Film Bird najnoviji je redateljski rad engleske redateljice Andree Arnold. Riječ je o coming of age drami koja sadrži elemente mistike. Ovo je “prava” a ne “uljepšana” drama i njezin brutalni realizam naprosto će vas oboriti s nogu. Ovo je film odlične glume a izdvajaju se Barry Keoghan, Frank Rogowski te maestralna debitantica Nykiye Adams.
Film Bird (2024.), koji je nedavno stigao u naša kina, engleske redateljice Andree Arnold svoju premijeru imao je na prošlogodišnjem na filmskom festivalu u Cannesu. Ime ove redateljice filmofilima je itekako poznato. Godine 2005. osvojila je nagradu Oscar za svoj kratki film Wasp (2005.). Za svoj debitantski film Crvena cesta (Red Road, 2006.) osvojila je nagradu žirija na festivalu u Cannesu. Isto je ponovila i s naslovima Akvarij (Fish Tank, 2009.), Američka slatkica (American Honey, 2016.).
Film nakon osam godina stanke
Ovaj njezin najnoviji film prikazan je na dosta festivala. Dakako, na njima nisu izostale nominacije i nagrade. Od nominacija valja istači čak njih sedam za British Independent Film Awards (uključujući najbolju režiju, montažu, originalnu glazbu te sporedne uloge) te dvije nominacije za Europsku filmsku nagradu (European Film Award) u dvije kategorije (režija, najbolji glumac).
Što se tiče nagrada, na filmskom festivalu u Hamburgu nagrađen nagradom Douglas Sirk (Douglas Sirk Award) a na Montclair Film Festival osvojio je nagradu junior žirija (Junior Jury). Ovaj film u našim krajevima prvi puta smo ga imali prilike vidjeti u početkom prosinca prošle godine na Human Rights Film Festivalu. Uz ovaj film važno je istači da se njime redateljica Arnold vratila igranom filmu nakon punih osam godina stanke (u međuvremenu je radilo na nešto TV serija a godine 2021. snimila je hvaljeni dokumentarac Krava/Cow).
Ovo njezino najnovije ostvarenje je tzv. coming of age drama koja sadrži elemente mistike. Svojom radnjom film je smješten u sjeverni Kent u Engleskoj. Glavna junakinja filma je dvanaestogodišnja Bailey (Nykiya Adams) koja živi skvoterskim životom, u kvartu čije su zgrade išarane grafitima. Svoj dom dijeli s infantilnim i besposličarskim ocem Bugom (Barry Keoghan). Važan dio njenog života je i polubrat Hunter (Jason Buda), koji je pripadnik svojevrsne mladenačke bande osvetnika. Ona se želi pridružiti toj bandi ali ju on odbacuje govoreći joj da je premlada da sudjeluje u njihovom nasilju.
Jednog dana otac joj izjavi da će se oženiti svoju djevojku Kayleigh (Franki Box), s kojom je u vezi tri mjeseca. Buntovna i svojeglava Bailey postaje još ogorčenija i tužnija te na sve moguće načine pokušava izbjeći boravak kod kuće. Uskoro upoznaje zagonetnog i neobičnog Birda (Franz Rogowski), koji tvrdi da traži svoje roditelje. Bailey mu odlučuje pomoći ali na adresi koju ima sa sobom ne pronalaze nikoga.
Šamari brutalnog realizma
Nakon toga ona zatraži pomoć od svoje majke Peyton (Jasmine Jobson), koja je nekada živjela u zgradi na Birdovoj adresi. Ona živi s partnerom Skateom (James Nelson-Joyce) koji ju (što je jasno kao dan) zlostavlja te s dvije Baileyine polusestre i polubratom. Tijekom tog posjeta dolazi do sukoba između Bailey i Skatea. Nakon toga Bailey je zabrinuta za svoju majku, polubrata i polusestre. Odlučuje se obračunati s nasilnim Skateom na svoj način dok nastavlja pomagati Birdu u njegovoj potrazi.
Redateljica Arnold, koja je i scenaristica filma ni u ovom svom filmu nije odustala od sebi svojstvenog stila. I ovdje nas šamara gotovo dokumentarističkim i brutalnim realizmom osoba na marginama društva (neki bi ih nazvali i “društvenim šljamom”) i njihovih grubih života i problema. A ovdje ih ima poprilično – nasilje, droga, maloljetnička trudnoća, kriminal, obiteljsko zlostavljanje.
Ona znalački koristi “kameru iz ruke” kojom vješto barata Robbie Ryan (do sada dva puta nominiran za Oscara – Uboga stvorenja/The Poor Things, 2023., Miljenica/The Favourite, 2018.), koji je stalni suradnik redateljice od njezinog prvog filma. Osim nevjerojatnog brutalnog realizma Ryan svojom kamerom stvara da skvoterski prostori (da ne kažemo “sirotinjski”), prigušena svjetla svojevrsna i (vidljiva) kaotičnost života njezinih stanovnika služe kao kontrast mirnim plažama, (zapuštenim) livadama i otvorenom nebu (mjesta na kojima glavna junakinja filma traži svoj bijeg u slobodu). Jasan osjećaj zatvorenosti i slobode (oslobođenja, bijega) poprima gotovo opipljive konture.
Maestralni glumački debitanti
Mistični elementi u ovom filmu itekako su važni i potrebni. U film nisu umetnuti naprasno i naglašeno, već gotovo neprimjetno (gotovo da se stapaju s realizmom koji nam se nudi). Oni ovdje pojačavaju tematsku dubinu filmu te unose dodatni emocionalni naboj koji je prisutan kroz čitav film. Ono što je najbitnije, nimalo ne remete osnovnu ideju priče odvlačeći film u nekom drugom pravcu. Dapače, mogli bismo čak reći da ga dodatno “učvršćuju”.
Ono što ovaj film čini dodatno kvalitetnim su briljantne glumačke izvedbe. Odmah treba istaknuti da su pravo glumačko otkriće ovog filma dvoje mladih debitanata – Nykiye Adams i Jason Buda. Oni su naprosto maestralni! Za nastup Adams se može reći da je na razini vrhunskih glumačkih izvedbi njezinih mnogobrojnih glumačkih kolega iz svijeta filma. Što se tiče Bude, gledajući ga zapitat ćete se da li on glumi ili vi promatrate neki dokumentarac o njemu i njegovom životu.
U filmu su i dva poznata glumačka imena –Barry Keoghan i Frank Rogowski. Irac Keoghan, kojeg pamtimo po za Oscara nominiranoj glumi u filmu Duhovi otoka (The Banshees of Inisherin, 2022.), odličan je kao otac koji je pomalo distancirani ali je zato pun ljubavi. Ako što od njegovog glumačkog nastupa ovdje treba izdvojiti, onda je to svakako scena u kojoj pjeva pjesmu Yellow grupe Coldplay žabi. Spomenimo da je Keoghan odbio ulogu u filmu Gladijator II (Gladiator 2, 2024.) upravo zbog nastupa u ovom filmu redateljice Arnold.
Naslovna uloga u ovom filmu za njemačkog glumca Rogowskog (Passages, 2023., Konačna sloboda/Große Freiheit, 2021; engleski naslov: Great Freedom) naprosto je idealna. Svojim fizičkim izgledom ali i glumom pomalo podsjeća na Joaquina Phoenixa. I to sve u potpuno pozitivnom smislu. Glumi s lakoćom, i da se poetski izrazimo, onom istom kojom ptice prevladavaju prostranstva i kojom lebde nad zemljom. Puno simbolike je utkano u njegov lik i on je to vrlo snažno pokazao u svakom svom kadru. Nagrada za to došla je u obliku nominacije za Europsku filmsku nagradu.
Film Bird redateljice Andree Arnold je film koji zaslužuje svaku pažnju. Ovo je “prava” a ne “uljepšana” drama iz holivudskih studija na koje ste (većinom) navikli. Njezin realizam i glumačke izvedbe naprosto će vas oboriti s nogu i pobuditi u vama mnoštvo različitih emocija. Iako u sebi nosi dosta teških tema, on je u konačnici jedan izrazito optimističan film. Posebnu čar donosi mu odličan soundtrack na kojem su Coldplay, Blur, Fontaines D.C., Rednex, The Verve, Damon Albarn…
O autoru
