Roman Egzorcist američkog pisca Williama Petera Blattyja inspiriran je slučajem navodne demonske opsjednutosti i egzorcizma. Iako ovaj roman, objavljen 1971. godine, tematizira opsjednuće i obred egzorcizma, ne želi u prvi plan staviti Sotonu već sumnju u ljubav. Godine 1973. ekraniziran je u filmsku uspješnicu u režiji čuvenog Williama Friedkina i nagrađen je dvama Oscarima.
Ovo nije zabavna, površna ili jeftina priča strave o đavlu i egzorcizmu, već dramatična knjiga o vjeri i o njezinoj najstrašnijoj kušnji, kušnji očaja i besmisla koje može pobijediti jedino ljubav i vjera u ljubav. Upravo tako možemo opisati čuveni roman Egzorcist (The Exorcist) američkog pisca Williama Petera Blattyja, koji je prvi puta objavljen 1971. godine.
Obnovljeno i nadopunjeno izdanje
iz 1949. godine. Za njega je Blatty čuo dok je bio student 1950. godine na Sveučilištu Georgetown. Upravo zbog toga radnju romana smjestio je u Washingtonu, D C., nedaleko kampusa Sveučilišta Georgetown. Riječ je o slučaju trinaestogodišnjeg dječaka iz Marylanda nad kojim su, tijekom ožujka i travnja 1949. godine, isusovci o. Raymond J. Bishop i o. William S. Bowdern molili obred egzorcizma.
Vijest o dječakovom egzorcizmu, koji je prvi ozbiljni dokumentirani egzorcizam u Katoličkoj Crkvi, objavljena je u Washington Postu 20. kolovoza 1949. godine te je, narednih 20 godina, postala temelj Blattyjevog istraživanja i ideje da napiše roman o opsjednuću. Odmah po objavljivanju roman Egzorcist izazvao je snažne reakcije čitatelja a nije trebalo puno proći da dospije na listu bestselera.
Njegovu književnu i teološku vrijednost prepoznali su i mnogobrojni katolički kritičari i mediji te je uvršten u 100 najznačajnijih katoličkih romana svih vremena. U rujnu 2011. godine, povodom 40. godišnjice njegovog objavljivanja, objavljeno je novo izdanje. To izdanje sadrži male revizije koje je napravio sam Blatty. Upravo to izdanje nedavno je u Hrvatskoj objavila nakladnička kuća Verbum i u prijevodu Marina Popovića.
Radnja romana prati priču o mladoj Regan MacNeil, opsjednutoj demonskim silama. Kako bi spasila svoju dvanaestogodišnju kćer iz ralja demona, njezina majka Chris MacNeil, po profesiji glumica, upustit će se u dramatičnu borbu tijekom koje će biti prisiljena preispitati sva svoja uvjerenja i žrtvovati vlastitu karijeru, pa čak i vlastitu nevjeru. S dvojicom isusovaca – a jedan od njih je iskusni egzorcist, otac Lankesterom Merrinom – očajna majka će se suočiti s nezamislivim kušnjama i sa zastrašujućim silama zla, a do pobjede vodi samo jedan put – put ljubavi.
Od skepse do uspjeha
William Peter Blatty, prije nego što je objavio roman Egzorcist, napisao je scenarije za nekoliko veselih komedija. U razgovoru za The Austin Chronicle, ožujku 2000. godine, pojasnio je kako je uopće došlo do toga da napiše.”Komedija je presušila.Nitko me ne bi angažirao da napišem nešto iskreno ili ozbiljno jer sam bio poznat samo kao pisac komedija.Ne samo da sam bio poznat po farsi, nego i po neuobičajenim stvarima.U tom trenutku nisam mogao ništa pametnije učiniti nego otići dolje u ured za nezaposlene i pokupiti nekoliko dolara, pa sam pomislio da je možda bolje da napišem tu knjigu o kojoj sam razmišljao, ako ni zbog čega drugoga, onda da dokažem da mogu pisati nešto drugo osim komedija i nastaviti sa svojim životom u Hollywoodu.“
Svemu je i dodao:”Nisam bio siguran mogu li to uopće objaviti – čak je i moj agent mislio da je to loša ideja.Tako sam jedne večeri otišao na koktel zabavu i sreo glavnog urednika Bantam Booksa koji me pitao što radim.Rekao sam mu svoju ideju za “Egzorcista” i odmah je rekao da će je objaviti.Dao mi je 10.000 dolara predujma što je bilo dovoljno da unajmim kolibu i pokušam pisati.“
