Film Frka još je jedan uspješan “no budget” film Svebora Mihaela Jelića. Ovo je dinamičan film koji je prepun humora. Posebno treba pohvaliti i njegovu žanrovsku trilersku dimenziju. Njegova napetost ne popušta do samoga kraja. Unatoč svojim manama, ovo je film za preporuku. Odlične glumačke izvedbe pružili su Kristina Jovanović, Luka Vondrak i Domagoj Ivanković.
Godine 2019. Svebor Mihael Jelić snimio je film Zagrebački ekvinocij, o šestero mladih alternativaca koji odlučuju iskoristiti proljetnu ravnodnevicu 2015. kao izgovor za organizaciju velikog tuluma u Zagrebu. Raspodjeljuju zadatke i dogovaraju vrijeme okupljanja, no na putu će im se naći brojne prepreke. Najveća njegova zanimljivost je da je snimljena praktički bez budžeta (navodi se da je snimljen za tadašnjih 9199 kuna, što je danas oko 1200 eura).
Velika ambicija, mali budžet
Iz svega je jasno da se ovaj film snimao zahvaljujući velikoj ambiciji Jelića i njegove ekipe. No, sav trud se isplatio. Ova Jelićeva komedija prikazana je na filmskim festivalima u Puli i Motovunu, na kojima je oduševio publiku. Najveća satisfakcija za sve koji su radili na njemu je činjenica da je 2020. godine bio najgledaniji hrvatski film u kinima kritičari su ga smjestili na četvrto mjesto najboljih hrvatskih filmova u 2019. godini.
Nedavno je u kina stigao njegov najnoviji film Frka (2024.). Po pitanju budžeta bio je malo skuplji od Jelićevog prvijenca – 9000 eura a Hrvatski audiovizualni centar pomogao je njegovu postprodukciju s iznosom od nešto preko 13000 eura. No, i ovdje je ponovno veliku ulogu odigrala velika ambicija Jelića i ekipe da se ovaj film snimi.
Ovaj film nastao je po scenariju Svena Latinovića, koji je i jedan od producenata filma te glumi jednu od glavnih uloga u filmu. Svoju svjetsku premijeru imao je na prošlogodišnjem festivalu u Puli. Glavna junakinja priče je konobarica i dilerica droge Nika (Kristina Jovanović). Jedne noći, prilikom isporuke droge svojim mušterijama, netko joj ukrade bicikl a time i ostatak “robe”.
Odlazi do mladog “kralja droge” Petra (Vedran Dakić) i sve mu kaže. On poludi te joj daje zadatak da do jutra izvuče novac od klijenata koji mu duguju. Nika preuzima listu a u tom zadatku joj se nevoljko pridružuju prijatelj Luka (Sven Latinović), Petrova sestrična Sara (Antonija Mrkonjić) te otkačeni Petrov dužnik Voki (Luka Vondrak).
Humor i napetost do samog kraja
Ovaj film, s obzirom na to da mu se radnja zbiva tijekom jedne noći, možemo usporediti s čuvenim filmovima Ratnici podzemlja (The Warriors, 1979.), Idiotska noć (After Hours, 1985.), Američkim grafitima (American Graffiti, 1973.) a možemo dodati i domaći naslov Ta divna splitska noć (2004.). Ono što odmah o ovom filmu treba reći je da je vrlo dinamičan i prepun humora.
Latinovićev film dodiruje se mnogih tema a glavne su egzistencijalan pitanja, korupcija te izgubljena mladež (bez perspektive). One su tu samo okrznute i služe kao nadopuna čitave priče te nisu dio njenog glavnog fokusa. Mogli bi reći da je mala mana je što on u to nije dublje ulazio. Da je to učinio film bi vjerojatno dobio na jačoj karakterizaciji pojedinih likova.
Što se tiče režije, Jelića treba ga pohvaliti zbog toga što odlično barata trilerskom dimenzijom filma i napetosti. Ta napetost ne popušta do samog njegovog kraja i to je jedan od velikih pluseva koji ovaj film zaslužuje. Njegov drugi plus je velika doza humora koja oduševljava. Činjenica je da su neki od likova napisani vrlo karikaturalno. No, kada vidite izvanredne izvedbe Luke Vondraka kao Vokija i Domagoja Ivankovića kao Mesoždera Krvavice bit će vam jasno da je to baš tako trebalo i biti.
Malo predugo trajanje
Od ostalih glumačkih izvedbi treba svakako pohvaliti nastup Kristine Jovanović, koja je pružila prilično uvjerljiv i realan prikaz glavne junakinje. Otkačenu ulogu pružio je Vedran Dakić kao policajac Petar. Antonija Mrkonjić kao Sara je vrlo dobra i svakako ju treba pohvaliti. Međutim, dojam je da je ostala premalo iskorištena u čitavoj priči s obzirom na lik kojeg glumi. Glumački najlošije se iskazao Sen Latinović, koji glumački prilično oscilira u svojoj uvjerljivosti.
Jedna od stvari koja se treba posebno pohvaliti je kamera Xaviera Pawlowskog, koja je vrlo je pokretna a na trenutke je gotovo dokumentaristička. Poigrava se i s kadrovima pa su tako pojedini kadrovi doista izvanredni (a neki od njih gotovo su eksperimentalni). Fotografija plavičastih tonovima dojmljivo hvata noćni Osijek. Uz njega istaknimo glazbenu podlogu Jurja Valentića, koja savršeno nadopunjuje film.
Najveća mana ovog filma je njegova neujednačenost i duljina trajanja. Njegovih 110 minuta je definitivno predugo. Postoji nešto scena koje bi se dale skratiti (npr. vizualno atraktivne ali nebitne scene Vokija pred policijskom postajom). No, film Frka je, zbog svega pozitivno navedenog, jedan je od onih filmova koji bi trebalo svakako pogledati. Primjer je odličnog i uspješnog “no budget” filma i doista je šteta što medijski prolazi nekako ispod radara.
O autoru
