Novu ekranizaciju poznatog romana Warrena Adlera potpisuje redatelj Jay Roach. Film se ne boji prikazati ružne strane intimnosti, ambicije i međusobne borbe. No, za razliku od hit filma s kraja 80-ih, njegov humor djeluje pitomije i manje izazovno. Olivia Colman i Benedict Cumberbatch nose glavne uloge u ovom film bez velikih ambicija, ali s jasnom namjerom da zabavi.
U naša kina nedavno je stigao film Rat Roseovih (The Roses, 2025.), čiju režiju potpisuje Jay Roach (filmski serijali Austin Powers i Dozvola za brak /Meet the Parents). On se temelji na romanu The War of the Roses američkog pisca Warrena Adlera, koji je objavljen 1981. godine. Ovaj roman stekao je iznimnu popularnost zahvaljujući filmu Rat Roseovih (The War of the Roses) iz 1989. godine. Njega je režirao Danny DeVito, koji je ujedno i glumio, a film je stekao kultni status zahvaljujući briljantnim izvedbama Michaela Douglasa i Kathleen Turner.
Osvježavanje priče
Ovaj Roachov film nije remake DeVitovog, već je to nova reinterpretacija Adlerovog romana. Ovaj film nastao je u suradnji britanskih i američkih producenata, pa se u njemu osjeća spoj britanskog stila i američkog načina pripovijedanja. Njegov scenarij potpisuje Tony McNamara (Uboga stvorenja / Poor Things, 2023.), koji je i ovdje ostao vjeran svom prepoznatljivom stilu pisanja, koji kombinira satiru, emocionalnu slojevitost i britanski cinizam.
Kako bi se izbjeglo ponavljanje poznate priče, autori su osvježili likove, promijenili kontekst njihova odnosa i smjestili radnju u novo okruženje, dok je temeljna dinamika braka ostala jednako napeta i destruktivna. Radnja filma započinje u Londonu, gdje se ambiciozni arhitekt Theo (Benedict Cumberbatch) i karizmatična kuharica Ivy (Olivia Colman) upoznaju u neočekivanom trenutku.
Strast ih brzo spaja, a njihova veza ubrzo prelazi u brak i obiteljski život u Kaliforniji. Theo postaje uspješan arhitekt, dok Ivy vodi svoj restoran i obitelj. Tri godine kasnije, Theo je na pragu velikog uspjeha kao autor nove zgrade pomorskog muzeja, dok se Ivy bavi s njihovo dvoje djece te kulinarstvom isključivo u svojoj kući.
No, uloge se uskoro promijene kada se Theova građevina s jedrima uruši usred oluje a Ivy iste večeri (sasvim slučajno) doživi veličanstvene kritičarske pohvale za svoju hranu u dotad jedva posjećenoj zalogajnici morske hrane. Rezultat svega je da Theo ostaje bez posla i preuzima brigu o djeci, pretvarajući ih iz lijenih osnovnoškolaca koji žude za slatkim u elitne sportaše i stipendirane sportaše a Ivy postaje prava kulinarska zvijezda koja otvara nove restorane.
Između komedije i drame
Ona se odlučuje, kako bi ponovno pobudila arhitektonski duh u svom suprugu, izgraditi velebnu obiteljske kuće na samoj obali koju on projektira. Osim što bi to bio njihov novi dom, ta kuća je i nešto što bi moglo oživjeti njegovu karijeru. Unatoč svemu, njih dvoje počinju se sve više udaljavati a sve se završava razvodom braka. No, to je sve samo ne obični razvod, jer je kod njih oboje baš sve na kocki a ponajviše upravo njihova obiteljska kuća. Upravo ona postaje odskočna daska za njihove daljnje sukobe u kojima nije jedno od njih dvoje ne bira sredstva…
Ovo Roachovo ostvarenje uspijeva biti duhovito, elegantno i emocionalno slojevito, bez potrebe za oslanjanjem na prethodnu filmsku verziju. McNamarin scenarij je precizno strukturiran, s dijalozima koji ističu unutarnje napetosti i istovremeno nude britku ironiju. Film balansira između komedije i drame, stvarajući atmosferu koja je istovremeno zabavna i nelagodna.

