Akademija ih nije voljela: 5 kultnih redatelja koji nisu dobili Oscara za režiju - kinofilm

Dok se svi dive filmovima velikana kao što su Stanley Kubrick, Alfred Hitchcock i Federico Fellini, mnogi zaboravljaju da su oni u skupini sjajnih filmskih stvaratelja koji nikada nisu dobili Oscara za režiju. Pogledajte tko je još s njima u tom nezahvalnom društvu.

Odbrojavamo sitno do najluđeg godišnjeg događaja za zaljubljenike u sedmu umjetnost.

96. dodjela Oscara održat će se u Los Angelesu u Dolby Theatreu, u nedjelju 10. ožujka 2024. Ceremoniju će i ove godine voditi Jimmy Kimmel. Osim raskošnih haljina hollywoodskih zvijezda na crvenom tepihu, čeka nas i neizvjesnost tko će sve kući ponijeti pozlaćeni kipić.

Prema svemu sudeći, trebala bi to biti večer Christophera Nolana. Britanski redatelj dosad nije realizirao nijednu od prethodnih pet nominacija (u kategorijama za najbolji film, scenarij i režiju), ali zahvaljujući filmu Oppenheimer to bi se trebalo promijeniti. Nolan je ove godine nominiran za tri Oscara, a ako osvoji onaj za najbolju režiju trebao bi izbjeći sudbinu brojnih sjajnih redatelja koji nikada nisu imali čast dobiti najprestižniju filmsku nagradu za režiju.

Tko su bili ti redatelji? Pripremite se na podulji popis..

Vjerovali ili ne, ima ih puno, ali lista se može započeti sa sjajnim američkim filmskim redateljem i scenaristom Stanleyem Kubrickom. Jedan je od rijetkih redatelja koji u svojem opusu ima pokrivene gotovo sve žanrove: od povijesnih filmova Spartak (1960.) i Barry Lyndon (1975.), do kultne satire Doktor Strangelove (1964), preko znanstveno-fantastičnog filma 2001: Odiseja u svemiru (1968.), provokativne psihološke drame Lolita (1962.), krim filma s elementima fantastike Paklena naranča (1971.), ratnog filma Full Metal Jacket (1987.) i erotske psihološke drame Oči širom zatvorene (1999.).

Da su redatelji sami mogli birati, dvojbe ne bi bilo i Stanley bi u vitrini imao bar 4 statue. Jednu za Doktor Strangelove nominiranog 1964. kada je kipić osvojio George Cukor s Moja draga lady, drugu za 2001: Odiseju u svemiru kada je 1968. Akademija smatrala da je Carol Reed bolji s filmom Oliver, treću za Paklenu naranču 1971. kada je nagradu pokupio William Friedkin za Francusku vezu. Četvrti se propust može i razumjeti – 1975. godine umjesto Barryja Lyndona pobjedu odnio famozni Miloš Forman s remek djelom Let iznad kukavičjeg gnijezda.

Veliki redatelj koji je bio perfekcionist svog zanata, čiji je svaki kadar bio na svojem mjestu koji je Mozarta poslao u svemir, ponavljao jednu scenu u Isijavanju preko 100 puta tako da je glavna glumica Shelley Duvall završila na rubu živčanog sloma. Ironično je da je upravo za taj film Kubrick 1980. osvojio Zlatnu malinu za najgori film godine. Koliko je ta nagrada bila zaslužena danas zna svaki filmofil – Isijavanje ima kultni status.

Ignoriranje majstora napetosti

Drugi veliki redatelj koji nikada nije dobio Oscara za režiju je majstor skučenih interijera koji smatra da je najljepši zalazak sunca u Zadru, majstor napetosti s dozom voajerizma, čovjek koji drži gledatelja dva sata na rubu stolca, veliki engleski redatelj Alfred Hitchcock.

Iako je njegov film Rebecca 1940. osvojio Oscara za najbolji film, za režiju te godine kipić odnosi velemajstor John Ford za Plodove gnjeva. S filmom Čamac za spašavanje 1944. godine kipić propušta zbog filma redatelja Lea McCareya Idući svojim putem.

