‘Dobra karma’: Kad ‘divan život’ postane pitanje izbora

Komedija scenarista, redatelja i glavnog glumca Aziza Ansarija zadržala je duh klasičnih ostvarenja o anđelima, ali ga je prilagodila suvremenim temama i senzibilitetu. Kroz humor i fantastične elemente, otvara pitanja o sreći, empatiji i odgovornosti. Ima svojih mana ali gleda se s lakoćom te se uspijeva zadržati i u mislima. Ansariju se glumački pridružuju Keanu Reeves i Seth Rogen.

Filmovi o anđelima koji se umiješaju u živote ljudi odavno su prisutni na velikom platnu. Sjetimo se samo klasika Divan život (It’s a Wonderful Life, (1946.), legendarnog Franka Capre, gdje anđeo Clarence spašava Georgea Baileyja (James Stewart) od očaja ili pak Biskupove žene (The Bishop’s Wife, 1947.), redatelja Henryja Kostera, u kojoj Cary Grant kao anđeo donosi ljubav i ravnotežu u jedno krhko kućanstvo.

Suvremena reinterpretacija s dozom humora

Taj motiv – nebesko biće koje se spušta među ljude – često je korišten kao metafora za nadu, iskupljenje ili tiho čudo svakodnevice. U europskom kontekstu, najpoznatiji primjer je zasigurno Nebo nad Berlinom (Der Himmel über Berlin, 1987.; engleski naslov: Wings of Desire, 1987.), kultno ostvarenje Wima Wendersa gdje anđeli promatraju ljude, ali ne interveniraju – osim kad ih dotakne ljubav.

Američki filmovi češće nude anđele kao aktivne pomagače, dok europski pristup ostaje kontemplativniji, melankoličniji. U tom naslijeđu, Dobra karma (Good Fortune, 2025.) dolazi kao suvremena reinterpretacija, s dozom humora ali i jasnom porukom. Režiju i scenarij filma potpisuje američki komičar, glumac, producent, scenarist i redatelj Aziz Ansari.

Široj publici postao je poznat kroz ulogu Toma Haverforda u humorističnoj seriji Parks and Recreation (2009. – 2015.). Kao autor i glavni glumac serije Master of None (2015.–2021.), osvojio je Emmy i Zlatni globus, te stekao priznanje za inovativan pristup temama identiteta, ljubavi i pripadnosti. Njegov komičarski stil karakterizira kombinacija društvene kritike, osobne ispovijesti i suptilnog apsurda. Spomenimo da je i autor knjige Modern Romance: An Investigation (2015.), u kojoj istražuje ljubavne odnose u digitalno doba, spajajući humor s sociološkim uvidima.

U središtu njegove priče je Arj (Aziz Ansari), koji jedva spaja kraj s krajem i radi svašta samo kako bi nešto zaradio. Iscrpljen je gig-ekonomijom i osjećajem beznačajnosti. Igrom slučaja, zapošljava se kod Jeffa (Seth Rogen), bogatog investitora koji živi u luksuzu, ali bez stvarne povezanosti s drugima. No, jednog dana dobiva otkaz jer je platio račun u jednom restoranu karticom koju nije smio.

Anđeo Gabriel (Keanu Reeves), dobrodušan ali nespretan nebeski posrednik zadužen za “ljude i saobraćajne nesreće”, odlučuje pomoći Arju da shvati kako novac nije rješenje za sve. U pokušaju da to dokaže, Gabriel pokreće zamjenu tijela između Arja i Jeffa, što dovodi do niza komičnih i kaotičnih situacija. Njegova intervencija, iako dobronamjerna, počinje se raspadati a njegovo neuspješno posredovanje dovodi do toga da izgubi anđeoska krila.

Aktualne društvene teme

Dok se Arj i Jeff bore s novim identitetima, njihovi životi se počinju preplitati na dubljoj razini, otkrivajući ranjivosti koje su obojica potiskivali. Gabriel mora pronaći način da ispravi svoje pogreške prije nego što posljedice postanu nepovratne – i za njih (a i druge ali i za njega samog). Na kraju, svi se moraju suočiti s pitanjem što zapravo znači sreća  i tko je doista sposoban za (iskrenu) promjenu.

Film treba pohvaliti zbog svoje sposobnosti da spoji fantastične elemente s aktualnim društvenim temama, bez gubitka emocionalne težine. Humor se koristi promišljeno, ne kao bijeg, nego kao sredstvo za otvaranje pitanja o vrijednosti, identitetu i promjeni. Scenarij uspijeva izbjeći klišeje, nudeći neočekivane obrate i likove koji se razvijaju kroz radnju.

