Zahvaljujući neugodnom iskustvu iz podzemne, Willem Dafoe shvatio da ima lice koje se lako prepoznaje

Bez obzira na to glumi li negativca ili dobricu, Willema Dafoea uvijek ćete prepoznati. On sam to je shvatio na zanimljiv način.

Tijekom svoje gotovo 50-godišnje karijere, imali smo prilike gledati u najrazličitijim ulogama, no što god glumio, njegovo lice teško je zaboraviti! Naime, zbog oštrijih crta lica i smješka koji zna zalediti krv u žilama, Willema Dafoea teško je ne prepoznati, no on sam toga je postao svjestan tek nakon jednog neobičnog iskustva iz podzemne željeznicom o kojem je pričao u emisiji Today.

Dakle, danas 68-godišnji glumac je tijekom svoje karijere, upravo zbog svojih fizičkih karakteristika (kojima treba dodati i hrapavi glas), često glumio negativce, no znao se naći i na drugoj strani karakternog spektra filmskih likova pa je tako u filmu Martina Scorsesea iz 1988. godine – Posljednje Kristovo iskušenje (The Last Temptation of Christ) – glumio samog Isusa Krista.

No, njegova nevjerojatna moć transformacije definitivno je najviše došla do izražaja u filmovima o Spider-Manu, redatelja Sama Raimija, u kojima je glumio Normana Osborna i njegov alter ego, Greena Goblina. Naime, on se bez ikakve šminke ili specijalnih efekata, s lakoćom “prebacivao” iz lika u lik koji su i karakterno vrlo različiti.

Unatoč toj vještini, sam glumac nije bio svjestan prepoznatljivosti svoga lica sve dok jedne večeri, prije puno godina, nije putovao podzemnom željeznicom od centra New Yorka do Bronxa. Bio je sa sinom i uočio je da ga skupina mladića, od trenutka kad ušli u podzemni vlak, gleda pomalo neprijateljski.   

“Pomislio sam da me žele opljačkati i mislim kako zaštiti sina, no uskoro oni izlaze i čujem kako između sebe komentiraju: ‘Da, to mora biti on! Nitko ne izgleda kao taj je..č!’ Tada mi je postalo jasno!”, priznao je Dafoe.

U dvostrukoj ulozi Normana Osborna/Greena Goblina prvi se put pojavio 2002. godine, a ponovio ju je i u ostala dva filma Sama Raimija –Spider-Man 2 (2004.) te Spider-Man 3 (2007.) – a u Marvelov svijet vratio se 2021. te iste uloge reprizirao i u Spider-Man: Put bez povratka (Spider-Man: No Way Home), redatelja Jona Wattsa, a reprizu su doživjele i pozitivne kritike na njegovu izvedbu.

Nakon Spider-Mana: Puta bez povratka, Dafoea smo imali prilike gledati ili čuti u ukupno sedam ovogodišnjih filmova među kojima su i Asteroid City Wesa Andersona te romantična SF crna komedija Uboga stvorenja (Poor Things).

Čini se da nastavlja raditi u istom tempu jer ćemo ga imati prilike vidjeti u filmovima koji se s nestrpljenjem očekuju. Tako je trenutačno u postprodukciji horor Nosferatu, redatelja Roberta Eggersa, u kojem Dafoe tumači lovca na vampire, profesora Albina Eberharta Von Franza, dok će se dugoočekivanom nastavku Bubimira (Beetlejuice) pojaviti u ulozi bivše filmske zvijezde, s B-popisa glumaca, koja u zagrobnom životu radi kao policajac.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora