Bljesak tame najnoviji je roman Ethana Hawkea, slavnog američkog glumca, scenarista i redatelja. Iako je roman njegovo ljubavno pismo kazalištu, često se interpretira kroz prizmu njegovog razvoda od glumice Ume Thurman. Ovo Hawkeovo literarno djelo mnogi su nazvali romanom o meditaciji o umjetnosti, boli i iscjeljenju, koji ostavlja snažan dojam.
Roman Bljesak tame (A Bright Ray Of Darkness) četvrti je roman američkog glumca, scenarista i redatelja Ethana Hawkea. Objavljen je 2021 godine a u Hrvatskoj ga je objavio nakladnik Media Bar u listopadu prošle godine, u prijevodu Nade Mirković. Treba istaknuti da je ovo prvi roman Hawkea koji je objavljen kod nas.
Roman koji postaje više od same priče
Glavni junak romana je mladi, slavni filmski glumac William Harding, čiji se život raspada po šavovima. Kako se moglo dogoditi da prevari suprugu koja je i sama velika zvijezda i koju smatraju jednom od najljepših žena na svijetu? Raspad njihova braka sad je javna stvar koju može komentirati svatko, od novinara do slučajnih prolaznika na ulici. Sram i krivnju koje osjeća pokušat će izliječiti velikim životnim izazovom – glumom u kazalištu…
Hawkeov stil pisanja vrlo je sirov, introspektivan i emotivno nabijen. Njegov način izražavanja odražava kaotičnost emocija i unutarnju borbu glavnog lika. Rečenice su često kratke, prekidane ili ritmične. On piše u prvom licu, što čitatelja jednostavno uvlači u intimni svijet njegovog glavnog lika. Čitatelj tako osjeća tjeskobu, nesigurnost i strah glavnog junaka roman u realnom vremenu.
To što roman nema klasičnu strukturu priče nekim čitateljima može biti izazovno jer se umjesto linearne naracije, tekst se odvija poput valova misli koji se izmjenjuju između prošlosti, sadašnjosti i unutarnjeg dijaloga. Roman time postaje više od same priče – postaje iskustvo koje se doživljava iznutra, kroz osjećaje i razmišljanja lika.
Jedan od ključnih elemenata njegovog stila je emocionalna sirovost, gdje lik ne filtrira svoje misli—umjesto toga, sve je izloženo i ogoljeno. Kazalište, ljubav, bol i slava nisu samo tematske niti knjige, već su duboko utkane u način na koji Hawke oblikuje riječi i rečenice. Također, roman postavlja i pitanja identiteta, istražujući kako slava oblikuje osobnost i koliko je teško odvojiti javnu sliku od privatne stvarnosti. Hawke kroz svog protagonista razmatra granice između stvarnog ja i maske koju nosimo, što je posebno relevantno u svijetu glume.
Ljubav prema kazalištu i trag Ume Thurman
A tu je itekako vidljiva njegova ljubav prema kazalištu koja se jasno osjeća u svakom dijelu knjige. Tako na njega bez problema možemo gledati kao na njegovo ljubavno pismo kazalištu ali i umjetnosti općenito. Njegov glavni lik pronalazi utočište i iscjeljenje u svijetu kazališta, koristeći umjetnost kao način suočavanja s osobnim krizama.
Hawke detaljno opisuje proces priprema za predstavu Henry IV, stavljajući u prvi plan disciplinu, intenzitet i emocionalnu snagu glumačkog rada. Kroz introspektivne dijelove romana, kazalište postaje više od profesije – postaje prostor osobne transformacije i dubljeg razumijevanja vlastitih unutarnjih borbi. Jasno se da primijetiti da kroz ovaj roman Hawke odaje duboko poštovanje prema glumačkom zanatu, prikazujući ga kao prostor istine i umjetničkog iskupljenja.
No, jednako tako, roman se često interpretira kroz prizmu njegovog javnog razvoda od glumice Ume Thurman. Iako on tvrdi da priča nije autobiografska, mnogi kritičari primjećuju tematske sličnosti između lika Willima Hardinga i Hawkeove stvarne životne situacije. Harding prolazi kroz emotivni slom i skandal, dok istovremeno pokušava pronaći smisao kroz kazalište, baš kao što se Hawke suočavao s vlastitim izazovima nakon kraja braka. Iako knjiga ne spominje Umu Thurman izravno, njen utjecaj na autora može se jasno iščitati između redaka.
U razgovoru za portal El Pais, krajem 2023. godine, otkrio je da je prvi puta počeo razmišljati o knjizi smještenoj u glumački svijet, njegov svijet prije dvadesetak godina: “Kad sam objavio svoj drugi roman [Ash Wednesday, objavljen 2002.g]tijekom večere u Njemačkoj, urednik me pitao zašto bježim od teme glume u svojim knjigama. Rekao mi je da je to ono što znam i da bih trebao razmisliti o pisanju o tome. Životi glumaca iznose se u tisku, ali postoji vrlo malo suštinskih romana koji o tome govore, a nisu autobiografske knjige u prvom licu. Postoji knjiga Jamesa Baldwina i još nekoliko stvari, ali vidio sam da postoji prilika.“
I ta upravo ta tema ga je navela da strukturira knjigu onako kako je to učinio: “Želio sam pisati o životima glumaca, a jedini način da stvorim okvir u kojem sam to mogao učiniti bio je kroz produkciju predstave, od generalnih proba, dana dvostrukih predstava, školskih predstava, premijere. To je bilo tu od početka.“Zašto je izabrao baš Shakespeareovu dramu Henry IV za svoj roman, objasnio je: “Razmišljao sam o Kralju Learu, ali odlučio sam se za drugu predstavu jer je duboko poznajem i govori o muževnosti, odnosu oca i sina.“
Pisanje o unutarnjem svijetu
Hawke je tu predstavu igrao i kao glumac. U to vrijeme je već bio rastavljen od Ume Thurman. Za portal NPR, početkom 2021. godine, odgovorio je na pitanje koliko je bolno za njega bilo pisati i istraživati nešto što je bilo povezano s njegovim stvarnim životom, kako je bilo svakodnevno se vraćati i ponirati natrag u tu tamu: “Užasno. Zato je trebalo 20 godina. Morao sam proći kroz mnogo važnih životnih lekcija. Jedna od stvari koje zaista volim kod pisanja je to što te prisiljava da razmisliš o stvarima i situacijama. I, znate, o tome se radi u naslovu. ‘Bljesak tame’ – to je, znate, jedinstvo suprotnosti, da tako kažemo, jer učimo kroz patnju.“
Iako se Hawke u intervjuima, kao što je to već rečeno, distancirao od tvrdnji da roman direktno prikazuje njegov odnos s Thurman, jednu važnu stvar je ipak priznao. A priznao je da je pisanje ovog romana za njega bilo oblik terapije. Njegova izvedba u Shakespeareovoj drami Henry IV u romanu postaje metafora za suočavanje s vlastitim emocijama i gubitkom.
U romanu je bitna (fantastična) scena s ocem, u samoj završnici romana. O toj sceni slavni glumac i pisac ovog romana je rekao: “Često, ako se ne pomirimo s izvornom ranom, nastavljamo je ponovno stvarati na različite načine. Mislim da dio Williamovog iscjeljenja ima veze s tom scenom i s njegovim uvjerenjem da se bori s ovim razvodom. A zapravo ne shvaća da se bori sa samim sobom, i da nikada neće biti istinski sretan u braku dok ne zacijeli sebe i to uopće nema veze s brakom. Uostalom, zato književnost i postoji, zar ne? Možeš pisati o svom unutarnjem svijetu. I upravo sam o tome želio pisati.“
Meditacija o umjetnosti, boli i iscjeljenju
Ovaj roman Ethana Hawkea pohvalili su mnogi kritičari. Tako je John Warner za Chicago Tribune o njemu napisao: “Ne boli me priznati da je Ethan Hawke, uspješan glumac, pisac, redatelj, producent, napisao odličan roman.” Također, cijenjeni Financial Times pohvalio ga je riječima: “Ne štedeći se, Hawke je bravurozno dočarao svijet glumačke grandioznosti, nabrijana ega, krhkosti samopouzdanja i ispraznosti slave.“
Spomenimo da je ovaj slavni pisac i filmaš objavio ovaj roman i kao audio knjigu. Tu treba posebno naglasiti da je on i njezin narator, što joj zasigurno daje jednu posebnu vrijednost. U svakom slučaju, jedinstveni i hvalevrijedni potez Ethana Hawkea. Njegov roman Bljesak tame vrijedan je svake pažnje. Briljantan je prikaz kazališnog svijeta ali i teških emocija. Mnogi su ga nazvali i romanom o meditaciji o umjetnosti, boli i iscjeljenju, koji ostavlja snažan dojam.
O Ethanu Hawkeu
Ethan Hawke (1970.) američki je glumac, scenarist, redatelj i pisac. Četiri je puta nominiran za nagradu Oskar – dva puta kao glumac (Dan obuke/Training Day, 2001., Odrasatnje/Boyhood, 2014.) i dva puta kao scenarist (Prije ponoći/Before Midnight, 2014., Prije sumraka/Before Sunset, 2004.). Dosad je objavio četiri romana. Živi u Brooklynu sa suprugom Ryan, koja je filmska producentica i četvero djece.
O autoru
