Parthenope je najnoviji film Paola Sorrentinija, ponajboljeg talijanskog redatelja današnjice. Svoj film nazvao je “ljubavnom posvetom Napulju” a glavna glumica Celeste Della Porta osvojit će vas svojom ljepotom ali i izvanrednom glumačkom izvedbom. Uz nju u filmu glume oskarovac Garry Oldman, Silvio Orlando te Stefania Sandrelli.
Film Parthenope (2024.) premijerno prikazan još prošle godine na prestižnom festivalu u Cannesu, gdje je bio u konkurenciji za Zlatnu palmu. Režiju filma potpisuje Paolo Sorrentino, ponajbolji talijanski redatelj današnjice. Njegovo ime zazvučat će i onima koji ne prate toliko film. Naime, njegov film Velika ljepota (La grande bellezza; engleski naslov: The Great Beauty, 2013.) osvojio je Oscara, Zlatni globus i nagradu BAFTA na najbolji strani film.
Ljubavna posveta Napulju
U fokusu priče filma je Parthenope (Celeste Della Porta), koja je rođena u moru 1950. godine, ispred velebne kuće njezine bogate napuljske obitelji. Dobiva ime Parthenope, po jednoj od sirena južnoitalskih sirena, koje su se strmoglavile u more kada svojim pjevanjem nisu uspjele zavesti Odiseja. a Parthenopin se grob štovao kraj današnjega Napulja (antički Neapolis), koji se u antici pjesnički nazivao i Parthenope.
Već sa svojih osamnaest samouvjereno i bezbrižno kreće se gradom kojim znatiželjno dominira, naoružana ljepotom koja će svakoga odmah zadiviti. Ima veliku želju da da shvati tko je i što želi raditi sa svojim životom. Njezina je obitelj paradoks sazdan od bogatstva i krhkosti a ona upisuje studij antropologije. Njezine studentske godine dale su joj veliku strast za učenjem. Veliku ulogu u tome zahvaljujući profesoru Devotu Marotti (Silvio Orlando), koji je sposoban u njoj vidjeti tu razliku od norme i onih kvaliteta kojih čak ni ona ponekad nije svjesna.
Pratit ćemo je dobar dio njezina života, među mladenačkim ljubavima, životnim planovima, tragedijama (suicid njezinog brata), zabavama i susretima s znatiželjnim likovima… I to sve u Napulju za koji ona kao da predstavlja nade i razočarenja, proturječja i ljepotu, ali o kojemu možda, u stvarnosti, ne zna onoliko koliko bi on htio ili kako bi trebao.
Ovaj film još je jedna posveta Paola Sorrentinija koji je svom rodnom Napulju dao još jednu posvetu (prva je bila film Božja ruka/ È stata la mano di Dio; engleski naslov: The Hand of God, 2021.). Na sve možemo dodati da je on i prikaz prolazne ljepote i mladosti u njegovom vječnom Napulju ali i općenito. Sam Sorrentino ovaj svoj film nazvao je “ljubavnom posvetom Napulju”.
Izazovna ljepota Celeste Della Porte
Sinopsis filma može zazvučati banalan ali to je daleko od toga a važno je reći da zapravo i nema neku čvrstu radnju (na koju je većina gledatelja navikla). Sve je zapravo spoj pojedinih životnih epizoda Parthenopinog života. Neke od tih epizoda su prilično bizarne (sprovod koji prekida kamion za zaprašivanje ulica), neke u sebi nose bajkovitost (upoznavanje sa sinom njezinog profesora Marotija) a kroz neke se obračunava i s Crkvom i to na vrlo provokativan način (susret s biskupom).
Gledajući ovaj film definitivno će vas osvojiti glavna glumica Celeste Della Porta. Njezina ljepota je naprosto magična i njoj nije potrebna šminka da bi vas privukla. Njezina ljepota nije samo fizička, već je i duboko emocionalna. Ona nije samo lijepa i privlačna, ona je inteligentna i pametna. Ona nije samo žena za kojom muškarci polude, već je simbol unutarnje snage i strasti, koja se očituje kroz njenu sposobnost da emocionalno zarazi sve oko sebe. Ona može istovremeno biti gotovo nestvarna i daleka a opet jedna među nama (ali ne nužno “jedna od nas”). Ona je metafora, ona je djevojka/žena ali i grad (Napulj).
Ovaj film je prva velika filmska uloga za Della Porte. Njezina filmografija nije prebogata, nastupi u tek dvije TV serije (Beyond Passion, 2020., Red Mirror, 2022.). No, zanimljivo je da joj je ovo druga suradnja sa Sorrentinijem. Naime, pojavila se u jednoj sceni njegovog filma Božja ruka koja je u montaži izrezana. U prosincu prošle godine objavljeno je da je jedna od dobitnica nagrade David Rivelazioni Italiane – Italian Rising Stars (nagrada za “nadolazeće glumačke zvijezde”).
Film kojem se treba prepustiti
Sorrentinijev scenarij sadrži odlične dijaloge a neki od njih su istovremeno i realni i bajkoviti (npr. – “Jeste li svjesni razaranja koje vaša ljepota nosi?”; “Ne želim ti ukrasti ni minutu tvoje mladosti.“; “Ljepota je kao rat, otvara sva vrata.“). To je nešto što će vas dodatno oduševiti i dodatno uvući u priču o lijepoj Parthenope. Također, film krasi odlična fotografija Daria D’Antonia, koja je sa Sorrentinijem surađivala na filmovima Božja ruka i Velika ljepota.
Iz glumačke ekipe treba izdvojiti odličan nastup oskarovca Garryja Oldmana (Prijelomni čas/Darkest Hour, 2017.). Tu je i maestralni Silvio Orlando (Skriveno dijete/The Hidden Child, 2021., TV serije Mladi Papa/The Young Pope, 2016. i Novi Papa/The New Pope, 2019. – 2020.) te Stefania Sandrelli (L’estate più calda/engleski naslov: The Hottest Summer, 2023., Konformista/ Il conformista; engleski naslov: The Conformist, 1970.).
Na kraju moramo istaći da je ovo film malo dužeg trajanja (oko 135 minuta) i malo zahtjevniji film sporijeg ritma. To će nekim gledateljima prilično zasmetati i pitanje je hoće li će ga odgledati do kraja. Na projekciji potpisnika ovih redova dvoranu je napustilo njih šestero. Da se malo našalimo – radilo se o tri mlađa para pa sada ostaje samo pitanje da li ih je iz kina potjerala Sorrentinijeva posveta Napulju ili su bolje polovice tih parova bile zavidne kako njihovi dečki gledaju Celeste Della Porte.
No, Parthenope Paola Sorrentinija je film vrijedan gledanja. Možda nije njegov najbolji film ali uz sve nabrojane pozitivne stvari treba dodati i poznati talijanski humor kojim je film ispunjen. Ovom epu o ženstvenosti treba se prepustiti i u njemu ćete uživati kao da gledate kakvu prekrasnu bajku. A, ovo je i hipnotizirajuća bajka (ponovimo to još jednom) zahvaljujući izazovnoj ljepoti Celeste Della Porte, koja će vas nenametljivo uvući u svoj (Sorrentinijev) svijet.
O autoru
