Film Konklava, redatelja Edwarda Bergera, vodi nas unutar zidova Vatikana na proces izbora novog pape. Ovaj film, temeljen na istoimenom romanu Roberta Harrisa, film je jakih karakternih glumaca s pravim trilerskim štihom koji vam ne dopušta da se opustite a njegov kraj je šokantan. Po svemu viđenom, ovo je film koji bi trebao dobiti pokoju nominaciju za Oscara.
Redatelj Edward Berger proslavio se prije dvije godine filmom Na zapadu ništa novo (Im Westen nichts Neues/engleski naslov filma: All Quiet on the Western Front). Ovaj film, koji je ekranizacija poznatog antiratnog romana Ericha Marije Remarquea, osvojio je četiri Oscara od ukupno 9 nominacija. Među njima je svakako najvredniji i onaj za najbolji strani film (ostali su za najbolju fotografiju, scenografiju i glazbu).
Uspjeh navedenog filma omogućio mu je da mu mnoge stvari u filmskom svijetu i biznisu postanu lako dohvatljive. Njegov najnoviji film Konklava (Conclave, 2024.) tako je ekranizacija je istoimenog romana britanskog književnika Roberta Harrisa. Ovaj pisac proslavio se bestselerom Domovina (Fatherland, 1992.), koji je 1994. godine ekraniziran kao TV serija.
Film jakih karakternih glumaca
Njegova pisana djela imaju filmski ‘štih’ pa su tako privukli i slavnog Romana Polanskog koji je ekranizirao romane Pisac iz sjene (The Ghost Writer, 2010.) i Oficir i časnik (An Officer and a Spy, 2019.). Cijenjeni redatelj Michael Apted ekranizirao je 2001. godine njegov roman Enigma a 2021. godine njemački redatelj Christian Schwochow režirao je film Munich – Na rubu rata (Munich: The Edge of War) koji je ekranizizacija Harrisovog romana Munich.
Sadržajno film Konklava tako nas vodi u Vatikan. Kardinal Lawrence (Ralph Fiennes) zadužen je za vođenje jednog od najtajnovitijih i najstarijih događaja na svijetu – odabir novog pape. Nakon što su se najmoćniji čelnici Katoličke crkve (kardinali) okupili iz cijelog svijeta i zaključali zajedno unutar vatikanskih zidova, čitav proces može započeti. No, Lawrence otkriva trag dubokih tajni i spletki, koje su sve samo ne svete, pa odabir pravog čovjeka postaje sve samo ne lak zadatak. A sam rasplet sa sobom nosi novi šok…
Bergerova Konklava žanrovski balansira između trilera (koji je u većini) i drame (koji je u manjini). Glavno je ovo obilježje je da je to zapravo film jakih karakternih glumaca s puno priče, za što se scenaristički pobrinuo iskusni Peter Straughan (nominiran za Oscara za film Dečko, dama, kralj, špijun/Tinker Taylor Soldier Spy, 2011.). Berger se u svemu tomu jako dobro snašao i odradio iznimno dinamičan film koji apsolutno niti u jednom trenutku ne gubi snagu ili (u mnoštvu tog pričanja) postaje dosadan. Rezultat je baš suprotan – film naprosto želite dalje gledati.
Pregršt kontroverznih tema
Te jake, gore spomenute, karakterne glumce predvode Ralph Finnes, Stanley Tucci, John Lithgow, Lucian Msamati te Isabella Rossellini. Pravi je užitak sve njih gledati na jednom mjestu, kako se majstorski glumački nadigravaju i nadopunjuju. Svojim izvedbama dali su veliku dozu realnosti same radnje koju pratimo. Također, mora se posebno napomenuti da film sadrži i nekoliko zabavnih scena. Te scene dosta je teško zamisliti u izvedbi nekih drugih glumaca.
Harrisonov roman i Bergerov film jasno daju do znanja da unutar zidina Vatikana mnogi pojedinci žude za moći i sve bi učinili da je se dokopaju a rečenica “Nijedan čovjek zdrave pameti ne bi želio papinstvo.“, koju izgovara lik S. Tuccija jasno otkriva puno toga. Ima tu još mnogo kontroverznih tema koje se iznose (može li se Crkva modernizirati, je li crni papa prikladan, odnos prema LBTQ zajednici i dr.). No, jednako tako one sugeriraju i na važnost očuvanja tradicije i temelja Crkve kao institucije.
Produkcija filma je na najvišem nivou kao i scenografija. Berger svojevrsnu mističnost filma nadograđuje i širokim kadrovima kardinala u crvenoj odjeći, upečatljivim kadrovima oslikane Sikstinske kapele koja daje ponekad i dojam zlokobnog, prikazom dugih mračnih hodnika a na koncu i jednako tako mračnih sastanaka protagonista i njihovim tajanstvenim dogovorima. Svemu treba dodati i dojmljivu muzičku podlogu Volkera Bertelmanna (nagrađen Oscarom za Na zapadu ništa novo/ Im Westen nichts Neues/engleski naslov filma: All Quiet on the Western Front) održava ali i gura napeti ritam filma u željenom smjeru.
Film za Oscara?
Kao što je već spomenuto, samo finale filma Konklava prilično je šokantno i dio je tematike koja se provlači u pojedinim trenucima njime. O čemu se radi nećemo otkrivati jer ne želimo spojlati. Ovaj film vrijedan je da sami otkrijete o čemu je riječ.
Do sada su se mnogi kritičari složili, a i potpisnik ovih redova se s time slaže, ovo je film koji bi se trebao naći u utrci za Oscara. U svim svojim bitnim elementima to i zaslužuje. Nama ostaje jedino da vam preporučimo da film Konklava pogledate. Vjerujete nam, nećete otići iz kina razočarani!
O autoru
