Sretnija, tužnija ali nimalo mudrija

Ekranizacija trećeg romana Bridget Jones: Luda za njim spisateljice Helen Fielding stigao je nedavno u kina. To je istinski dirljivi i komičan roman a zanimljivo je da početno nije bio zamišljen kao još jedna priča o ovoj popularnoj junakinji. Njegova ekranizacija sadrži i snažnu crtu osobnog gubitka bliske osobe spisateljice Fielding.

U naša kina nedavno je stigao film Bridget Jones: Luda za njim (Bridget Jones: Mad About the Boy, 2025.), četvrti je film svima nam drage naslovne junakinje. On je ekranizacija istoimenog trećeg romana britanske spisateljice Helen Fielding, koji je prvi puta objavljen u Velikoj Britaniji i SAD sredinom listopada 2013. godine. Krajem iste godine ovaj roman objavljen je u Hrvatskoj u izdanju nakladnika Lumen i u prijevodu Duška Gerića Korena.

Istinski dirljiv i komičan

Knjižni serijal Bridget Jones autorica spisateljica Fielding  započela je 1996. godine romanom Dnevnik Bridget Jones (Bridget Jones’ Diary), koji je brzo postao međunarodni bestseler. Tri godine kasnije objavila je jednako uspješni nastavak Bridget Jones: Na rubu razuma (Bridget Jones: The Edge of Reason). Uspjeh tih romana privukao i filmske producente koji su u njemu vidjeli također potencijalni hit.

Tako je prvi roman ekraniziran 2001. godine i postao je veliki hit (snimljen s budžetom od oko 25 milijuna dolara a donio je zaradu od 334 milijuna). Tri godine kasnije uspješno je ekraniziran i drugi nastavak (budžet od oko 40 milijuna dolara donio je zaradu od preko 265 milijuna). Godine 2016. Fielding je napisala četvrti roman Drugo stanje Bridget Jones (Bridget Jones’s Baby), koji je uspješno ekraniziran iste godine (budžet od 35 milijuna dolara i zarada od gotovo 212 milijuna). Po svojim pričama romani i filmovi imaju isti koncept (i iste likove) ali oni ne slijede potpuno isti kronološki redoslijed i radnju. Tako smo ekranizaciju trećeg romana dočekali tek ove godine.

Ovaj roman s avanturama Bridget Jones prepun je duhovitih zapažanja o opasnostima i apsurdnostima našeg vremena. Istovremeno je istinski dirljiv i nevjerojatno komičan. Dok je gledamo kako se nosi s velikim gubitkom i ponovno otkriva ljubav i radost, Bridget nas poziva da se iznova zaljubimo u nju. Jer njena vrlo britanska odlučnost gura tragediju na periferiju većinu vremena a njoj daje oštrinu koja joj je prije (možda) nedostajala.

Ovo nije trebao biti roman o Bridget

Njegova priča počinje četiri godine nakon Markove smrti, dok Bridget izlazi iz prvog sirovog šoka tuge kako bi se ponovno uključila u scenu spojeva. Stranice njenog dnevnika koji okrećemo započinju 13. travnja 2013. godine. Ona je sada u svojim 50-ima, suočena je s izazovima samohranog roditeljstva,  nagle promjene veličina haljina, online spojeva, ona ostaje jednako simpatična i neukrotiva kakvu je se svi sjećamo.

U razgovoru za USA Today, nakon objavljivanja romana, spisateljica Helen Fielding dala je pomalo iznenađujuću izjavu:”Izvorno, Bridget Jones: Luda za njim nije ni trebala biti “roman o Bridget”. Samo sam imala nešto za reći i željela sam to izraziti. Kako sam više pisala, shvatila sam da je to ta ista osoba.” Svemu je dodala:”Jedna od prekrasnih stvari u životu je to što sam bila u svojim 30-ima kada sam prvi put pisala o Bridget i tada smo [žene] još uvijek bile opterećene idejom da bismo mogle završiti kao tragična, neplodna usidjelica koja će umrijeti sama i završiti tako što će je pojesti pas.“

Internet i njegova primjena na igru ​​spojeva tema je kojom se ovaj roman bavi. U vezi toga ona priznaje ambivalentnost kako to primijeniti u vlastitom životu:”Radila sam to [Twitter] neko vrijeme pod imenom @bridgetjoneshf. Čak sam napravila jedan za Darcyja i Daniela, ali postalo je jako komplicirano, u početku sam bila zainteresirana, ali postala sam previše opsesivna i katastrofa je ako pokušavate pisati u isto vrijeme.” Posebno je napomenula i sljedeće:”Svi su tako zaposleni ovih dana. Previše zaposleni. A tehnologija je dio tog osjećaja da biste trebali biti sve te stvari, raditi sve te stvari, odgovarati na sve te stvari.“

Majčinstvo je nešto čime Fielding i Bridget obje sada žongliraju, a veći dio romana prepušten je Bridgetinom prepoznatljivom načinu frenetičnog rada u stvarnom vremenu i snalaženju u svijetu odgoja djece i tehnologije — cijelo vrijeme hodajući sa zgodnom mladom osobom, brinući se za djecu i imajući puno vrhunskog seksa, po mogućnosti dok je na mini-odmoru za planinarenje (ako je to moguće).

Rad na scenariju i osobno iskustvo gubitka

Fielding je svjesna da nije uvijek lako i o tome je rekla:”Djeca i seks su dvije stvari koje ne možete kontrolirati. Sada postoji tendencija da se djeca stalno drže na visokoj razini, od afričke bubnjarske zabave pa do računala i mačevanja i flaute. Sjećam se da sam kao dijete provodila sate i sate rolajući se naokolo i pretvarajući se da sam u internatu za rolere. Toga danas nema previše.“

Kao i kod drugih filmova Bridget Jones, Fielding je koscenaristica (s Danom Mazerom i Abi Morgan) i izvršni producent filma Bridget Jones: Luda za njim. Tema gubitka bliske osobe temelji se na njezinoj vlastitoj tragediji iz stvarnog života u kojoj je izgubila svog supruga Kevina Currana (preminuo nakon teške bolesti), inače jednog od scenarista i producenata popularnog animiranog TV serijala Simpsoni (The Simpsons, 1998.-2015.). Stoga je ona sebi dala misiju da se te složene emocije nađu u scenariju, uz zdravu dozu humora. O tome je za Variety rekla: “Prepuštanje suradnji vašeg rada kao pisca i kao koscenaristice je prilično bolno.Ali mislim da je s ovom, budući da je to tako osobna priča s djecom i pravi gubitak, mnogo nježnija. Vrlo je delikatna stvar vidjeti Bridget kako zadržava svoju radost života, optimizam i ljubaznost usred nečega s čime se zaista teško nositi, a to je odgajanje male djece nakon što su izgubila oca.”

Upravo zbog te teme ovaj filmski nastavak malo je ozbiljniji od ostalih. Tomu treba pridodati i Bridgetino suočavanje sa starenjem. O poruci koju je time uputila Felding je rekla:”Htjela sam istražiti svijet koji vidim oko sebe, a to je život žena koje stare, a vidim da se ne mijenjaju toliko. I dalje su živahni, još uvijek izlaze, seksaju se i rade stvari pogrešno, smiju se i nalaze radost i imaju iste prijatelje. A ono što se tiče tuge, a ja to, naravno, osobno znam jer sam imala istu priču s malom djecom, jest da je to neka vrsta mješavine. Kao da prolazite kroz blatne lokve. Zamračiš se, pa izađeš, pa uđeš i izađeš. I mislila sam da su film i knjiga prilika da se pokaže kako je humor zapravo vrlo inteligentan i nježan način obrade tuge. Dakle, vidjeti Bridget kako i dalje održava svoj kaos – zapaliti špagete, ući u trgovinu kupujući kondome i vidjeti učitelja iza sebe – usred istinske boli i emocija s djecom prilično je teško učiniti, ali je također dobra stvar za podijeliti.“

Tome treba pridodati i izjavu koju je je redatelj filma Michael Morris dao u razgovoru za Deadline:”Gubitak nekoga bliskog u životu je, nažalost, samo nešto s čime se mnogi od nas moraju nositi. Zbog prirode toga, gdje se [Bridget] nalazi, jer se svijet čini možda malo nestrukturiranim na neke načine koji nas ovih dana čine tjeskobnima, mislim da je važno da film, koji teži da izgleda kao stvarni život, to i dotakne. Bilo je jako važno pronaći način da se ispriča vrlo autentična priča o Bridget uz svu zabavu i radost, ali to nam daje prostora da osjetimo i druge stvari.”

Posljednja Bridget?

Tema žena koje izlaze s mlađim muškarcima prisutna je i kod ovog najnovijeg nastavka Bridget Jones. No, ona je prisutna i u filmovima koje smo mogli vidjeti prošle a i ove godine. Najsvježiji primjer za to je film Požuda (Babygirl, 2024.) a tu je i The Idea of You (2024.). O tome koliko je važno pokazati taj odnos Felding je rekla:”To je jako važno. Fikcija uvijek sporo sustiže stvarnost. Stvarnost koju vidim oko sebe je da postoji mnogo odnosa između starijih žena i mlađih muškaraca koji su recipročni. I na neki način, u svim tim filmovima, razlika u godinama se raspravlja i predstavlja problem, ali oboje iskreno vide nešto u drugome što im se sviđa, čemu se dive i što žele te postoji iskrena želja na obje strane. Mislim, ovi spomenuti filmovi su vrlo različiti, ali ono što mi se sviđa je da svi pokazuju taj reciprocitet, što nije uvijek istina u filmovima sa starijim muškarcem i 30 godina mlađom ženom.“

Na pitanje li je ovo doista posljednji roman i film o Bridget Jones, Helen Fielding je odgovorila:”Uvijek kažem: “Točno, to je zadnji. Dosta mi je.” Tako da volim biti dramatičan. Ali ova knjiga nije počela kao “Bridget” knjiga, tako da zapravo nikad ne znam što će se dogoditi. Možda je moguć neki mjuzikl. Trenuttačno pišem knjigu koja nije “Bridget”, za koju se nadam se da će tako i ostati te da se neće pretvoriti u još jednu “Bridget” knjigu. Ali ne znam.” Također, svima je jasno poručila da najnovija ekranizacija nije snimljena radi zarade:”Jedino što znam je da u ovom filmu nema ništa cinično. Ovo nije ponovno pokretanje radi zarađivanja. Ovo je priča koja je samo rasla, poput priča s romanopiscima. I jedino to bih uvijek učinila isključivo iz tog razloga. Mora nešto značiti.“

O ovom romanu Sarah Lyall napisala za The New York Times Book Review:”Ovo nije samo britka i smiješna knjiga, unatoč tome što je junakinja nakupila koju godinu, nego i živahno napisan, pronicljiv i katkada doista dirljiv roman. Zahvaljujući srčanosti, oštru zapažanju i živahnu ritmu…srednje se godine ne čine tako strašnima. Možda sam i pustila koju suzu na kraju, ali opet, kako bi rekla Bridget:”Padam na sretne svršetke.” Bridget Jones uveseljava nas već punih dvadeset i devet godine. Nakon njegove ekranizacije gledamo ga, iako kronološki nije tako, kao na njezino “zbogom” svima nama. Ako je to doista tako, učinila je to na simpatičan i samo sebi svojstven način.

O Helen Fielding

Helen Fielding rođena je 1958. godine Yorkshireu (Engleska, Velika Britanija). živi u Londonu i Los Angelesu. Dugo je godina radila u Londonu kao novinska i TV novinarka, putujući što je moguće divlje i što češće u Afriku, Indiju i Srednju Ameriku. Godine 1994. objavila je satiru Cause Celeb. Dvije godine kasnije objavljuje roman Dnevnik Bridget Jones (Bridget Jones’ Diary), koji je brzo postao međunarodni bestseler.

Roman je prerastao u serijal koji uključuje naslove Bridget Jones: Na rubu razuma (Bridget Jones: The Edge of Reason, 1999.), Bridget Jones: Luda za njim (Bridget Jones: Mad About the Boy, 2013. i Drugo stanje Bridget Jones (Bridget Jones’s Baby, 2016.). Svi romani uspješno su filmski ekranizirani a u svima je sudjelovala kao koscenaristica. Godine 2003. napisala je komični špijunski roman Olivia Joules and the Overactive Imagination.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora