Julia Garner: Od sramežljive djevojke do Emmyjima nagrađene glumice

Julia Garner svojim izvedbama ispituje vlastite granice i postaje sinonim za snažne emocije i nepokolebljivu snagu što je jasno pokazala ulogom u filmu ‘Čovjek vuk’.

Strah i odlučnost, najizraženije su emocije koje nam u filmu Čovjek vuk (Wolf Man, 2025.) donosi Julia Garner. Nju, u ovom horor trileru filmu gledamo kao Charlotte Lovell, suprugu naslovnog junaka, Blakea Lovella, kojeg pak tumači Christopher Abbott. A Garner nam vjerno donosi priču o ljubavi, žrtvovanju i strahu dok se suočava s jezivom transformacijom svog supruga.

No, te su dvije emocije – strah i odlučnost – uvelike obilježile njezino djetinjstvo te na koncu odredile i njezin profesionalni put. Naime, Julia Garner se tijekom školovanja borila s poteškoćama u učenju, što je uvelike utjecalo na njezino samopouzdanje i izazvalo sramežljivost. Koliko ju je ta sramežljivost sputavala, glumica je otkrila u intervjuu za W Magazine 2019., kad je rekla da joj se često činilo da sve što kaže zvuči glupo. Kako bi izašla iz tog začaranog kruga, kao 15-godišnjakinja je počela pohađati satove glume koja ju je oslobodila straha od izražavanja svog mišljenja jer joj je omogućila da se izrazi kroz tuđe riječi, scenarij, a istovremeno iskaže i vlastite emocije i stavove. Često u razgovorima s novinarima ističe da je imala odličnog prvog učitelja glume – Petera Minera – koji ju je potaknuo da se glumom nastavi baviti i tijekom studija. To ju je pak povezalo s kolegama zaljubljenicima u filmsku umjetnost, a djevojka jednoga od njih već je radila na castingu pa joj se vrlo brzo ukazala prilika da se pojavi na filmu.

S Christopherom Abbottom opet nakon 14 godina

Zanimljivo je da je filmski debi imala u filmu Martha Marcy May Marlene (2011.), redatelja i scenarista Seana Durkina, u kojem se prvi put na filmskom setu našao i Christopher Abbott, njezin filmski partner iz aktualnog filma Čovjek vuk, redatelja Leigha Whannella.

Taj je film za oboje bio odskočna daska prema većim ulogama. U njezinom slučaju, riječ je o ulogama u filmovima Iskonski nagon (We Are What We Are, 2013.), hororu redatelja Jima Micklea, u kojem Garner tumači Rose Parker, djevojku zarobljenu unutar kanibalističke obitelji, a mogli smo ju gledati i u Asistentici (The Assistant, 2019.), potresnoj drami o toksičnom radnom okruženju koja joj je donijela pohvale kritike za suptilan, ali moćan nastup.

Svakako treba spomenuti i njezin angažman u serijama. Primjerice, Netflixova serija Projekt Anna (Inventing Anna, 2022.), u kojoj glumi prevaranticu Annu Sorokin, za što je bila nominirana za Emmy, dok joj je uloga Ruth Langmore u seriji Ozark (2017.–2022.): osigurala čak tri Emmyja za najbolju sporednu glumicu te Zlatni globus.

Od filmova iz njezine filmografije svakako treba spomenuti i antologijski kriminalistički film Sin City 2: Vrijedna ubojstva (Sin City: A Dame to Kill For, 2014.), ali i dramediju Baka (Grandma, 2015.) te kriminalistički film Tomato Red (2017.).

Majčini geni i upornost

Što se njezinog privatnog života tiče, treba reći da joj je majka Tami Gingold, u mladim danima bila uspješna glumica u Izraelu, no po preseljenju u SAD, radila je kao terapeutkinja, dok je Julijin otac, Thomas Garner, slikar i profesor umjetnosti.

Julia Garner udana je za glazbenika Marka Fostera, frontmena benda Foster the People. Par se vjenčao 2019. i često ističu da ih spaja ljubav prema umjetnosti i jednostavnom načinu života. Julia obožava fotografiju, a u slobodno vrijeme voli kuhati.

Ova je 30-godišnja glumica poznata i po tome što pažljivo bira projekte, preferirajući emocionalno složene likove, a ističe se i kao jedna od rijetkih glumica koja odlično balansira između nezavisnih filmova i mainstream produkcija. Garner je poznata po svojoj predanosti poslu i detaljnom pristupu svakom liku kojeg tumači o čemu svjedoči i način njezine pripreme za ulogu Ruth Langmore u Ozarku. Naime, za tu je ulogu danima proučavala i učila južnjački naglasak, kako bi bila što uvjerljivija.

Ispitivanje vlastitih granica

To da pažljivo bira projekte zapravo znači da se upušta samo u one koje joj predstavljaju izazov i testiraju njezine granice. Tako je bilo i s filmom Čovjek vuk.

“Zaintrigiralo me što se cijeli film odvija u jednoj noći. Raditi nešto što traje jedan dan već sam iskusila s filmom Baka, ali to je bila komedija, što je ipak lakše. Ovdje je riječ o drugačijem žanru, s nizom različitih faza tuge, što je dodatno kompliciralo snimanje. Znala sam da će biti teško, ali upravo me takve stvari privlače – volim izazove”, objasnila je Julia Garner koja je tijekom snimanja primijetila zanimljivu dihotomiju između onoga kako se osjeća na setu i rezultata snimanja.

“Ponekad se osjećate užasno dok snimate neke scene koje se u gotovom proizvodu prometnu u najbolje trenutke filma. Kad mi svi kažu: ‘To je bilo sjajno!’, a ja se unutra osjećam strašno, shvaćam koliko je to neobično, ali i nevjerojatno”, kaže Garner kojoj je snimanje Čovjeka vuka, unatoč prethodnom iskustvu u ovom žanru, bilo izrazito zahtjevno, ali i značajno.

“Koliko god bilo teško i emotivno zahtjevno, ta intenzivna energija donosi nešto posebno. Osjećam da sada mogu emocionalno podnijeti puno više nego prije. Mislim da bi svaki glumac barem jednom trebao raditi na horor filmu – to je iskustvo koje te oblikuje”, zaključuje Julia Garner.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora