Film ’10 života’ čini se kao klasičan crtić, ali nudi puno više

Animirani film 10 života u konačnici vrlo odvažan film koji ima happy end, kao što biste i očekivali, ali jedan vrlo neobičan i srceparajuć kraj koji istovremeno i impresionira i šokira.

U domaća kina stigao je animirani film 10 života (engl. 10 Lives), koji na neobičan način obrađuje poznatu priču o tome da mačke imaju devet života, usudili bismo se reći, na prilično odvažan način prezentira temeljne poante, zbog čega nam i jest toliko zapeo za oči.

Film je premijeru imao u siječnju ove godine na Filmskom festivalu u Sundanceu, svjetsku kino distribuciju započeo je u travnju, a u naša je kina došao nekoliko mjeseci kasnije. Iza filma stoji Chris Jenkins, koji je režirao i bio jedan od koautora priče.

Jenkinsa ćete se možda sjećati po animiranim filmovima Ringe ringe raja (engl. Duck Duck Goose) iz 2018. (režija i scenarij) te Divlji valovi (engl. Surf’s Up) iz 2007. (priča i scenarij), ali radi se o animatoru koji ima bogatu karijeru u produkciji te koji je radio na brojnim Disneyjevim klasicima kao što su Mala sirena, Ljepotica i zvijer, Aladdin, Kralj lavova, Pocahontas, Zvonar crkve Notre-Dame i Herkules, tako da se svakako radi o filmašu s dosta iskustva.

Originalni štih filma 10 života

To se iskustvo vidjelo i u tehničkim aspektima filma, koji su – iako se nije radilo o projektu mainstream animacijskog studija – bili izvanredni i film je istovremeno bio i kreativan i kvalitetan, fokusirajući se na dobro poznate elemente koji će se zasigurno svidjeti djeci, kojima u istom trenutku daje neki originalni štih koji cijeli film čini još dodatno simpatičnijim.

U narativnom smislu, film prati samodopadnog mačka Becketta – vrlo simboličnog imena – koji iznenada postaje ljubimac znanstvenice Rose, koja radi na projektu vezanom uz pčele sa svojim narcisoidnim mentorom, profesorom Cravenom. Međutim, dok Beckett uživa u ljepoti novog života, u Rosein se život vraća njezin bivši dečko Larry, što se Beckettu nimalo ne sviđa i u pokušajima da vrati svoj život na staro, on gubi svoj posljednji, deveti život. I tu zaplet dobiva na dubini.

Naime, do tog je trenutka 10 života više-manje klasičan animirani film koji gradi svoju priču na odveć poznatim, šablonskim elementima koji će se svidjeti djeci jer su simpatični, ali bez ikakve dubine ili nekakve individualnosti koja bi ga izdigla iznad brojnih sličnih uradaka i koja bi privukla one starije, ili pak one mlađe koji malo studioznije pristupaju filmovima.

Imate nespretne glavne likove, simpatičnu mačku, očitog negativca te jako puno slatkoće i humora, što je provjerena formula s kojim animirani filmovi uglavnom igraju na sigurno, pogotovo oni koji dolaze iz manjih ili nekih europskih animacijskih studija.

Neočekivani obrat u priči

Međutim, u trenutku kada Beckett dolazi u Nebesa, priča prestaje biti tek klasika i postaje priča o iskupljenju te introspekciji koja dovodi do spoznaje o pogrešnosti vlastitih odluka, ali i promašenosti vlastitog života. Film jako lijepo objašnjava određene elemente i to na vrlo pristupačan način koji će biti razumljiv i djeci, međutim ukoliko ste iole stariji, u toj se priči da iščitati jako puno dodatnih elemenata koji neupitno podižu kvalitetu ovog filma i koji se mogu primijeniti i na ljude, neovisno o činjenici da nemamo devet života.

Dapače – tim više, upravo zato što imamo samo jedan život, morali bismo paziti na njega malo bolje. Za razliku od Becketta, koji je dobio izniman broj popravnih ispita, mi to ne dobivamo, a film nam vrlo jasno pokazuje na koje pogreške bismo trebali paziti. Film 10 života je tako poučan kako za djecu, jer ih ući kako pro futuro percipirati svijet oko sebe i vlastitu ulogu u tom svijetu, ali i za odrasle, možda kao podsjetnik na nešto što su izgubili ili zaboravili, možda kao upozorenje da bi na određene stvari trebali obraćati više pozornosti.

Beckett tako dobiva izvanredan redemption arc i to je, s obzirom na cjelokupni kontekst filma, prilično ugodno i neočekivano iznenađenje, jer film nas ne priprema na toliku slojevitost. Ima tu još i dosta poruka vezanih uz zaštitu planeta i okoliša, što je jako pohvalno, ali da vam ne otkrivamo apsolutno sve, taj ćemo dio samo spomenuti.

Maštovita prezentacija važnih poruka

Ono što bismo prije zaključka željeli istaknuti jest činjenica da je 10 života u konačnici vrlo odvažan film koji ima happy end, kao što biste i očekivali, ali jedan vrlo neobičan i srceparajuć kraj koji istovremeno i impresionira i šokira. Beckettova introspekcija, naravno, urodi plodom i on doista postaje junak kakav je trebao biti, pri čemu mu film to i dozvoljava, a da pritom shvaća istinsku vrijednost vlastitoga života i svega onoga što ga okružuje; on nadilazi sam sebe i shvaća ljepotu vlastite egzistencije.

Međutim, tu film radi jedan radikalan rez koji ne očekujete, ne jer mu tu nije mjesto, nego jer se ipak radi o animiranom filmu pa zapravo ne očekujete takvu odvažnost, takav šok. Naravno, film taj šok do kraja popravlja, ali na neočekivan način koji istovremeno omogućuje likovima da idu naprijed, ali bez da poništava vrijednost onoga što se ranije dogodilo.

Naravno, nećemo vam otkriti o čemu se radi, ali film nas je u tom pogledu iznimno ugodno iznenadio i taj je kraj značajno poboljšao naš konačni dojam. U konačnici, 10 života je jedan beskrajno simpatičan i duhovit film koji je iznenađujuće slojevit i kompleksan.

Radi se o filmu koji na maštovit način prenosi neke važne poruke gledateljima i u kojem jednako mogu uživati i odrasli i djeca, ali i o filmu koji je neobično i pohvalno hrabar u moru filmova koji se sigurno drže provjerene formule.

O autoru

M. van Pelt

Pogledaj ostale članke ovog autora