Film se tematski bavi ekonomskom nejednakošću i identitetom, prikazujući kako zamjena društvenih uloga razotkriva krhkost privilegija i snagu svakodnevnog dostojanstva. Kroz humor i fantastične elemente, otvara pitanja o sreći, empatiji i odgovornosti. No, ne nudi odgovore, već poziva na prepoznavanje vlastitih izbora. Anđeoska prisutnost nije religijska, već simbolična, ona je “pogled izvana” koji potiče unutarnju promjenu i nudi drugu šansu, ali bez garancije. Tu treba dodati da su dijalozi u filmu prirodni, s dozom duhovitosti koja ne umanjuje ozbiljnost tema kojima se bavi.

Režija je sigurna i ritmična, a Ansari pokazuje jasan osjećaj za ton i prijelaze između komičnog i ozbiljnog. Film ne skriva svoju inspiraciju, ali je ne kopira. Umjesto toga, pokušava pronaći vlastiti ton između komedije, fantazije i emocionalne istine. Posebno treba pohvaliti vizualni stil za toplu paletu boja i urbanu poetičnost, koja podržava tematski okvir.

Keanu Reeves kao odraz sebe samog

Mali problem filma je što povremeno pokušava obuhvatiti previše tematskih slojeva, ostavljajući neke od njih nedovoljno razrađenima. Ton zna oscilirati između iskrene introspekcije i lagane farse, što ponekad narušava emocionalnu koheziju. Također, unatoč jasnoj poruci, struktura se oslanja više na šarm i atmosferu nego na dosljedan narativni razvoj.

Zahtjevniji gledatelji primijetit će da likovi, iako simpatični, ostaju površni upravo u trenucima kada bi emocionalna dubina bila presudna. Zbog toga film, unatoč toplini, ne uspijeva uvijek ostvariti težinu koju priziva. To ostavlja dojam da film više sugerira emocije nego što ih doista razrađuje. Jednostavnije rečeno, emocionalni potencijal je prisutan, ali ostaje nedovoljno iskorišten.

Aziz Ansari dodijelio si je glavnu ulogu i to je odradio vrhunski. On donosi ranjivost i komičnu preciznost, balansirajući između očaja i lucidnosti s dozom autentičnosti koja nosi film. Keanu Reeves (filmski serijali Matrix i John Wick) kao anđeo Gabrijel iznenađuje svojom blagom, pomalo nespretnom pojavom, s dozom tihe karizme. Sve to izgleda kao da je odraz njega samog. Za one koji to još ne znaju, njegova reputacija počiva na tihoj prisutnosti, nenametljivosti i poštovanju prema kolegama i obožavateljima i često se opisuje kao “glumac bez ega”.

Seth Rogen (Luda lova/Dumb Money, 2023.) u ulozi Jeffa unosi energiju i ironiju, vješto igrajući lik koji se iz privilegije mora probuditi u empatiju. Tu je još i Keke Palmer (Nikako/Nope!, 2022.) kao Elena, djevojka na koju je oko bacio Ansarijev lik,  donosi emocionalnu stabilnost i toplinu, njezina prisutnost daje filmu ljudsku dimenziju izvan fantastičnog okvira. Spomenimo i Sandru Oh (TV serija Ubijanje Eve/Killing Eve, 2018.) kao Martha, Gabrijelova nadređena u nebeskoj hijerarhiji utjelovljuje profesionalnu distancu koja se postupno pretvara u zabrinutost i nježnost, dodajući sloj suptilne transformacije.

Film koji se gleda s lakoćom

Dobra karma nije savršen film, ali je iskren te ostavlja pozitivan dojam. Iako povremeno oscilira u tonu i ne uspijeva u potpunosti razraditi sve tematske slojeve, film zadržava emocionalnu iskrenost. Njegova snaga leži u kombinaciji humora, fantazije i društvene osjetljivosti, bez potrebe za pretencioznošću. Zadržao je duh klasičnih ostvarenja o anđelima, ali ga je prilagodio suvremenim temama i senzibilitetu.

Ovo ostvarenje Aziza Ansarija ne nudi gotove odgovore, ali postavlja relevantna pitanja o vrijednosti, promjeni i prisutnosti. Glumačke izvedbe su uvjerljive, a vizualni stil i ritam režije podržavaju atmosferu koja je istovremeno zabavna i promišljena. Film ne pokušava impresionirati, već povezati i u tome često uspijeva. Njegova toplina nije površna, već proizlazi iz autentične želje da se ispriča priča o ljudima koji pokušavaju biti bolji.

U vremenu brzih rješenja i cinizma, ovakva jednostavna, ali iskrena poruka ima svoju vrijednost. Unatoč nedostacima, ovo je film koji se gleda s lakoćom, a uspijeva se zadržati i u mislima. Sasvim je jasno da neće promijeniti svijet, ali podsjeća da su promjene moguće. U tom smislu, zaslužuje pažnju i gledatelja koji traže više od puke zabave.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora