Osgood Perkins ekskluzivno za Kinofilm otkriva zašto krade od djece i kako je život njegovog oca Anthonyja Perkinsa bio pravi horor

“Odrastao sam s osjećajem da tražim oca koji zapravo nije bio prisutan”, govori Osgood Perkins, redatelj filma Majmun, koji je danas jedan od najtraženijih horor autora, a filmsku karijeru je započeo u filmu Psiho 2 uz oca, slavnog glumca Anthonyja Perkinsa.

Za osobu koja je u svijet filma ušla već s 9 godina, Osgood Perkins doista je kasno “procvjetao”. Naime, danas 51-godišnji redatelj tek posljednjih godina dobiva svoje mjesto pod suncem Hollywooda i to kao cijenjeni redatelj horor filmova, kao što je hit film Majmun.

Zašto je Osgood Perkins trebao tako dugo tražiti priznanje? Vjerojatno zato što je i krenuo zaobilaznim putem. Svoju umjetničku karijeru započeo kao 9-godišnjak glumeći 1983. mladoga Normana Batesa u ne toliko sjajnom filmu Psiho 2. Bio je to, naravno, klasični slučaj nepotizma – ulogu je dobio isključivo zato što je sin zvijezde filma Anthonyja Perkinsa. Za razliku od Hitchcockovog originala, ovo je bio puno slabiji film, pa ni Osgood nije dobio previše hvale.

Od prosječnog glumca do sjajnog redatelja

Nakon što je njegov otac Anthony Perkins, zvijezda filma Psiho, ali i brojnih drugih sjajnih djela, preminuo 1992., mlađi Perkins je odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju i ući u glumački svijet. Nije postao slavan poput oca, ali je skupio niz zapaženih uloga kao što su one u filmovima Plavuša s Harvarda, Ovo nije još jedan glupi film za mlade i Ratovi zvijezda.

Mogao je i dalje ostati prosječan glunac, no na vrijeme je shvatio da je njegovo pravo mjesto – iza kamere. Prvo kao scenarist, a zatim i redatelj uglavnom horor filmova polagano je stvarao svoju karijeru. Pravu priliku je dobio s krvavom adaptacijom klasične bajke Ivica i Marica, koja je snimljena za pet milijuna dolara, a u kinima je zaradila gotovo pet puta više.

Zabavno strašan Majmun

Prošle je godine oduševio gledatelje hororom Skupljač duša, a sada se u kinima prikazuje njegov novi film – horor Majmun. Radnja filma, nastalog prema priči Stephena Kinga, prati dvojicu braće blizanaca čiji su životi preokrenuti naglavačke zbog uklete igračke majmuna koja uzrokuje nasumične, jezive smrti oko njih. Kao što slogan filma kaže – “svi umiru, takav je život”. No, u slučaju filma Majmun, gdje glavnu ulogu ima Theo James, to se događa na neopisivo zabavan način.

Kako bismo popričali o Majmunu, Osgood Perkins se javio iz Los Angelesa te za Kinofilm otkrio svoju fascinaciju Stephenom Kingom, strahove iz djetinjstva, ali i utjecaj obiteljskih gena.

Koja je bila vaša prva reakcija kada ste pročitali priču Majmun Stephena Kinga?

Osgood Perkins: Postoje određene slike koje izazivaju trenutačnu, visceralnu reakciju. Iz nekog razloga, pogled na igračku majmuna – s osmijehom i zastrašujućim očima – budi nešto instinktivno u nama. Čim sam vidio fotografiju, znao sam da u tome ima nešto dublje. Samo gledajući poster filma, možete osjetiti njegovu energiju. Ovaj majmun postoji u sjenama naših umova. Još nisam naišao na osobu koja je prema njemu ostala ravnodušna. Možda zato što su majmuni toliko slični ljudima, a ipak posve različiti. Ta čudna, neobična, gotovo uznemirujuća sličnost fascinira – oni izgledaju kao ljudi, ali znamo da nisu.

Koji vas je strah progonio u djetinjstvu?

