Film Živi i zdravi, crnogorskog redatelja Ivana Marinovića, je eksplozivna (doslovno) te na trenutke vrlo dirljiva i emotivna komedija koja se bavi vjenčanjem. Njegova duhovitost, ‘kaos’ ali i ozbiljnost na jednostavan i ‘pitak’ način osvajaju. Po svemu viđenom, na dobrom je putu da postane ovogodišnji regionalni hit.
Film Živi i zdravi (2023.) imao je svoju svjetsku premijeru, u studenom prošle godine, na prestižnom filmskom festivalu u Talinnu (Tallinn Black Nights Film Festivalu). Film je prikazan i na ovogodišnjem Brač Film Festivalu (koji se održao od 7. do 10. kolovoza) gdje je odnio titulu najboljeg filma, s prosječnom ocjenom publike 4.68.
Ovaj film drugi je dugometražni igrani film crnogorskog redatelja Ivana Marinovića. Ovaj crnogorski filmaš mlađe generacije (rođen 1984) član je Europske filmske akademije (European Film Academy) a u dva mandata bio je i predsjednik Udruženja filmskih redatelja i producenata Crne Gore. Kao redatelj vrlo uspješno je debitirao crnohumornom dramom Igla ispod praga (2016.), koja je osvojila publiku ali i naklonost kritike. Također, film je bio i crnogorski kandidat za nagradu Oscar.
Marinovićevi Živi i zdravi manjinska je koprodukcija šest zemalja – Crne Gore, Srbije, Češke, Hrvatske, Sjeverne Makedonije te Slovenije. Možemo reći, pravi regionalni film. Kao i u slučaju svog debitantskog filma, Marinović je i ovdje scenarist. Tako je radnju filma smjestio u malo mjesto na Crnogorskom primorju, u blizini Herceg Novog. Fizioterapeutkinja Dragana (Tihana Lazović) u posljednjem trenutku odustaje od vjenčanja s Momirom (Goran Slavić). Taj njezin potez izaziva snažan potres kod obje familije. Dragan je malo nezgodna po naravi pa bez problema svakom sve kaže u lice (bilo da se radi o njezinoj prijateljici, njezinim roditeljima ili pak dojučerašnjem izabraniku). Obitelji su zgrožene i šokirane njezinom odlukom, jer njome su i posredno svi osramoćeni.
Veliki plusevi
Njihov ugled i čast je na kocki. Momirov otac Leso (Momčilo Pićurić) odlučan je da spasi stvar. S Draganom postiže dogovor da se svadba održi i nakon toga može ići. O tom dogovoru Momir, dakako, nema pojma…
Može se reći da je riječ od eksplozivnoj (doslovno) te na trenutke vrlo dirljivoj i emotivnoj komediji koja se bavi vjenčanjem. Ovaj podžanr romantičnih komedija koje je devedesetih ‘izbacio’ nekolicinu hit filmova (npr. Odbjegla nevjesta/ Runaway Bride, 1999., Luda vjenčanja/Wedding Singer, 1998., Četiri vjenčanja i sprovod/ Four Weddings and a Funeral, 1994. i dr.) a i tijekom 2000-tih bilo je nešto hitova (prije svega, serijal Moje grčko vjenčanje/My Big Fat Greek Wedding, 2002., Prisila na brak/The Proposal, 2009., Vjenčanje iz vedra neba/The Wedding Planner, 2001. i dr.).
Odabirom ove teme, koju smješta u crnogorsko okružje (neće se pogriješiti ako se kaže i ‘na ove prostore’), je prvi veliki plus ovog filma. To je ambijent koji vrvi od razno raznih običajnih tradicija (neki znaju i grubo reći da ‘robuju njima’).
Tako je Marinović uronio u taj (prilično) kompleksan svijet ‘obveznog svadbenog folklora’ ali i s nekolicinom bitnih elemenata koje ćemo nazvati ‘tipično crnogorskim’ (iako se lako mogu prebaciti i u drugo okružje ‘ovih krajeva i regije’), poput npr. obitelji koja funkcionira i dalje po načelima patrijarhata, ‘kako sačuvati obraz’ a ima tu i simbolike ‘crnogorskog rodoljublja i junaštva’.
Dodatni plus je to što nas u taj svijet uvodi redatelj koji je – Crnogorac. To svakako treba naglasiti jer zasigurno nema bolje osobe koja nas uvodi i vodi kroz taj svijet ‘tradicije i običaja’ od nekoga tko sve to itekako dobro poznaje ‘iznutra’. Sve to, dakako, omogućilo mu je da ‘na pravi način’ ismijava (vlastitu) tradiciju (koja, na neki način, ovdje u većini i odnosi pobjedu).
Vjenčanje kao lik
Marinović u svoj film vješto uvlači i gledatelja koji u tom ‘okružju’ postaju ne samo promatrači već im se pruža ‘prilika’ da odaberu i stranu za koju će ‘navijati’. Dakako, zbog elementa ‘ljubavi’ – koji je tu na strani ‘tradicije’ – većina će se gledatelja odlučiti za tu stranu (ljubav na kraju, ionako, uvijek pobjeđuje, zar ne?).
Film Živi i zdravi ima podosta likova ali o nema neke velike karakterne obrade. Pa, čak i kad je riječ o mladencima oko koje se vrti čitava priča. To je jedan od lukavih i inteligentnih Marinovićevih scenarističko-redateljskih poteza. Glavni lik ovog filma je samo vjenčanje. Taj ‘glavni lik’ karakterno je pun nedostataka, puno toga se mora posložiti da se oni isprave (a neki od njih djeluju totalno nepopravljivim).
Film kao takav pruža obilje materijala za smijeh (što se i iskorištava) iako možda neke određene scene izgledaju previše stereotipne i klišeizirane. No, to i nije neka prevelika mana filma. Jer, sve vam je to već poznato, ali iz stvarnog život a ne iz kina ako ste bili na nekoj od (sličnih) svadbi (a većina nas je zasigurno bila)– gomila alkohola (neizostavna rakija), pršut i sir, mudri govori, suze prisutnih te često posezanje za oružjem (ponekad i ‘težeg kalibra’) i sl..
Odlični glumački izbor
Dodatni jaki adut filma je i to što je Marinović znalački odabrao i glumačku postavu. Tu svakako treba izdvojiti Tihanu Lazović (Samo kad se smijem, 2023., TV serija Šutnja, 2021.-2023.). Kako film ide prema završnici, tako i njezin lik u priči sve više ulazi u po njega nepodnošljivo okružje. Tu je došla do izražaja njezina mogućnost da mijenja emocionalna stanja, što odrađuje vrlo dobro. Goran Savić (Igla ispod praga, 2016.), kao njezin par, sasvim je solidan čitav film a dojmljiva je njegova transformacija iz ‘mlakonje’ u prilično ‘prijetećeg’ lika.
Veliku pohvalu zaslužuje i ‘ozbiljni Momčilo Pičurić (Radnička klasa ide u pakao, 2023.) kao patrijahalni Leso. Posebna pohvala ide dvojcu Goranu Bogdanu (TV serija Šutnja, 2021.-2023., Stric, 2022., Otac, 2020.) u ulozi ‘kuma Zdravka’ i Nikoli Ristanovskom (Igla ispod praga, 2016., TV serija Ubice mog oca, 2023.) u ulozi ‘strica’, koji su oplemenili film svojom pojavom (karizmom) i duhovitošću. Njihovi kadrovi i scene su prave male minijature koje samo veliki glumački znalci mogu izvući. Doslovno, izgleda kao da svaki od njih zasebno ima svoj šou.
Film Živi i zdravi, scenarista i redatelja Ivana Marinovića, pripada u osvježavajuće filmove u našim kinima. Njegova duhovitost, ‘kaos’ ali i ozbiljnost na jednostavan i ‘pitak’ način osvajaju. Po svemu viđenom, na dobrom je putu da postane ovogodišnji regionalni hit.