Samo pisanje romana trajalo je devet mjeseci i o tome je rekao:”Bilo je to svaki dan, minimalno 14 sati dnevno, a često i 18 sati. I dalje i dalje i dalje. Samo sam to morao završiti, i na kraju sam to i učinio.“Na pitanje da li ga je oduvijek privlačila napetost i psihološki triler je odgovorio:” Moje čitanje bilo je vrlo u skladu s takvim stvarima. Kad sam bio klinac, počeo sam s Rayem Bradburyjem i prešao na sve jezive priče kojih sam se mogao dočepati. Išao sam gore-dolje po Manhattanu do raznih knjižara i knjižnica i samo čitao kroz grad. Jako sam se bavio paranormalnim i nadnaravnim, uglavnom kako bih ublažio vlastiti strah od svoje smrtnosti, od umiranja. Mora postojati nešto više, tako sam razmišljao.“
Pišući roman bio je uvjeren da će on biti nešto veliko, da će privući pažnju javnosti. No, desilo se suprotno – knjižare su počela vraćati neprodane knjige. O tome ga je izvještavao njegov agent i bila je to prava katastrofa. U sve to jedva da je mogao povjerovati. No, onda mu se neočekivano ukazala prilika:”Bio sam na Manhattanu kako bih gostovao u emisiji Dicka Cavetta, koji je tada bio talk show u kojem ste morali biti. Cavett nije baš mario za moju knjigu i njegovi ljudi su me odvraćali od gostovanja, ali u posljednjem trenutku javio se jedan njihov gost koji je obolio pa sam uskočio na njegovo mjesto. Odjurilo sam u studio, na šminkanje i čekao svoj red, koji je bio na samom kraju emisije. Tako je prvi gost je završio nakon pet minuta, drugi gost je bio pijan pa je brzo završio te je konačno došao red na mene. Nakon 45 minuta sam otišao. Držao sam monolog o knjizi od 45 minuta. Mislim da mi je Cavett postavio samo jedno pitanje.“
Najzaslužniji za film je – pas
Rezultat tog gostovanja bio je i više nego uspješan. Knjiga se počela brzo prodavati. Za deset dana bila je broj 4 na poznatoj listi bestselera znamenitog Timesa a ubrzo je zasjela i na prvo mjesto i tamo ostala. Po riječima samog Blattyja prodano je trinaest milijuna primjeraka. Ovome svemu treba pridodati jednu zanimljivost. Naime, nakon što je Blatty predao rukopis u Bantam Books ovi su ga prodali izdavačkoj kući Harper & Row. Može se samo zaključiti da je to bio loš poslovni potez s njihove strane.
Nakon što je objavio roman, Blatty je isti poslao svim studijima u Hollywoodu. No, svi redom su ga odbili. To se nije promijenilo ni nakon što je on postao bestseler. Kako je roman ipak ekraniziran prava je anegdota i Blatty je to opisao u razgovoru za poznati web portal IGN, u rujnu 2000. godine.:”To se dogodilo zbog psa direktora Warner Brothersa. Kompanija je odbila roman, kao i svi ostali. Onda se za njega zainteresirao producent i dao ga je Johnu Calleyju, koji je bio zadužen za kreativne poslove u Warner Brothersu. I John ga je noću čitao u svom domu. Bio je u krevetu. John mi je rekao da se uplašio. Bio je sam u kući i bilo je jezivo.“
Čitava priča nastavlja se sljedećim:”Pa je rekao… kako god se pas zvao… “Dođi gore na krevet ovdje.” Psu je do tada bilo zabranjeno IKADA ići na krevet. Nije baš dobro prolazio ako bi to učinio. “Ne, ne… hajde, hajde. Pas nije htio prići. Završilo je titanskom borbom između Calleyja i psa. Calley je vukao psa gore, a pas se opirao i zarivao kandže u drveni pod. Napokon ga je uspio podići na krevet. Shvatio je u tom trenutku, mislim, da je knjiga “vruća”. Bio je prestravljen.”