Osgood Perkins: Plašio sam se mutnih vodenih površina. U Los Angelesu je nekada, na uglu Fairfaxa i Sunset Boulevarda, postojao Chalet Gourmet s velikim akvarijem za jastoge. Bio je mračan, zelen, slabo osvijetljen, Koji vas je strah progonio u djetinjstvu?s ljepljivim školjkama na dnu. Također, pomorski muzej u Cape Codu imao je prljave akvarije prekrivene sivim algama, što me kao dijete iznimno plašilo. Taj strah danas više nije toliko prisutan, ali tada me ledio do kostiju.

Što vam je bilo ključno u adaptaciji priče o jezivom majmunu?

Osgood Perkins: Prije svega, velika mi je čast raditi na priči autora koji je titan horor žanra. Želio sam prenijeti onaj osjećaj koji sam imao kao dijete, držeći očevu knjigu Pet Sematary i gledajući naslov ispisan nespretnim dječjim rukopisom, ili dok sam čitao stripove Creepshow. Ta su me iskustva potpuno obuzela. Kingovo djelo je jezovito, ali ujedno i radosno i vrlo inteligentno. Htio sam uhvatiti tu nadrealnu, pomalo zlokobnu razigranost igračke majmuna. Nisam želio napraviti ozbiljan, melankoličan film, već nešto duhovito i šarmantno.

Prije nego što ste se posvetili ovoj priči, koja su vam Kingova djela bila najzanimljivija?

Osgood Perkins: Oduvijek sam volio antologije, iako nitko ne voli čuti tu riječ. Creepshow mi je bio fascinantan, a jako mi se sviđao i format Kingovih antologijskih djela.

Je li vam otac prenio neku skrivenu horor priču?

Osgood Perkins: Mislim da bi “tajni horor” mogao biti pomalo jak izraz, ali postoji nešto u tome. Moj otac bio je kompleksna osoba s izazovnom stvarnošću, posebice u Hollywoodu, u vremenu kada biti homoseksualac nije bilo prihvaćeno. Dakle, je li to horor? Apsolutno. To je bila njegova osobna borba. Kao dijete, ono što sam upijao od njega bila je ta neuhvatljiva enigmatika – površina bez odraza. Odrastao sam s osjećajem da tražim oca koji zapravo nije bio prisutan. Možda zato i imam opsesiju likom Dartha Vadera.

Koje su vam najdragocjenije stvari koje ste naslijedili od obitelji?

Osgood Perkins: Dolazim iz loze utjecajnih umjetnika. Moja je prabaka Elsa Schiaparelli, a moj je otac također ostavio duboki trag u svijetu filma. Kad dolazite iz obitelji umjetničkih ikona, osjećate određeni pritisak, ali i poticaj. To me gura naprijed – taj talent postoji u meni, u mojoj karmi, ako mogu tako reći. Posljednjih nekoliko godina bilo je posebno plodno za mene, i osjećam da tek dolazi najbolje… Ili najgore! (smijeh)

Je li vas nešto posebno iznenadilo tijekom rada na ovom filmu?

Osgood Perkins: Nisam bio siguran hoće li moj humor rezonirati s publikom. Pitao sam se hoće li ono što smatram smiješnim biti prihvaćeno u Peoriji, Illinois, ili u Ateni, Grčka. Imam specifičnu osjetljivost, možda pomalo neobičnu, i pokušao sam ugraditi naturalistički komični ton u film. Ispostavilo se da je ljudima duhovit, što mi je bilo najljepše iznenađenje.

Često uključujete svoju djecu u svoje projekte. Konzultirate li ih tijekom pisanja scenarija?

Osgood Perkins: Smiješno da to pitate! Scenarij na kojem trenutno radim u potpunosti je napisan u govoru moje 16-godišnje kćeri. Ona je nevjerojatno duhovita, a njezin jezik je tako suvremen. Ima taj pogled izvana, na način tko je i gdje je, što je magično. Ne uzimam nužno njihove ideje, ali ih često “posuđujem”. Svatko tko ima djecu zna da su njihove misli i izrazi pravo blago. Hoću li ih intervjuirati za ideje? Ne. Ali hoću li ih bez pitanja ukrasti? Apsolutno! (smijeh)

O autoru

Josip Jurčić

Pogledaj ostale članke ovog autora