Roman Slučaj Collini njemačkog pisca Ferdinanda von Schiracha bio je bestseler u Njemačkoj. Njegova glavna značajka je da se von Schirach suočava s dijelom svoje osobne povijesti, iz vremena Drugog svjetskog rata. Redatelj Marco Kreuzpaintner uspješno ga je ekranizirao 2019. godine a glavnu ulogu u njemu tumači slavni Franco Nero.
U rujnu 2011. godine njemački nakladnik Piper Verlag objavio je roman Ferdinanda von Schiracha Slučaj Collini (Der Fall Collini; engleski naslov: The Collini Case), koji je postigao veliki uspjeh. Brzo je dosegao 2. mjesto na listi bestselera Der Spiegela te je preveden na mnoge jezike. Tako je objavljen i na hrvatskom i to 2022. godine, zahvaljujući nakladniku Petrine knjige. Za prijevod se pobrinula Branka Grubić.
Osobni teret
Von Schirach je po struci odvjetnik a ovo je njegov treći književni rad. Možemo ga opisati ka efektnu sudsku dramu koja postavlja značajna pravna i etička pitanja. 1Trideset četiri godine Fabrizio Collini radio je u Mercedesu kao alatničar. Samozatajno i besprijekorno. A onda u jednom berlinskom luksuznom hotelu ubija čovjeka. Bez razloga, kako se čini.
Noćna mora za mladog odvjetnika Caspara Leinena, koji preuzima obranu po dužnosti.Žrtva, veoma ugledan njemački industrijalac, djed je njegova najboljeg prijatelja. I što je još gore, Fabrizio Collini uporno šuti o motivu zločina. Leinen počinje istraživati i nailazi na trag koji ga vodi u središte zastrašujućeg poglavlja njemačke pravosudne povijesti.
Ovaj roman bavi se njemačkim zakonom koji je mnogo godina poslije Drugoga svjetskog rata omogućavao nekim sudionicima zločina da se izvuku od kazne. Njegova glavna značajka je da se von Schirach suočava s dijelom svoje osobne povijesti. Naime, njegov djed, Baldur von Schirach, bio je na čelu Hitlerove mladeži. Bio je osuđen na 20 godina za zločine protiv čovječnosti na ratnim suđenjima u Nürnbergu.
Za tjednik Die Zeit o tome je rekao:”Osjetio sam potrebu da konačno i sam nešto napišem o nacionalsocijalizmu, točnije o tome što je savezna republika učinila sa svojim nasljeđem.” Ovim riječima treba pridodati i izjavu koju je dao i za magazin Focus:”Ako odrasteš s imenom kao što je moje, do svoje 15 ili najkasnije 16. godine moraš si postaviti neka osnovna pitanja i doći do nekih vrlo osnovnih odgovora s kojima možeš živjeti.To je vaša odgovornost.“
Nedugo nakon izlaska knjige napisao je esej za časopis Der Spiegel Von u kojem je opisao dan kada je saznao tko mu je djed. U njemu je napisao: “Imao sam 12 godina. U našem udžbeniku iz povijesti bila je njegova fotografija: ‘Baldur von Schirach, vođa Hitlerove mladeži’. I sada je mogu vidjeti.“
Neočekivani utjecaj romana
Nije mogao shvatiti kako je njegov djed, kulturan, načitan čovjek, došao u nacističku stranku s 18 godina nakon što je upoznao Hitlera. Kasnije je proučavao Nürnberški proces kako bi “pokušao razumjeti” kako se dogodio holokaust, te čitao kako je njegov djed – “takozvana kulturna osoba s ložom u Bečkoj operi” – orkestrirao deportaciju tisuća ljudi Židovi s glavnog bečkog kolodvora.
Ova pozadina samo pridonosi intenzivnom i snažnom učinku ovog njegovog romana, koji je daleko više od samo još jedne priče iz sudnice. Svemu treba pridodati da je on i vješt autor koji itekako zna pisati i tjerati svog čitatelja da i dalje neumorno okreće stranice. A tu se posebno izdvaja pravna rasprava prikazana u dijelu romana o sudnici. Dovoljno je reći, da ne otkrivamo ovom prilikom previše, da je rasprava o pravim pravnim točkama i njihovom utjecaju na pravi skup slučajeva od kraja 1960-ih bila naprosto fascinantna. Mnogi kritičari njegovog romana priznali su da se o tome tako otvoreno govori praktički nije zabilježeno u njemačkim kriminalističkim romanima.
Ta njegova otvorenost o tim “pravim pravnim točkama” rezultirala i jednim potpuno neočekivanim pravnim i političkim učinkom. Naime, pravne točke koje ističe pokrenuli su njemački zastupnici u Bundestagu i to već u siječnju 2012. godine. Savezno ministarstvo pravosuđa zadužilo je jedan odbor da radi na proučavanju nacionalsocijalističke prošlosti u Saveznom ministarstvu pravosuđa. Time je von Schirachov roman napravio veliki utjecaj u “stvarnom svijetu” što je iznimno rijetko.
Von Schirach ima stil koji je elegantan i precizan. Ta preciznost će neke ponekad i iznenaditi jer su neke bitne prekretnice u radnji obrađene vrlo kratko. Neki drugi drugi pisci na to bi zasigurno potrošili veliki broj stranica. No, to nije mana, već veliki plus. Zbog svega nabrojanog, ovaj roman treba svrstavati u književna a ne komercijalna izdanja.
Odlična ekranizacija
U razgovoru za Bild, prilikom objavljivanja ovog romana, postavljeno mu je pitanje o krivnji i zločinu jedne osobe, s obzirom na to da njegov roman govori o strašnom činu koji je pojedinac počinio davno. Na pitanje da li je da osoba dobra i zla von Schirach je odgovorio:”Pitanje krivnje je komplicirano, uvijek ima nekoliko razina. Ali jedno je jasno: nečija užasna djela ne mogu biti nadjačana dobrima, ona se ne mogu izbrisati.“
Ovaj njegov roman ekranizirao je 2019. godine njemački redatelj Marco Kreuzpaintner (Krabat, 2008., TV serije Oni koji će umrijeti/Those About to Die, 2024., Bodies, 2023.). Film Zločin bez krivnje: Slučaj Collini (Der Fall Collini; engleski naslov: The Collini Case) vrlo je kvalitetan film. Treba odmah naglasiti da je bio u najužem izboru za njemačkog kandidata za nagradu Oscar. Glavne uloge u filmu ponijeli su Franco Nero (Papin egzorcist/The Popes Exorcist, 2023., Umri muški 2/Die Hard 2, 1990., Django, 1966.), Alexandra Maria Lara (La Syndicaliste, 2022., Kontrola/Control, 2007.), i Elyas M’Barek (A Thousand Lines, 2022., Noćni život/Nightlife, 2020.).
Redatelj Kreuzpaintner, u razgovoru za filmski web magazin Eye for Film, rekao je da nije čitao za roman ali je dobro znao tko je Ferdinand von Schirach. O tome je rekao:”Za roman znam nisam ga čitao. No čitao sam druge njegove knjige. On je prilično priznat pisac i ima vrlo istaknut, suh, gotovo bez emocija način pričanja o tim slučajevima. I, zapravo, to ga čini uvjerljivim, jer je, očito, užas birokracije iza posebno tog slučaja, mislim da to čini osobnu dramu iza njega, ili tisuće osobnih drama iza njega, tako uvjerljivima.“
O složenosti romana, odnosno, o činjenici da je von Schirachov djed bio nacist i da su na priču su utjecali stvarni događaji je rekao:”Imao sam mnogo materijala koji mi je trebao za istraživanje, ali i uvide koji su išli mnogo dalje od onoga što je zapravo bilo u romanu. Očito, kao što možete zamisliti, u Njemačkoj odrastamo s tom kolektivnom krivnjom. Još uvijek se morate ispričavati zbog toga, ali mislim da smo se s tim nosili na vrlo pristojan način tijekom ovih godina. Mislim da su naše vlade napravile veliki posao odgajajući nas u smislu osjećaja te odgovornosti povijesti, kako bismo bili 100 % sigurni da se ništa slično više ne može ponoviti.“
Strah od Franca Nera
Posebnu snagu njegovom filmu daju i specifične lokacije. O tome je rekao:”Da, tako je. Kao što znate, uvijek postoji taj kritični trenutak kada proračun postane stvarnost i producenti vam dođu i kažu: ‘Ne bismo li mogli snimiti Italiju u Brandenburgu?’ Ne, apsolutno ne. Mislim, na televiziji je to postala tako uobičajena stvar, zar ne? Jer, koliko ljudi još smeta? Jeste li već uvjeravali ljude da kad vide malo vode i neku sjenu brodova, da odmah pomisle da je to Venecija? Nadam se da ne. Ali ponekad imate osjećaj da se izvuku s tim. I ne, nisam mogao to učiniti. Riječ je i o licima. Hoćeš statiste i ljude na tom trgu u Italiji pa će biti kao Italija. To mi je bilo jako važno. I onda očito, kao Berlin i njegov brutalizam i sve to – to je lijep kontrast.”
Snimajući film oduševio se legendarnim Francom Nerom ali i je i priznao da je njime bio malo i preplašen: “On je jako draga osoba. Pozvao me u Rim prije nego što smo počeli raditi. Očito, bio sam preplašen njime. Mislim, on i Tarantino, recimo, još uvijek su jednom tjedno na telefonu, a “Django”, koliko god značilo ili ne značilo snimati povijest, očito je lik koji je imao utjecaja na cijelu generaciju. Ali on je vrlo skroman glumac za kojeg bih rekao da je bio najlakši za suradnju.“
Roman koji se ne propušta
Otkrio je i jednu zanimljivost vezani za lik Caspera Leinena kojeg u filmu glumi Elyas M’Barek. Ona se tiče teme filma i romana (suočavanje s prošlošću), vraćanja u prošlost i gledanje na prošlost i na odnose s očevima:”Za von Schiracha postoji osobni motiv jer je njegov djed bio šef Hitlerove jedinice i to je jako vidljivo i to je teret koji treba nositi. Ako mi dopustite malo, moju osvetu povijesti napravio sam od Caspera Leinena, kojeg je [von Schirach] napisao kao potpunog bijelca. Osjećao sam potrebu da to bude turski glumac. On zapravo nije Turčin, pola je Tunižanin, pola Austrijanac, ali u Njemačkoj svi misle da je Turčin. Ali, imati ga gotovo kao da pokušava, u Saveznoj Republici Njemačkoj, postati bolja osoba pomažući ljudima koji su imigranti i takve stvari, otkrio sam da je to dodalo raspravu.“
Roman Slučaj Collini je zadivljujući roman koji se čita kao komercijalana literatura (pulp) a zapravo je prava književnosti. Ozbiljan čitatelj oduševit će se njegovom ozbiljnu temom, stilom pisanja i idejom. Oni drugi nezaobilaznim ubojstvom (kao karakteristikom pulp romana), skandaloznim suđenjem, ljubavnom pričom pa i sukobom između osobne odanosti i vlastitog integriteta. U svakom slučaju, ovo je roman koji se ne smije zaobići.
O Ferdinandu von Schirachu
Časopis Der Spiegel nazvao je Ferdinanda von Schiracha veličanstvenim pripovjedačem, New York Times izvrsnim stilistom, Independent ga je usporedio s Kafkom i Kleistom, Daily Telegraph napisao je da je on jedan od najmarkantnijih glasova europske književnosti.
Zbirke pripovijedaka Zlodjelo (Verbrechen, 2009.), Krivnja (Schuld, 2010.) i Kazna (Strafe, 2018.) te romani Slučaj Collini (Der Fall Collini) i Tabu (2013.) prodani su u milijunima primjeraka i objavljeni u više od četrdeset zemalja. Njegov kazališni komad Teror (Terror, 2015.) ubraja se u najuspješnije drame našega vremena. Ferdinand von Schirach dobitnik je brojnih književnih nagrada.
Živi u Berlinu. Posljednja djela koja je objavio njegova su najosobnija knjiga Kava i cigarete (Kaffee und Zigaretten, 2019.), svezak Unatoč tomu (Trotzdem, 2020.), s Alexanderom Klugeom te kazališni komad Bog (Gott, 2020.).
O autoru