Film se ne boji prikazati ružne strane intimnosti, ambicije i međusobne borbe, ali to čini s dozom stila i humora. Treba pohvaliti dijaloge koji većinom vrlo dobro, osobito oni koji istovremeno izazivaju smijeh i nelagodu. Ritam filma je solidan, na trenutke i vrlo dinamičan (sama završnica), s izmjenama koje ne gube fokus ni kada se ton mijenja iz komičnog u ozbiljan.
Previše uglađeno
No, filmu se mora prigovoriti da umjesto da zagrize dublje u emocionalne slojeve, on ostaje na sigurnoj udaljenosti od stvarne nelagode, birajući površne tonove umjesto intenzivnih konflikata. Mora se prigovoriti i to da povremeno djeluje prilično neodlučno u svom izražaju. Kao da se koleba između satire, ozbiljne drame i romantične komedije, bez jasnog smjera ili dosljednosti.
Naspram DeVitove verzije, humor u ovoj adaptaciji djeluje pitomije i manje izazovno, što će stariji gledatelji i poznavatelji originala brzo primijetiti. U nastojanju da se prilagodi suvremenim društvenim očekivanjima, definitivno je izgubio dio svoje žestine i djeluje previše uglađeno, gotovo bezopasno. U tom pogledu možemo reći da ne uspijeva dosegnuti sirovost i emocionalnu iskrenost prve ekranizacije Adlerovog romana.
U glavnim ulogama u filmu su Olivia Colman (Wonka, 2023.) i Benedict Cumberbatch (Feničanska spletka / The Phoenician Scheme, 2025.) za koje mnogi drže da su dvoje najboljih glumaca svoje generacije. Oni djeluju solidno, lako se snalaze u verbalnim okršajima, osobito u scenama gdje humor proizlazi iz napetosti i suptilnih neslaganja. Ipak, kako priča napreduje, emocionalna povezanost među likovima počinje slabiti.
Nedostatak iskrene kemije ostavlja praznine u trenucima koji bi trebali nositi najveću težinu. Završne scene ne uspijevaju u potpunosti prenijeti dubinu odnosa, a gluma, iako vrlo dobra, povremeno djeluje sputano ograničenjima samog scenarija. Ukupno gledano, izvedbe su tehnički vješte, ali u konačnici ne uspijevaju probiti emocionalnu barijeru koju ovakva priča zahtijeva.
Bez velikih ambicija
Film Rat Roseovih ne donosi revoluciju, ali uspijeva ponuditi donekle svježu interpretaciju poznate priče. Iako film ne ulazi dublje u emocije kako bi se možda očekivalo, priča je ispričana jasno i ujednačeno, bez velikih lutanja. Režija Jaya Roacha pokazuje sigurnu ruku u balansiranju komičnih i dramatičnih elemenata, iako povremeno djeluje suzdržano.
Scenarij Tonyja McNamare nudi prepoznatljivu dozu ironije, ali ipak ne uspijeva uvijek izvući maksimum iz odnosa glavnih likova. Vizualno, film je atraktivan, s pažljivo oblikovanim kadrovima i estetikom koja podržava priču. Možda najveća snaga ovog film leži u njegovoj sposobnosti da zabavi, bez pretenzija da bude više nego što jest. S druge strane, oni koji očekuju intenzivnu emocionalnu razgradnju možda će ostati uskraćeni.
Ovoje film koji funkcionira unutar svojih granica, bez velikih ambicija, ali s jasnom namjerom da pokuša pruži kvalitetnu zabavu. Sve u svemu, možemo reći da je riječ o solidnom ostvarenju koje se može gledati opušteno i s užitkom, iako neće ostati dugo u sjećanju. Ne donosi velike preokrete ni nezaboravne trenutke, ali ostaje dosljedan u onome što želi biti – zabavna priča o raspadu jedne veze.