‘Uvijek postoji sutra’: Sjajna doza optimizma

Film Uvijek postoji sutra, talijanske redateljice Paole Cortellesi, izvanredna je socijalna drama prožeta humorom i naglašenim feminističkim notama. Film je svojevrsna oda talijanskom neorealizmu s odličnim modernim rješenjima. Redateljica Cortellesi upečatljiva je i kao glavna junakinja ovog filma koji naprosto osvaja.

Film Uvijek postoji sutra (C’è ancora domani; engleski naslov: There’s Still Tomorrow, 2023.) je redateljski prvijenac popularne talijanske glumice Paole Cortellesi. Ovaj njezin film bio je najveći kinohit na domaćem tržištu – pogledalo ga je 5,3 milijuna gledatelja što mu je donijelo zaradu od gotovo 40 milijuna dolara (više nego što su ostvarili filmovi Barbie ili pak Oppenheimer)

Nakon uspjeha kod domaće publike, film je u ožujku polako krenuo u kino distribuciju po Europi. Do danas je na kino blagajnama sakupio još oko 8,5 milijuna dolara (u toj brojci prednjači Francuska gdje je zaradio 4,7 milijuna dolara).

Prestižne domaće nagrade

Ako se zna da je budžet filma iznosio oko 8,3 milijuna eura, ovaj njegov uspjeh još više dobiva na težini. Dodatno treba napomenuti da je film dosegnuo visoko 9 mjesto na talijanskom box-officeu od 1997. godine do danas. Također, film je osvoji i mnogo nominacija i nagrada.

Tako je na filmskom festivalu u Rimu (na kojem je i premijerno prikazan) osvojio 3 nagrade (od 4 nominacije), među kojima su i ngrada žirija te nagrada publike. Dobio je nagradu Globo d’oro (talijanski Zlatni globus) kao najbolji film. No, svakako najvrednije je osvajanje 7 (od čak 20 niminacija) nagrada David di Donatello (talijanski Oscar), među kojima su i onaj za najboljeg novog redatelja te ona za film s najvećim brojem gledatelja.

Priča filma smještena je tijekom ljeta 1946. godinu, u sirotinjsku četvrt Rima. Italija je još pod okupacijom, po raskršćima su američki vojni policajci, vladaju nestašica i siromaštvo. Glavna junakinja filma je kućanica Delia (Paola Cortellesi), koja brine o nasilnom suprugu Ivanu (Valerio Mastandrea), njihovo troje djece i svekru Ottorinu (Giorgio Colangeli), a uz to obavlja sitne honorarne poslove.

Ivano je pak neprikosnoveni gospodar obitelji koji zarađuje jedva dovoljno za osigurati krov nad glavom, no ima potrebu stalno podsjećati tko je hranitelj obitelji, ponekad ružnim riječima, a nekad uz pomoć remena. Delija obiteljsku situaciju pokorno prihvaća pokušavajući djeci osigurati što bolji život. Najveća joj je želja udaja kćerke Marcelle (Romana Maggiora Vergano) za dobrog i plemenitog supruga. Možda je to baš Giulio (Francesco Centorame), sin bogatog vlasnika kafića koji se obogatio za vrijeme fašizma.

Oda neorealizmu

Delija često prima i udvaranja Nina (Vinzio Marcchioni), s kojim je nekada bila u vezi ali se spletom okolnosti nije za njega udala. Jednog dana ona primi misteriozno pismo, počinje kovati neke nove planove. U međuvremenu se pokaže da je Giulio vrlo sličan Ivanu.

Film Uvijek postoji sutra snimljen je u crno bijeloj tehnici i prava je oda zlatnom dobu talijanskog filma, neorealizmu 40-ih. Film je radnjom često smješten ‘na ulicu’ a prateći lik glavne junakinje dobivamo i sliku čitavog njenog susjedstva. Taj ‘čisti’ neorealizam’ obogatila je i nekim vrlo domišljatim rješenjima.

Ono za što joj treba skinuti kapu do poda je prikaz obiteljskog nasilja koje glavna junakinja proživljava. To nasilje ovdje je prikazano kao ples uz dopadljivu glazbenu podlogu (s kratkim vizualnim kratkim ‘crtanjem’ masnica i krvi na licu protagonistice).

Duh optimizma

Od samog početka filma redateljica Cortellesi u svoj film ubacuje i poigrava se s  različitim glazbenim podlogama koje su iz različitog perioda – rock, blues, hip-hop. Tako je primjerice vrlo upečatljivo vezivanje grupe Outkast i njihove pjesme Bombs Over Baghdad s američkim vojnim policajcima.

Prikaz patrijarhata tadašnje Italije u filmu je prikazan sasvim jasno ali na malo drugačiji način. Osim već gore spomenutih elemenata, film obiluje humorom i duhovitim situacijama. neke od njih su, rekli bismo, i karakteristične za Talijane (npr. ženske svađe u dvorištu). U stilu sa svojim naslovom, film je ispunjen duhom optimizma a glavna junakinja ima u sebi nosi veliku dozu smijeha, nade i ponosa koji vas naprosto zabljesne u samoj završnici filma (tu se razrješuje tajna zagonetnog pisma koje je primila).

Odlična glumica Cortellesi

Mora se reći da je ćete teško naići na film koji se bavi ovako teškom temom a istodobno vam nudi sjajnu dozu vedrine i optimizma. Humor koji se nudi temelji se većinom na stereotipnim karakterima ali zato u sebi ima ono što se zove ‘zdravo i životno’. To možda i ne treba čuditi jer je Cortelesi u svojoj dosadašnjoj karijeri uglavnom bila u žanru komedije.

Redateljica Cortelesi u ovom filmu je i koscenaristica ali i glavna glumica. Svoju glavnu protagonistkinju odradila je na briljantan način. Nema tog gledatelja u kino dvorani kojem se neće dopasti i koji neće za nju navijati tijekom cijelog filma. Za svoj nastup nagrađena je već spomenutom nagradom David di Donatello (talijanski Oscar).

Film Uvijek postoji sutra izvanredna je socijalna drama prožeta humorom i naglašenim feminističkim notama koji naprosto osvaja. Optimizam, nada i borba za bolje sutra (ali i da se to ‘bolje sutra’ održi) u ovom filmu naprosto blistaju. Zbog svega toga, svakako si priuštite Uvijek postoji sutra.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora