Kratkometražni igrani film Prava istina priče o šori Andree Slaviček i dugometražni igrani film Lost Country srbijanskog redatelja Vladimira Perišića, koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskom kućom Kinorama, privukli su pažnju na najvećem filmskom festivalu na svijetu.
Ni ove godine Filmski festival u Cannesu nije mogao proteći bez hrvatskih filmaša. Iako nisu u natjecanju za Zlatnu palmu, zapaženu promociju na Azurnoj obali dobili su kratkometražni igrani film Prava istina priče o šori Andree Slaviček i dugometražni igrani film Lost Country srbijanskog redatelja Vladimira Perišića koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskom kućom Kinorama.
Oba filma prikazana su u paralelnom programu Tjedan kritike, a nakon premijera ekipe su veselo proslavile uspješno predstavljanje.
„Zadovoljni smo pozitivnim reakcijama publike i ponosni što je film prikazan uz ostale odlične kratke filmove. Selekcija je vrlo raznovrsna, a prevladavaju nelinearne i atipične forme što je pokazatelj da je dobro odvažiti se u isprobavanju novih načina pričanja filmskih priča‘‘, rekla je redateljica i scenaristica Andrea Slaviček. S njom je u Cannesu bilo više članova ekipe, predvođenih glavnom glumicom Vidom Tunguz i producenticom Katarinom Prpić iz produkcijske kuće Antitalent.
„Činjenica da je naš film selektiran upravo u tu selekciju, pokazuje da hrvatska kratkometražna kinematografija itekako ima što pokazati svjetskoj, i ne samo da prati svjetske trendove, već ih i nameće“, kazala je producentica Prpić.
Svi ćemo pamtiti premijeru
I dok su nas u kratkom metru predstavljale mlade snage, u dugometražnom filmu svoje su mjesto pronašli iskusni glumci Marija Škaričić i Duško Valentić. Njih dvoje imaju zapažene uloge u filmu Lost Country redatelja Vladimira Perišića, čiji je manjinski hrvatski koproducent Ankica Jurić Tilić iz produkcijske kuće Kinorama.
„Današnje iskustvo je bilo prekrasno – snažan i uporan pljesak, suze, puno emocija i zaista divan prijem publike. Mislim da ćemo svi pamtiti ovu premijeru i drago mi je što smo bili dio ovog filma“, rekla je nakon svjetske premijere Ankica Jurić Tilić.
Priča filma Lost Country smještena je u Srbiju 1996. godine. U tijeku su studentske demonstracije protiv Miloševićevog režima, a petnaestogodišnji Stefan je pred najtežom od svih revolucija – mora se suprotstaviti vlastitoj voljenoj majci, glasnogovornici te iste korumpirane vlade protiv koje se bore njegovi prijatelji. Film je privukao pažnju svjetskih filmskih časopisa, koji su i objavili svoje prve dojmove.
Impresivan, nijansiran film
„Ovaj impresivni, nijansirani film djeluje kao priča o odrastanju, ispitivanje balkanske generacijske krivnje i živahan portret karijernog političara. To je osobno djelo Vladimira Perišića – njegova je majka radila za Miloševića, iako ne u visokoj ulozi“, napisala je Wendy Ide za Screen Daily.
„Lost Country je bolan film, snimljen s emocionalnom rezervom koja sugerira bujice tuge koja teku tik ispod površine; Šteta je samo što se te emocije, kada se pojave, čine previše uglađenima i jednostavnima da bi zvučale savršeno istinito ili u potpunosti opravdale iznimno tešku situaciju“, napisala je Elena Lazić s filmskog portala Cineuropa.