William Friedkin nije bio prvi izbor
Film je premijerno prikazan 26. 12. 1973. godine. Režirao ga je William Friedkin a njegovu glumačku ekipu čine Ellen Burstyn, Max von Sydow, Jason Miller, Linda Blair, Lee J. Cobb, Kitty Winn, Jack MacGowran i dr. Postigao je veliki uspjeh i kod kritike i kod publike, ostvarivši do tada nezabilježen komercijalni uspjeh nekog filma strave. Snimljen je s budžetom od 11 milijuna dolara a zaradio je preko 430,8 milijuna. Bio je nominiran za nagradu Oscar u čak deset kategorija (među kojima su i one za najbolji film, redatelja i glumicu) a odnio ih je dva. Jedan je odnio William Peter Blatty, koji je odlično je adaptirao vlastiti roman a drugim su nagrađeni Robert Knudson i Christopher Newman za najbolji zvuk.
Treba posebno istaknuti da William Friedkin nije bio prvi izbor za redatelja filma. O tome kako je on ipak izabran da režira film Blatty je rekao:”Upoznao sam ga [Williama Friedkina]dok sam radio s Blakeom Edwardsom. Snimio je samo jedan dokumentarac u to vrijeme, ali zajedno smo ručali i kritizirao je neke moje ideje u filmu Darling Lili, a ja sam se toga sjetio kad je došlo vrijeme da radim “Egzorcista”. Pomislio sam: “Evo redatelja koji ovoj nevjerojatnoj priči može dati izgled dokumentarnog realizma, a isto tako, jednako važno, ovdje je tip koji mi nikad neće lagati.” Kad sam sklopio ugovor s Warnerom, zajednički smo se složili oko sedam mogućih redatelja – Arthur Penn, Stanley Kubrick, Mark Rydell i dr. – ali oni nisu voljeli Friedkina. “Francuska veza” još nije izašla. Ali svi ostali su odbacili projekt, pa su pristali – mudro – na Friedkina unatoč nepovjerenju koje u imali prema njemu.“
U razgovoru za portal EWTN (najveća svjetska katolička medijska mreža na svijetu) redatelj Friedkin je, u travnju 2019. godine, odgovorio na pitanje zašto se odlučio režirati film Egzorcist:”Dao mi ga je [osobno Blatty], čovjek kojeg sam samo malo poznavao, ali mi je vjerovao i volio je moj rad.Bio sam mlad, on je bio malo stariji.Kada napisao knjigu znao je da ja imam pozadinu u dokumentarnim filmovima i želio je da priča bude snimljena što je moguće realističnije, što je bila i moja želja. Nismo htjeli snimiti strašni horor ili fantasy film.U to vrijeme, kao i danas, javnost o egzorcizmu zna vrlo malo, malo ili gotovo ništa.Sve što se o tome zna senzacionalizira se u javnosti, a svakako je tome pridonio i film koji sam snimio, u to nema sumnje.Zato što su ga ljudi smatrali horor filmom.Ali ja sam film snimio kao vjernik.“
Čudne pojave i smrti
O tome je li očekivao takav uspjeh filma je rekao:”Ne, nikad se ne zna takvo što.Nisam.Mislio sam da je moguće da će se mnogi ljudi smijati na film ili ga ismijavati.Nisam imao pojma.U to se vrijeme dogodilo da je više ljudi ušlo u Crkvu, bilo kao vjernici ili oni koji će postati svećenici tijekom vremena dok se film prikazivao u kinima diljem svijeta, a to je bilo dugo.I dan danas se još uvijek prikazuje, još uvijek ga možete pogledati svake godine. Ali ne znam koliko stotina ili tisuća ili milijuna ljudi ga pogleda.Vjerojatno je i dan danas jedan od pet najpopularnijih filmova ikada snimljenih.“
Puno neobičnosti je pratilo samo snimanje filma. Mnogi ga svrstavaju u jedan od najopasnijih i najsmrtonosnijih filmova koji je snimljen. Ekipa filma bila je prestravljena konstantnim požarima koju su se pojavljivali na setu filma. Tijekom noći kada na setu nitko nije bilo, rekvizita se pomicala sama od sebe, a teška rasvjeta padala je sa stropa. Zbog toga su producenti filma bili prisiljeni pozvati pravog svećenika kako bi blagoslovio kako set, tako i ekipu.
Najjezovitija je činjenica da je 9 ljudi koji su imali veze s filmom izgubilo život. Tijekom snimanja filma život je izgubio noćni čuvar te tehničar koji je bio zadužen za održavanje hladne komore na setu. Sve skupa, život je izgubilo čak devet ljudi koji su, direktno ili indirektno, imali veze s filmom. Max Von Sydow tijekom snimanja filma izgubio brata, Landa Blair ostala je bez pradjeda, Jack McGowan preminuo je prije same premijere (komplikacije od gripe a Vasiliki Maliaros preminula je nekoliko dana nakon završetka snimanja svoje posljednje scene.
Roman Egzorcist iznimno je vrijedno književno ostvarenje. Blatty svojim stilom pisanja lako postiže i održava napetost te je lišen pretjerane dramatičnosti ili melodrame. On nam pruža uvid u misli i osjećaje svakog lika o određenim događajima, stvarajući time dodatnu dubinu cjelokupnoj priči (posebice se to odnosi na one koji uključuju lik Regan). Likovi njegovog romana su posebna vrijednost jer ih je uspio pokazati kao stvarne ljude koji se suočavaju s nezamislivim okolnostima, a ne kao karikature ili arhetipovi. Sve to i više je nego dovoljan razloga da posegnete za ovim romanom. No, imajte na umu da se ne preporučuje mlađima od 18 godina.
Svemu dodajmo da je ovo hrvatsko izdanje romana Egzorcist obogaćeno pogovorom koji potpisuje Miodrag Vojvodić. U njemu se daje pozadina nastanka ovog romana te se obrađuje i njegova tematika i vrijednost. Tako se, između ostaloga, ističe da sumnja koju Blatty u svojem romanu stavlja u prvi plan nije prvenstveno sumnja u postojanje Boga ili đavla, nego sumnja u ljubav. Također, iako se tematizira opsjednuće i obred egzorcizma, roman ne želi u prvi plan staviti Sotonu, “reklamirati ga” i navesti nas da olako govorimo o opsjednućima i đavolovoj sveprisutnosti. Uz sva svoja ograničenja, Blatty u ruhu teološkog horora ipak izlaže katolički nauk o đavolu koji “nije apstrakcija, nego označava osobu, Sotonu, Zloga, anđela koji se protivi Bogu… koji ‘hoće spriječiti’ Božji naum i njegovo ‘djelo spasenja’ ostvareno u Kristu“, ali čija moć nije beskonačna.
Pogovor sadrži i zanimljivi pogled na ovaj roman poznatog evangelizatora, biskupa Roberta Barrona koji za njega kaže:””Egzorcist” nije prvenstveno priča o opsjednutoj djevojčici, nego ponajprije i prije svega priča o dvojici svećenika te u konačnici razmatranje o svečeništvu kao takvome…“, svemu dodajući i sljedeće:”Roman pokazuje kako svećeničko poslanje svoj najdublji izraz pronalazi u spremnosti na žrtvovanje vlastitog život za dobro drugoga.“
O Williamu Peteru Blattyju
Američki romanopisac i scenarist William Peter Blattyrođen rođen je 7. siječnja 1928. godine u New Yorku, kao peto dijete libanonskih emigranata Petera i Mary (Mouakad) Blatty.
Nakon isusovačke srednje škole u Brooklynu dobio je stipendiju za studij na isusovačkom Sveučilištu Georgetown (Washington), gdje je 1950. diplomirao engleski jezik i književnost. Nakon studija Blatty je radio kao prodavač usisavača i vozač kamiona, a potom se zaposlio u odjelu za psihološko ratovanje
američkih zračnih snaga te živio u Beirutu kao urednik magazina News Review te djelatnik Informacijske agencije SAD-a. Godine 1957. postao je ravnatelj Odjela za odnose s javnošću Sveučilišta Južne Kalifornije (Los Angeles), a istu službu obavljao je i na Sveučilištu Loyola (Los Angeles).
Kao romanopisac debitirao je 1960. knjigom Which Way toMecca, Jack? u kojoj je duhovito opisao svoj angažman u Informacijskoj službi SAD-a i život u Beirutu. Svjetsku slavu stekao je teološkim romanom strave Egzorcist (The Exorcist), koji je objavljen 1971. godine. Adaptiran je 1973. godine za film u režiji William Friedkin, koji je ostvario veliki financijski uspjeh na kino blagajnama i hvalospjeve kritike. Za adaptaciju vlastitog romana Blatty je nagrađen Oscarom. Sam film ukupno je osvojio dvije nagrade Oscar od čak deset nominacija.
Većinu života Blatty je proveo u Kaliforniji, a u četiri braka dobio je sedmero djece. Od 1983. bio je u braku s Julie Alice Witbrodt s kojom se 2000. preselio u Washington. Onamo ga je, reći će, dovela ljubav prema Crkvi i želja da svojoj djeci omogući kvalitetno obrazovanje u školama Opusa Dei. William Peter Blatty preminuo je 12. siječnja 2017. u Bethesdi (Maryland).
O autoru
