Islandski film Kad svane dan, redatelja Runara Runarssona, jedan od onih “malih” filmova koje ne biste trebali propustiti. Nagrađen je na mnogim filmskim festivalima a odnio je nagradu kao najbolji film na prošlogodišnjem domaćem popularnom festivalu “Cinehill”. U glavnoj ulozi je izvanredna Elin Hall, koju redatelj ne ispušta iz kadra tijekom čitavog filma.
Islandski film Kad svane dan (Ljósbrot; engleski naslov: When The Light Breaks, 2024.) premijeru je imao na prošlogodišnje filmskom festivalu u Cannesu. Prikazan je u službenom, ali popratnom programu Izvjestan pogled (Certain regard). Po mnogim koji pohode u Cannes na festival, taj program smatraju i najboljim jer je sastavljen od filmova koji su iznimno dobri a da pri tom imena i prijašnji rad njihovih redatelja i autora apsolutno ništa ne znače.
Malo remek-djelo
Nakon festivala u Cannesu film je prikazan na mnogobrojnim festivalima a do danas je sakupio 15 nagrada. Među njima je i naš Cinehill (bivši Motovun film festival), na kojem je nagrađen kao najbolji film u glavnom programu a dobitnik je i nagrade FIPRESCI (nagrada međunarodne filmske kritike). Film je nastao u međunarodnoj koprodukciji Islanda, Francuske, Nizozemske i Hrvatske, iza koje stoje zagrebački producenti Igor Nola i Majda Pilat. Također, film se nalazi se u katalogu našeg HAVC-a.
Ovaj film redateljski i scenaristički potpisuje Runara Runarssona, kojeg nije nepoznat našim gledateljima. Naime, njegova tri prethodna filma – Vulkan (Eldfjall; engleski naslov: Volcano, 2011.), Vrapci (Þrestir; engleski naslov: Sparrows, 2015.) i Jeka (Bergmál; engleski naslov: Echo, 2019.) – mogla su se vidjeti na nekim od festivala (Motovun film festival, Zagreb Film Festival) te u redovnoj kino distribuciji.
Glavna protagonistica filma je Una (Elin Hall), koju na početku filma vidimo kako ljubuje s Diddijem (Baldur Einarsson). Oboje su studenti umjetničke akademije, vole se i planiraju budućnost. Postoji samo jedna zapreka. On je iz malog grada u provinciji i tamo ima dugogodišnju vezu s djevojkom Klarom (Katla Njálsdóttir).
Kako bi svoju ljubav prestali skrivati, Diddi će autom otići do rodnog grada, razvrgnuti staru vezu i vratiti se u Reykjavik. Idućeg dana, kada svane dan, on odlazi na put ali u tunelu se dogodi strašne nesreća i on pogiba. Una usputno na fakultetu saznaje za nesreću a kasnije i za njegovu smrt. Ta smrt je šok za sve a posebno je bolan za nju. Zajedno žaluje s prijateljima ali i s Klarom, koja je stigla. I dok Klaru svi tješe, Una u sebi počinje kopnjeti jer nitko, osim zajedničkog prijatelja Gunnija (Mikael Kaaber), ne zna je ona ta koja najviše pati.
Radnju svog film Runarsson je smjestio u vremenski okvir od 24 sata. Ritam filma je polagan, prilično usporen a samo njegovo trajanje je oko 80 minuta.No, Runarssonov film pravo je malo remek djelo jer savršeno hvata trenutak u kojem Una mora stati i prelomiti da li da nastavi skrivati tko je ona bila Diddiju ili da jednostavno dopusti emocijama da je savladaju. Vrhunac redateljskog majstorstva Runarsson je pokazao tako što u od početka filma pa do kraja u svom kadru drži i prati svoju glavnu junakinju.
Zvijezda koja dolazi
Film krasi izvanredna fotografija za koju je zaslužna Sophia Ollson, koja je isti posao odrađivala i u prethodna tri Runarssonova filma, koja izvanredno hvata prirodno svjetlo. Posebno treba izdvojiti maestralno izvedene kadrove u scenama putovanja kroz tunel prije nesreće (“mutnjikavi svjetleći objekti”) te kada Una prelazi most dok se spuštaju zastave na polja koplja, čiji emocionalni naboj istih upotpunjuje skladba ‘Odi et amo’ preminulog islandskog skladatelja Jóhanna Jóhannssona (Dolazak/Arrival, 2016, Sicario, 2015.). Prekrasno je izvedena i scena “letenja kod katedrale”, koja će vas jednostavno zadiviti.

Što se glume tiče, ovaj film možemo prozvati i filmom “odlične glume”, svi glumci su u svoje likove unijeli veliku uvjerljivost i emocije. Na trenutke će vam se učiniti da gledate kakav dokumentarac s “realnim” osobama a ne igrani film. No, ipak treba izdvojiti Elin Hall, koja je odigrala glavnu junakinju. Ona je uvjerljivo i prirodno uspjela pokazati svu silu emocija i unutarnjih previranja.
Za taj svoj prikaz nagrađena je na filmskom festivalu u Chicagu (Chicago International Film Festival) te na irskom SUBTITLE European Film Festivalu. Također, izabrana je kao jedna od deset nadolazećih europskih glumačkih talenata 28. izdanja European Shooting Stars, koji će biti predstavljeni na ovogodišnjem 75. filmskom festivalu u Berlinu (koji će se održati od 13. do 23. veljače).
Film Kad svane dan uspijeva kod gledatelja postići da na trenutke i on sam osjeća bol svoje glavne protagonistice. To je postigao svojom jednostavnošću, čini se da ne govori mnogo ali zato puno kaže. Iako je ovo film o gotovo intimni film o gubitku i žalovanju, u kojem su glavni protagonisti tinejdžeri, ovo je i film o prijateljstvu te novoj nadi koju nikad ne treba izgubiti. Ovo je jedan od onih “malih” filmova koje ne biste trebali propustiti.