Vanja Nikolić o inspiraciji za ‘Gitak TV – Prvih 20 godina’

Redatelj dokumentarca ‘Gitak TV – Prvih 20 godina’ Vanja Nikolić govori o svom prvom susretu sa komičarskom skupinom Gitak TV, te kako je izgledao put do snimanja filma o njima.

Prije 20 godina, osobni projekt skupine mladića iz Splita osvojio je Hrvatsku u vrlo atipičnom procesu za domaću filmsku scenu. Radilo se o osobnom projektu koji je na hrvatsku scenu donio humor i skečeve koji su odudarali od svega što je kod nas do tog trenutka prikazano. Autentični, originalni i izazovni, ti su momci uspjeli ući u povijest, iako je vjerojatno da nitko od njih nije mislio da ćemo i danas, 20 godina kasnije, raspravljati o njima. Oni su, naravno, Gitak TV, a povodom nedavno objavljenog dokumentarca o njima, sjeli smo i porazgovarali s redateljem Vanjom Nikolićem, koji nam je u vrlo zanimljivom razgovoru u kojem nam je otkrio dosta o svom filmu, značaju Gitka u njegovom životu i karijeri te svojim planovima za budućnost!

Kao netko tko nije iz Splita i tko nije imao direktan doticaj sa „splitskom kulturom“ Gitka, kako ste uopće došli na ideju snimiti dokumentarac baš o Gitku?

Pa, možda nisam rođen ili živio konkretno u Splitu, ali splitska kultura me itekako dirnula. Kroz glazbu, poput TBF-a, Tome Bebića, tekstove Ferala koje sam čitao kao klinac, pa se tu pojavio Goran Ivanišević koji je svima nama rođenim tih ranih 90-ih sigurno bio jedan od glavnih heroja u životu… Bilo je puno doticaja sa Splitom kroz odrastanje. Otac je veliki ljubitelj grada također, tako da je sigurno to od ranih dana ostavilo nekakav utjecaj na mene. Naravno, tu se kasnije pojavio Gitak, kao i još nešto kasnije cijela hip hop scena predvođena Dječacima, za čiji album Istina i danas mislim da je najbolji HR hip hop album. Što se tiče samog Gitka i dokumentarca, ideja je sama došetala do mene. Idejni začetnik cijelog njihovog povratka i ovog dokumentarca je producent Maroje Sabljić. Upoznali smo se negdje u Zagrebu, prije dvije, dvije i pol godine. Poslao sam mu neke svoje rane kratke filmove, oni su mu se svidjeli i pitao me bi li radio dokumentarac o Gitku. Trebalo mi je otprilike 15 sekundi da prihvatim. Zapravo bi mi trebalo tri sekunde, ovih ostalih 12 otišlo je na procesuiranje da mi netko tako nešto genijalno nudi u ruke.

Koliko je i na koji način Gitak uopće utjecao na vas kao osobu, kao dijete koje je odraslo u periodu kada se Gitak pojavio, ali i kao filmaša?

Ostavio je ogroman utjecaj. Možda ne direktno kroz radove, koliko kroz prizmu da je to bio prvi put da sam se susreo s YouTubeom. Pričamo dakle o nekoj 2007., 2008., dakle tada imam kojih 13-14 godina. Pravi moment za susret s Gitkom. Sjećam se nekih scena gdje se kao klinci skupljamo u stanu prijateljice koja je prva imala ADSL i umiremo od smijeha na njihove skečeve. Zamisli tu scenu danas, 2024., da se klinci skupljaju negdje kod nekog jer taj netko ima internet. Potpuno bizarno zvuči iz današnje perspektive, isto kao kad su nama naši roditelji pričali o prvim televizorima u selu ili kvartu. Kasnije su me doveli i do Top Liste Nadrealista, Monty Pythona i bezbroj drugih stvari. Zanimljivo je da su me oni doveli do TLN i Pythonovaca, a ne obrnuto. Zato mislim da je ta naša neka generacija ostala i bila najviše pod utjecajem Gitka i oni su utabali put u neke druge stvari. Kao filmaš, imam neke druge utjecaje, ne bih rekao da je Gitak previše utjecao u tom aspektu. No, svakako, otvorio je neke nove perspektive humora koji su sigurno utjecali na mene podsvjesno.

Je li ideja inspirirana originalnom skečom o 20 godina Gitka, ili je to samo uklopljeno kao s(p)retna okolnost?

Osnovna inspiracija i ideja je bila da napravimo film o njima. Skeč „20 godina Gitka“ se uklopio, kao što si rekao, kao jedna sretno spretna okolnost. Shvatili smo da je 2024. na neki način 20 godina njihovog rada i to smo odlučili uklopiti u film. Može se reći da je taj skeč ispao proročanski. Ponekad se stvari slože same od sebe kad se baciš na glavu u nešto. Tako je nama bilo s tim skečom.

Što je s ostalim projektima koji se spominju u odjavnoj špici dokumentarca?

Radi se o projektima koje je Maroje pokrenuo još za vrijeme pandemije koronavirusa 2020. godine, a koji su nas na neki način doveli do realizacije dokumentarnog filma.

Koliko znam, sve je počelo izradom vizualnog identiteta Gitak TV-a, koji do tada nisu imali. Zagrebački studio Size kreirao ga je, referirajući se na početak 2000-tih, vrijeme u kojem su djelovali, te na važnost teleteksta kao medijskog kanala tog doba.

