Biografska drama Maria svojom pričom bavi se s posljednjih sedam dana života operne dive Marije Callas. Njezin veličanstveni portret, u ovom filmu redatelja Pabla Larraína, pružila je Angelina Jolie. Za ovaj svoj nastup bila je nominirana za nagradnu Zlatni globus. Jedna od karakteristika ovog filma je odlična fotografija a posjeduje veliku emociju tuge.
Čileanski redatelj Pablo Larraín postao je iskusan autor koji se već nekoliko puta pozabavio biografijama ličnosti koje su na različite načine obilježile 20. stoljeće. Tako su tu naslovi Neruda (2016.) – o čileanskom pjesniku i diplomatu Pablu Nerudi, Jackie (2016.) – o Jackie Kennedy, supruzi supruga ubijenog američkog predsjednika Johna F. Kennedyja (film s tri nominacije za Oscara, među kojima je i ona za Natalie Portman u naslovnoj ulozi)), Spencer (2012.), o tragično nastradaloj i obožavanoj princezi Diani (nominacija za Oscara za Kristen Stewart u naslovnoj ulozi) a tu možemo ubrojiti i crnu komediju El Condea (2023.), o čileanskom diktatoru Augustu Pinochetu (nominacija za Oscara u kategoriji najbolje kamere).
Posljednji dani velike operne dive
Jedan od najiščekivanijih naslova prošlogodišnjeg izdanja filmskog festivala u Veneciji bio je njegov najnoviji film Maria (2024.). Ova njegova glazbena biografska drama bavi se s posljednjih sedam dana života Marije Callas, možda i najslavnije sopranistice 20. stoljeća. Može se reći da je Larraín ovim filmom kompletirao trilogiju o poznatim, moćnim ali i ranjenim ženama prošlog stoljeća.
Tako pratimo nekadašnju opernu divu (Angelina Jolie) koja živi povučenim životom u svojem stanu u Parizu sa svojim vjernim batlerom kojeg dijeli s vjernim batlerom Ferrucciom (Pierfrancesco Favino) i domaćicom Brunom (Alba Rohrwacher). Opsjednuta time da ponovno pronađe svoj glas, ona pohodi tajne probe (za javnost) za povratak na pozornicu s korepetitorom (Stephen Ashfield).
Dok pjeva prisjeća se mnogih od najutjecajnijih nastupa u svom životu. Mučena halucinacijama uzrokovanim korištenjem droga, Mariji postaje sve teže odvojiti stvarnost od sna. Na rubu je anoreksije i gotovo nekontrolirano uzima antidepresive. Dok ju zabrinuti Ferruccio pokušava nagovoriti na liječnički pregled, ona živi u nekom svom svijetu. U njemu daje intervju novinaru Mandraxu (Kodi Smit-McPhee) (što je i ime njezinog omiljenog lijeka).
Veličanstvena Angelina Jolie
Razgovarajući s njim, ona se prisjeća svojeg života uključujući i aferu s grčkim poslovnim magnatom Aristotelom Onassisom (Haluk Bilginer), najvećih opernih izvedbi, teškog djetinjstva u kojem morala pjevati (i činiti druge gore stvari) njemačkim i talijanskim okupatorima, susreta s predsjednikom Johnom F. Kennedyjem…
Redatelj Larraín ovim filmom ponovno je surađivao s britanski scenaristom i redateljem Stevenom Knightom. Prva njihova suradnja bila je uspješna i radi se o filmu Spencer. Knight je ovom prilikom uronio malo dublje u psihološku dramu. Opće je poznato da je Maria Callas bila vrlo teškog karaktera. Ona je bila istovremeno egoistična, arogantna, narcisoidna, konfliktna ali i vrlo emotivna i senzibilna.
To sve scenaristički zapisano ispred kamere je na veličanstven način pokazala Angelina Jolie. Po medijskim natpisima ona se za obu ulogu pripremala punih sedam mjeseci i vježbala operno pjevanje. Također, i fizički se prilično približila Callasici. Njezin nastup je dosta upečatljiv i vrlo emotivan, od same pojave pa do gesti i držanja. Ova njezina uloga samo je jedan od pokazatelja koliko je ona glumački jaka. Jednostavno, doista ju je užitak gledati!
Film je ispunjen flashbackovima u kojima se Callas prisjeća određenih trenutaka svog života. Redatelj Larraín u čitav film unio je jednu veliku emociju tuge i to na maestralan način. Tu su najupečatljivije scene u kojima se Callas prisjeća svojih izvedbi na pozornicama diljem svijeta. Nakon početnog vala divljenja slijedi jedan veliki val tuge koji vrlo snažno zapljuskuje.
Vrhunska režija i kamera
Taj val tuge vidljiv je i kroz i više nego odlične glumačke izvedbe Pierfrancesca Favina (Zapovjednik/Comandante,2023., Kolibrić/ Il colibrì; engleski naslov: The Hummingbird, 2022.) i Albe Rohrwacher (Hors-saison/Out of Season, 2023., Tri kata/Tre piani/engleski naslov: Three Floors, 2021.). Gledajući općenito, ovo je film iznimno jakih glumačkih izvedbi. Tako moramo još izdvojiti i Haluka Bilginera (hvaljena TV serija Sahsiyet; engleski naslov: Persona, 2018.-2023., Noina zemlja/ Nuh Tepesi; engleski naslov: Noah Land, 2019.).
Što se tiče režije, ona je vrhunska a Larraín se u filmu koristi raznim formatima snimanja (od super-8 pa do 35 mm), kombinira crno-bijelu fotografiju i boju te različite formate slike (4:3, 16:9). Time je dobio jednu veliku dozu realizma svoje biografske priče. Sve to, dakako, ide i u zasluge direktora fotografije Edwarda Lachmana. Tu istaknimo da je radom na ovom filmu zaradio svoju ukupno četvrtu nominaciju za Oscara a drugu za film u kojem surađuje s Larraín.
Uglavnom, film Maria vrlo je dobro filmsko ostvarenje redatelja Pabla Larraína. Odmah ga treba toplo preporučiti ljubiteljima opere ali i filmofilima. No, ovaj film ponajprije bi trebalo pogledati zbog nastupa Angeline Jolie. Za ovaj svoj nastup bila je nominirana za Zlatnog globusa. Vjerovalo se da će zasluženo dobiti i nominaciju za Oscara. No, članovi Akademije odlučili su drugačije. Bilo kako bilo, ovaj film treba svakako pogledati.
O autoru