1945. je nominiran za film Opsjednut, a izdominirao ga je još jedan dragulj filmske povijesti: redatelj Billy Wilder, odnoseći kipić za film Izgubljeni izlet. 1954. godine Alfred stvara iznimno napeti triler Prozor u dvorište i ponovno gubi kipić od sjajnog redatelja Elia Kazana za film Na dokovima New Yorka. 1960. godine snimljen je kultni Psiho, no opet mu kipić odnosi Billy Wilder sa sjajnim filmom Apartman.

Ipak, 1967. godine Hitchcock dobiva počasnog Oscara za životno djelo. Akademija je ipak priznala pogrešku u ignoriranju čovjeka koji je postao sinonim za sve mlade redatelje koji su mogli učiti o njegovim eksperimentima na filmu, naglašavanju detalja i improvizaciji na setovima.

Nedovoljno dobra talijanska remek-djela

Treći veliki redatelj koji nema Oscara je Federico Fellini. Pri tom ne računamo kategoriju za najbolji film na stranom jeziku gdje su njegovi filmovi osvojili 4 Oscara: Ulica (La strada, 1954.), Cabirijine noći (Le notti di Cabiria, 1957.), Osam i pol (Otto e mezzo, 1963.) i Amarcord (1973.). Fellini, iako nije govorio engleski jezik, a stvarao je filmove na talijanskom jeziku, ipak je bio nominiran za najboljeg redatelja u glavnoj kategoriji tri puta. No, svaki put je kipić odnio netko drugi.

Fellini ostaje praznih ruku 1963., kada je Osam i pol nije bio dovoljno dobar za Akademiju, pa je nagradu odnio redatelj Tom Richardson za film Tom Jones. .Isto mu se događa 1970. za Satyricon, a pobjedu te večeri uzima redatelj Franklin J. Schaffner za film Patton general od čelika. 1975. godine je izvanredna redateljska konkurencija pa Fellinijeva sjajna režija u Amarcordu ostaje zanemarena već spomenutim moćnim djelom Miloša Formana Let iznad kukavičjeg gnijezda.

Fellini je dao ogroman značaj sedmoj umjetnosti od neorealističnog perioda 1950. do 1959. godine. Njegovi su filmovi duboke osobne vizije društva u kojima često portretira ljude u njihovim najbizarnijim trenucima. Vjerojatno nedovoljno atraktivno hollywoodskim igračima iz toga doba.

Bergmana nokautirao Rocky

Četvrti dijamant remek djela sedme umjetnosti je švedski redatelj Ingmar Bergman. Ingmar je čak tri godine imao priliku okititi se Oscarom za režiju. Prvi put je to bilo 1973. godine za film Krici i šaputanja, međutim, trijumfirao je George Roy Hill za film Žalac. 1976. godine opet je nominiran za film Licem u lice, ali redatelj John G. Avildsen nokautirao ga je s filmom Rocky. Posljednju šansu imao je 1983. godine kada Fanny i Alexander gubi bitku s filmom Vrijeme nježnosti Jamesa L. Brooksa.

Bergman je institucija sedme umjetnosti. Režirao je 62 filma za koje je većinom i napisao scenarij. Režirao je i preko 170 kazališnih komada. Većina njegovih filmova smještena je u krajolike njegove rodne Švedske. Teme su uglavnom sumornost, bolest, izdaja i ludilo. Zajedno s Fellinijem smatra se jednim od najutjecajnijih redatelja sedme umjetnosti.

Najbolji, ali ne za Akademiju

Peti redatelj je legendarni Orson Welles. I dan danas kritičari i mnogi filmofili dižu u nebesa Građanina Canea kao najbolji film svih vremena, kako s aspekta tehničke savršenosti do sjajne priče. S tim debitantskim filmom Wells je 1941. godine nominiran za Oscara, ali ispred nosa mu ga je odnio velikan John Ford s filmom Kako je bila zelena moja dolina.

Welles se morao zadovoljiti s Oscarom za najbolji scenarij, a kasnije i počasnim Oscarom za životno djelo koji mu je Akademija dodijelila 1970. godine.

Još je mnogo sjajnih redatelja koji nikada nisu osvojili Oscara za svoj rad. Howard Hawks, Sergio Leone, David Lynch i Akira Kurosawa samo su neki od velikana u toj kategoriji. Ipak, svaki filmofil će vam reći da su od pozlaćenog kipića važniji sjajni filmovi koje su ostavili iza sebe.