Marojeva fanatičnost i upornost doveli su zatim do izrade pravog i potpuno funkcionalnog SL-a 2000, kojeg u Hrvatskoj, koliko mi je poznato, posjeduje tridesetak sretnika, uključujući i mene .

Uglavnom, jedna stvar vodila je drugoj. Slijedili su pokušaji ponovnog aktiviranja Gitak TV-a, makar i u krnjem izdanju, pa su tako nastali Denini Euro monolozi, u suradnji Mate, Bernarda i Maroja, koji su definitivno učvrstili status Dene izbornika, lika koji će vjerojatno pratiti Bernarda cijeli život.

Vidimo da u dokumentarcu gostuju neke poznate ličnosti hrvatske scene. Je li bio netko koga se zvali, a odbio je sudjelovati u dokumentarcu i ako da, zašto? Jesu li neki sugovornici izbačenu u final cutu? (Postoji li uopće „Director’s Cut“ dokumentarca?)

Bilo je i nekih odbijanja, ali ne bih javno prozivao ljude koji su odbili. U svakom slučaju, nitko nije odbio iz nekog negativnog stava prema Gitku – dapače, određeni ljudi su odbili sudjelovati jer po svom priznanju ne znaju dovoljno o Gitku i iz poštovanja nisu htjeli pred kameru. To kao autor izrazito poštujem. Što se tiče Director’s cut verzije, možda i postoji, to će vrijeme otkriti 🙂

Je li dokumentarac ciljano trebao biti baš o utjecaju i ostavštini Gitka ili je ideja mijenjana? To povlači za sobom pitanje – zašto nitko iz ekipe Gitka nije u dokumentarcu? Jesu li odbili sudjelovati, ili je plan uvijek bio takav da bude baš ovako, bez njih?

Tako je, to je bila moja osnovna ideja. Nisam htio napraviti bilo što i bilo kakvu priču, već pokušati prenijeti ono što je i meni bilo najbitnije i najzanimljivije. Kao redatelj, sociološke teme su nešto što nekako najviše volim. Vjerojatno mi je zato i Bertolucci jedan od najdražih redatelja. Članovi su bili upućeni u sve što se događa. Obavio sam prije samog početka snimanja razgovor s Matom, dogovorili smo detalje, pričali satima o svemu oko Gitka. Što se tiče njihovog gostovanja u filmu, mislim da o kralju ne treba pričati sam kralj, već drugi oko njega. Gitkovci nikad sebe nisu stavljali u prvi plan, radili intervjue ili bilo što drugo gdje bi u javnom nastupu izašli iz uloga koje su sami stvorili, tako da je odluka bila u skladu s tim.

Spomenuli ste gore Matu, a što je ostalima? Jeste li uspjeli stupiti u kontakt sa svim članovima Gitka? Kako su reagirali na dokumentarac?

Naravno. Bili su neki i na premijeri. Čak smo ih natjerali da izađu na stage. Bit će nekad i taj dio javno objavljen. Da ne spojlam, mogu reći da je njihova reakcija bila emotivna, pozitivno emotivna.

Dokumentarac jako puno spominje i odaje počast određenim skečevima Gitka, što kroz montažu, što kroz pastiše u samom filmu. Koji su vaši najdraži skečevi Gitak TV-a? Koji su vam najviše ostali u sjećanju?

Osobno smatram da je skeč „Teatar“ vrhunac njihovog rada. Od mizanscena, rada kamerom, glume… apsolutni vrhunac. Njega nema u filmu, ali tako je to kad radiš nešto, uvijek dođe trenutak da eliminiraš neku svoju ideju, koliko god je ti kao autor volio. Jednostavno, nije bilo mjesta u montaži za taj skeč.

Planira li ekipa iz Gitka nekakvo ponovno okupljanje? Joško Lokas u dokumentarcu kaže da bi i danas bili jednako dobri kao i ranije, iako su svi sada već puno stariji… jesu li vam otkrili nekakve ekskluzivne planove za budućnost?

To ćete trebati pitati njih, ako ih uspijete dobiti. *osmijeh*

Što možemo očekivati od vas nakon Gitka? Radite li već na nekom novom projektu? Planirate li se vratiti temi Gitka u nekom trenutku?

Radim paralelno na razvoju više projekata, što dokumentarnih, što igranih. Uz to, aktiviram se i na području komercijalne režije reklamnih spotova. Ali, ono što je trenutno daleko najveći i najvažniji projekt je debitantski dugometražni film. Radimo ga na temelju kratkog filma, Kaže se Čakovec, koji je izašao prošle godine.

Reakcije publike su bile zbilja sjajne i to nam daje vjetar u leđa za borbu s planinom zvanom dugometražni film. Scenarij se završava, financijska konstrukcija se također počela dobro razvijati, nadamo se snimanju na proljeće. Sve što bih rekao o samom filmu je da je to nešto pomalo neobično za hrvatski film, kako radnjom, tako i načinom financiranja i produkcijom. No, o tom, potom. Puno toga se razvija i događa, Gitak je bio jedan predivan push prema naprijed i ovom prilikom bi zahvalio svima koju su prisustvovali premijeri u Splitu.

O autoru