Za redatelja Fedea Alvareza film Alien:Romulus najveći je film i izazov u karijeri. Alvarezov film temelji se na jednostavnosti i kompilaciji a umetnute su i neke solidne dosjetke. Njegove glavne karakteristike su napetost, krv, strah i kiselina. Odlične glumačke izvedbe pružili su Cailee Spaeny i David Jonsson a čudovišni ksenomorfi izgledaju bolje nego ikada.
Redatelj Fedea Alvarez krajem srpnja izjavio je da će njegov film Alien:Romulus (2024.) vratiti franšizu na korijene horora” i nazvao film “45 godina velikih znanstvenofantastičnih horor ideja, spojenih u dva sata, plus više onih koje sam donosim“. I, doista, nakon odgledanog filma mora se reći da nam nije lagao.
Ovaj urugvajski redatelj svojim dosadašnjim filmovima pokazao je da mu žanr horora najbolje leži. Njegov prvi dugometražni film bio je remake klasika Zla smrt (Evil Dead, 2013.) redatelja Sama Raimija iz 1981. godine. Naredne godine režirao je jednu epizodu vampirskog TV serijala Od sumraka do zore (From Dusk Till Dawn: The Series), čiji kreator Roberta Rodrigueza ikoja se temelji na njegovom istoimenom filmu iz 1996. godine.
Izazov karijere i poruka Ridleya Scotta
Godine 2016. Alvarez snima film Ne diši (Don’t Breathe), koji je kombinacija trilera i horora. Film odlikuje napetost i klaustrofobični (vrlo uvjerljivi) ugođaj kakav se rijetko viđa. Ovaj njegov uradak, u kojem briljira Stephen Lang, bio je pravi komercijalni hit – snimljen je za nešto manje od 10 milijuna dolara a donio je zaradu od gotovo 160 milijuna dolara. Dvije godine kasnije snima triler Što nas ne ubije (The Girl in the Spider’s Web) a 2021. režira devet epizoda zanimljive TV serije Calls.
Za film Alien:Romulus može se reći da je njegov najveći izazov i film karijere. Jer, ova SF franšiza je prisutna već 45 godina. Originalni film redatelja Ridleya Scotta iz 1979. i njegov nastavak Aliens (1986.) redatelja Jamesa Camerona, ostavili su veliki trag u povijesti filma. Također, ne smije se izostaviti niti činjenica da su ti filmovi utjecali na ukus jedne (ako ne i više) generacija. Uslijedilo je još pet filmova (za dva od njih pobrinuo se ponovno Ridley Scott – Prometheus (2012.) i Alien: Savez/Alien: Covenant (2017.) i koji su prednastavci njegovog izvornog filma) te dva crossover filma (s Predatorom).
Sagledavajući sve to Alvarez je imao priličan teret na leđima kada se uhvatio rada na Alienu. Nije ni čudo što mu je Ridley Scott prvog dana snimanja ovog filma poslao pismenu poruku:”Dragi Fede. Sretno. Ostaj dobro. Dobar lov. Nemoj zaj***t.“
Jedna od glavnih odlika Alvarezovog filma je jednostavnost. To već ukazuje i njegova priča, koja je smještena u razdoblje između filmova Alien i Aliens. Rain (Cailee Spaeny) mlada je radnica iz rudnika jedne svemirske kolonije kojom upravlja Weyland-Yutani. Zajedno sa svojim androidom Andyjem (David Jonsson), kojeg zove “bratom”, sanja da napusti koloniju i živi slobodno.
Kontaktira ju bivši dečko Tyler (Archie Renaux) koji joj predlaže da se njih dvoje pridruže njemu i njegovoj ekipi u jednoj “brzoj misiji”. Ostatak ekipe sačinjavaju Tylerova trudna sestra Kay (Isabela Merced), Bjorn (Spike Fearn) i Navarro (Aileen Wu). Njihov cilj je otići na svemirsku stanicu koju su primijetili, pokupiti sve vrijedno što se nađe. A najvrednije je što se žele dočepati komora za hibernaciju putem kojih će moći napustiti koloniju.
Uskoro, ova grupa mladih, željnih boljeg života, otkriva da je napušteni svemirski brod (poznat kao Romulus) Weyland-Yutani istraživački brod na kojem su se provodili tajni eksperimenti s čudovišnim ksenomorfima. Opaka čudovišta uskoro postaju vrlo aktivna pa Rain i ekipa postaju njihova lovina.
Jednostavnost i kompilacija
Tu je i oštećeni android Rook (Ian Holm) koji je povezan s brodom. On je tu da pomogne (zahvaljujući njemu i doznaju tajnu Romulusa) samo je pitanje kako i komu. Uz to, spletom okolnosti, vrijeme u kojem će Romulus udariti u prsten asteroida sve je bliže…
Alvarez, koji je koscenarist filma s Rodom Sayaguesom (s kojim je surađivao i na filmu Ne diši), nisu previše komplicirali stvari. Scenaristički (i vizualno) jasno je vidljivo da su (ponajviše) filmovi Alien i Aliens bili njihova glavna inspiracija. Ne treba posebno ni isticati da je klaustrofobično i (vrlo) jezivo okruženje jedna od glavnih karakteristika za njegove protagoniste (ali i gledatelje). Nadalje,ovaj film ima bezbroj čudovišnih ksenomorfa a ne samo jednog.
Dakako, unio je i neke nove ideje i zanimljivosti (zvukovi i toplina “pokreću” ksenomorfe). Specijalni efekti (CGI) odrađuje svoje u ovom filmu na najvišoj mogućoj razini a ksenomorfi izgledaju bolje nego ikada. Posebno valja istaknuti da je za ovaj film važan i zvuk i njegov dizajn. Tako različiti zvukovi i muzika pojačaju bitne scene i kadrove u kojima gledamo čudovišne izvanzemaljske stvorove. Također valja istaknuti da nedostatak zvuka (odnosno, tišina) u pojedinim scenama kreira istovjetne učinke. Alvarez sa svime time doista majstorski barata.
Bezlični likovi
Ovaj film obiluje neizvjesnošću i napetošću. Ono što je važno istaći da je film puno krvaviji od ostalih ove franšize. Alvarez se pokazao i vrlo domišljatim pa nam nudi i neka iznenađenja (genijalna dosjetka o pucačkoj borbi s ksenoformima u bestežinskom stanju). Velika pohvala mora se njemu i njegovom scenarističkom kolegi uputiti i zbog činjenice da niti u jednom (bitnom) trenutku nije zaboravio na “pozadinsku” priču filma (korporativna zavjera i ksenomorfi).
Glavna mana filma su glumačke izvedbe. U one pozitivne ubrajaju se solidna Cailee Spaeny (Građanski rat:Svakom carstvu dođe kraj/Civil War, 2024.) i David Jonsson (TV serija Industrija/Industry, 2020.-2022.), čija je glumačka transformacija iz nesigurnog u promišljenog i bezosjećajnog androida maestralna. Njih dvoje se odlično nadopunjuju a uvjerljiva je i emotivna crta koju daje Spaeny. Na žalost, ostali likovi su tu “u prolazu” a takva im je i izvedba.
Likovi su svi mladi dvadesetogodišnjaci (što je još jedna razlika u odnosu na druge filmove franšize). No, njihov odnos nije na pravi način obrađen (odnosno, u potpunosti) pa svi oni djeluju gotovo bezlično a mora se reći da neće izazvati ni pretjeranu empatiju kod gledatelja.
Sve u svemu, film Alien:Romulus vrlo je efektan i vrijedan je gledanja. Kao film stabilno stoji kao “samostalan” ali u sebi nosi i jak prizvuk da dobije i pokoji nastavak, što mu daje dodatni plus. Alvarez je definitivno pokazao svoju filmsku domišljatost i kreaciju, tako da može bez problema poslati (ako već nije) poruku Ridleyu Scottu:”Dragi Ridley, nisam zaj***!“
O autoru
