‘Ruža crvena’: Apoteoza zajedništva

Serija Ruža crvena osim suočavanja s ovisnošću o tehnologijama, cyber bullyngom, dark webom i srodnim ovovremenskim užasima donosi i finu dozu spiritualnosti i onostranosti.

Ruža crvena, tinejdžerska horor serija snimljena u koprodukciji Netflixa i BBC-a (na Netflixu je dostupna odnedavno, na BBC-u prikazana ljetos), referira se motivski (a i izravnim hintom u jednoj od epizoda) na japanski klasik Krug (r. Hideo Nakata, dva nastavka, 1998, 1999). Ovdje, dvadeset i pet godina kasnije, smrtonosne nisu VHS kasete, ubojitu poruku širi misteriozna mobilna aplikacija. Red Rose (2022- ) usto je i naklon kultnom serijalu Black Mirror, fanovi će prepoznati referencu na epizodu Shut Up and Dance.

U sjevernoj Engleskoj smo, u gradiću Bolton nedaleko Manchestera. Vrijeme radnje je ‘ovo naše sada’ jer maturanti koji su nam u fokusu imaju pametne telefone i Veja tenisice, premda soundtrack neobjašnjivo upućuje na devedesete, recimo, u više navrata i u raznolikim aranžmanima čujemo Aquin Barbie Girl kao glazbeni lajtmotiv.

Ljenčare i tulumare

Kroz osam kraćih epizoda pratimo skupinu school leaversa koji, iščekujući završne ocjene i ljetne praznike, ljenčare i tulumare, razmišljaju o koledžu i fakultetima, gombaju se s identitetskim, društvenim i emotivnim zavrzlamama. Nespojivi su karakterno, pa i statusno, različito kotiraju u užem društvu, ali i u školi, a svakog od njih muči neka slabost ili nesigurnost koja ga čini lomljivim. Tako je Ashley visprena, poduzetna, ali i bucka, odgovorni i brižni Ant tek u jednom od zadnjih nastavaka usudi se objaviti da je gej, Taz i kompjutorska maherica Jaya pripadaju etničkim manjinama, na što ih se više ili manje direktno podsjeća u vršnjačkim koškanjima, karizmatična liderica Rochelle siromašnija je od ostalih itd.

Baš svi k tome dolaze iz disfunkcionalnih ili jednoroditeljskih obitelji i opterećeni su od najranije dobi s iskliznućima odraslih, a ima tu svega, alkoholizma, zanemarivanja, nasilja, zatvorskih kazni, samoubojstava. No kako to u dječjim i tinejdžerskim narativima već bude, klinci su mudriji, sposobniji, intuitivniji, zreliji ne samo od svojih roditelja, nego i od predstavnika sustava (policija, školstvo) koji bi ih trebali štititi kad to već nisu u stanju članovi familije.

Ukratko, prepušteni su sebi, ali ekipa se srećom brzo skupi ne samo za zabavu nego i za svaku podršku kad dođe do problema. A problem je evidentno tu, zove se ‘Red Rose’ i nije najjasnije što je u pitanju, napada li tu djecu umjetna inteligencija ili kakav analogni, malomišćanski duh prisutan još od mladosti njihovih roditelja.

Suočavanje s ovisnošću o tehnologijama

Serija Ruža crvena, znači, osim suočavanja s ovisnošću o tehnologijama, cyber bullyngom, dark webom i srodnim ovovremenskim užasima donosi i finu dozu spiritualnosti i onostranosti. Scenarij nije bez mana, obiluje logičkim napuklinama, otvorenim i nikad raspisanim ili bar začepljenim rukavcima, ali zavodljivi potencijal je tu. I to zato što su likovi živi, mladi glumci sjajni, njihov akcent neodoljiv, atmosfera creepy, događanja se izmjenjuju u dobrom ritmu i sve u svemu riječ je o pristojnoj neobaveznoj zabavi s ipak ozbiljnijim podtekstom.

Terorizirajuća aplikacija koja je adiktivna poput čitave serije prenosi se s prijatelja na prijatelja i odabranoj žrtvi prijeti uništenjem emocionalne stabilnosti i društvene pozicije, a sve završava psihofizičkim pregorijevanjem i smrću. ‘Crvena ruža’ želi ih likvidirati sve do jednog, no većinu njih spašava nešto čime nisu raspolagali oni koji su od nje stradali, dakle pripadnost grupi, bilo kakvo zaleđe, struktura.

Najava druge sezone

Ono što nisu imali doma, što nisu našli u sebi, ovi tinejdžeri dobili su od frendova, jednako možda nesigurnih kao što su i sami, ali s obzirom da svatko od njih ima neki forte, zajedno su nepobjedivi i to je u konačnici poanta priče. Od aplikacije koju su razvili psihosocijalno poremećeni i usamljeni pojedinci skriveni iza ekrana pogibaju upravo usamljenici ili barem mladi koji su u datom trenutku iz nekog razloga sami i slabi. Pokazat će se s vremenom da u fabularnim zbivanjima nema puno paranormalnog, stvar je vrlo realna, aktualna i neusporedivo opasnija od kojekakvih sablasti.

Finalni sud bio bi ovakav; nećete propasti ako preskočite seriju Ruža crvena, ali ni nimalo zažaliti ako si je priuštite. U završnim minutama vidimo načas neke nove klince, ovaj put u Tokiju, kako zaintrigirano zure u aplikaciju (u međuvremenu se iz crvene prometnula u zlatnu) koja se ukazuje na ekranu jednog od njih, što je očito prozor u potencijalnu drugu sezonu, no pretjerali bismo kad bi rekli da imamo potrebu proživljavati slične peripetije i s japanskim pubertetlijama.

O autoru

Vanja Kulaš

Pogledaj ostale članke ovog autora