Film Sjeme svete smokve iranskog redatelja Mohammad Rasoulof donosi vrlo uznemirujući i potresni pogled na totalitarni režim u Iranu. Film ima nominaciju za Oscara za najbolji strani film i to kao predstavnik Njemačke. Razlog tomu je što je film sniman tajno a redatelj je morao pobjeći iz Irana zbog ranijih “grijeha” te je film završio u Njemačkoj.
Iranski redatelj poznat je boljim poznavateljima filma jer je filmom Zlo ne postoji (Sheytan vojood nadarad; engleski naslov: There Is No Evil, 2020.) osvojio Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu 2021. godine. Njegov najnoviji film Sjeme svete smokve (Dane-ye anjir-e ma’abed ; engleski naslov: The Seed of the Sacred Fig, 2024.) nedavno je zaigrao u našim kinima.
Film sniman u tajnosti
Riječ je o impresivnom filmskom ostvarenju s kojim je osvojio pet nagrada na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu. Među njima je posebna nagrada žirija, nagrada FIPRESCI te nagradu ekumenskog žirija. Među mnogobrojnim nominacijama su i ona za Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog film te za najbolji europski film (European Film Awards). Najvrednije priznanje svakako je nominacija za nagradu Oscar za najbolji strani film kao predstavnik Njemačke.
To što je predstavnik Njemačke ne treba čuditi jer je Rasoulof ovaj film snimao tajno, što je za iransku kinematografiju postalo već uobičajeno. Nakon što je snimio film pobjegao je iz Irana u Njemačku, gdje je i film montiran i dovršen. Prije bijega iz Irana doznao je da ga čeka osam godina zatvora zbog ranijih grijeha (ostao je bez putovnice još 2017. godine). Ovaj njegov najnoviji film mješavina je političkog trilera i obiteljske drame i tematski se nikako ne bi svidjela (i ne sviđa se) vlastima u Teheranu. Da su saznali za njega, prošao bi puno gore po pitanju zatvora.
Film se svojom pričom bavi životom četveročlane obitelji. Na njezinom čelu je Iman (Missagh Zareh), osoba tradicionalnih svjetonazora koji napreduje na poslu i dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Živi sa suprugom Najmah (Soheila Golestani) i kćerima Sanom (Setareh Maleki) i Rezvan (Mahsa Rostami). Oni su pripadnici srednjeg staleža i vode miran i relativno lagodan život. Supruga ga podržava u svemu a svoje kćeri često kritizira zbog “nepoštivanja oca”.
Uskoro dolazi demonstraacija protiv vlasti i nemira na ulicama Teherana. Iman je sve više zaokupljen poslom i radom za režim. Sadaf (Niousha Akhshi), prijateljica od Rezvan, tijekom demonstracija biva ozlijeđena. Rezvan ju dovode u stan svoje obitelji a njena majka joj pruži pomoć. No, nakon što joj pruži pomoć Najmah ju i otprati iz stana. Njezin ostanak nije dobar za ugled Imana i obitelji. Nedugo zatim, Sadaf je uhapšena i ne zna se gdje je.
Kritika režima
Stvari se kompliciraju kada Iman otkrije da nema više svoj službeni pištolj. Ako ga ne nađe prijete mu teške posljedice. Postavlja se pitanje da li ga je izgubio zbog stresa i rastrojenosti ili je za to odgovoran netko od njegove tri žene, koje su prve na listi krivaca. Iman ne preza ni od ničega u namjeri da otkrije istinu.
Rasoulofi u svom filmu daje vrlo uznemirujući i potresni pogled na totalitarni režim u Iranu. Njegovu radnju smjestio je u jesen 2022. godine kada su u Iranu počeli prosvjedi protiv režimske vlasti. Povod za to bila je smrt djevojke Mashe Amini u teheranskom pritvoru, koja je bila optužena za nenošenje hidžaba u skladu sa zakonima. Važan element i detalj ovog filma je što sadrži autentične snimke proturežimskih prosvjeda u Iranu. Ovaj njegov film otvoreno se tematski bavi položajem žena u Iranu, (nametnutim) vjerskim moralom i represijom koja iz njega proizlazi. Te njegove teme istovremeno su i otvorena kritika tog istog režima.
Na ovaj film možemo gledati i kao na studiju o tome kako jedna represija lagano ulazi u jednu obitelj i počinje ju razarati. Istina, glava te obitelji radi za režim ali kako film odmiče riječ “obitelj” u njegovim očima (i glavi) prestaje postojati. Postoji samo režim koji je iznad svega (odnosno, “Božji zakon”). To je itekako vidljivo u maestralno napisanoj i režiranoj trilerskoj završnici filma koja uvelike podsjeća na Isijavanje (The Shining, 1980.) redatelja Stanleyja Kubricka. Paranoja koja je zahvatila glavni lik filma u njoj je prikazana na iznimno realan i uznemirujući način.
Izvanredno filmsko ostvarenje
Naslov filma, koji je i objašnjen na njegovom početku, odnosi se na Ficus religiosa, drvo s neobičnim životnim ciklusom. Njegovo sjeme u ptičjem izmetu, pada na drugo drveće. Korijenje se širi u zraku i raste prema dolje. Onda se grane omotaju oko drveta domaćina i uguše ga. Konačno, sveta smokva stoji sama. Upravo to drvo Rasoulofi je znalački i na briljantan način pretočio u svoju filmsku priču o represiji teokratskog režima iranske države.
Ovo je redateljski, scenaristički i glumački izvanredan film. Njegovi likovi briljantno su karakterno obrađeni i odglumljeni. Oni su, kao i sama priča filma i njegova tematika, vrlo kompleksni. treba reći da ovo nije lagan film za gledanje jer početno ide jednim sporijim ritmom. No, njegovih podugačkih 167 minuta nećete previše osjetiti jer atmosfera napetosti i uznemirenosti samo raste iz minute u minutu do samoga kraja. Jednostavno, film Sjeme svete smokve briljantan je i hrabar film redatelja Mohammad Rasoulof.
O autoru
