Nagrađivani roman kanadske spisateljice Margaret Atwood postao je jedan od najpopularnijih suvremenih klasika. Njegova zastrašujuća realna priča, politički događaji u SAD i mega uspješna TV serija stalno ga vraćaju u centar pažnje. Ovaj distopijski roman za jedne je feministički, za druge antireligiozni a za treće proročanski. No, svi se slažu da je itekako vrijedan čitanja.
Najčitanija knjiga na svijetu 2017. godine bio je roman kanadske spisateljice Margaret Atwood Sluškinjina priča (The Handmaid’s Tale). Objavljen je davne 1985. godine. Otad je prodan u milijunima primjeraka diljem svijeta te je postao jedan od najpopularnijih suvremenih klasika. Za ovaj svoj roman Atwood jedobila nekoliko cijenjenih nagrada – Governor General’s Literary Awards (1985. godine), Los Angeles Times Book Prize (1986. godine), Arthur C. Clarke Award (1987. godine) te Commonwealth Writers’ Prize (1987. godine).
Jeza i uvjerljivost
Ovaj roman 2024. godine, u još jednom “svježem” izdanju, objavila je nakladnička kuća Lumen u prijevodu Nedjeljke Paravić. To je, za mnoge čitatelje i kritičare, briljantan distopijski roman o totalitarnom društvu u kojem obespravljene žene postaju strojevi za rađanje. Vrijedan dio ovog izdanja je predgovor spisateljice Margaret Atwood, koji je prevela Ana Josić. Ona u njemu iznosi kako je čitav roman i nastao.
Između ostalog, odmah na njegovom početku ističe kako ga je počela pisati u proljeće 1984. godine. Pisala ga je rukom (!), “najčešće na žutim listovima notesa“, a kasnije ga je prekucavala na unajmljenom velikom pisaćem stroju s njemačkom tipkovnicom (a donosi i zašto baš na njoj). Nadalje, ona otkriva da je roman prvotno bio naslovljen Offred (u hrvatskom prijevodu: Fredova), po glavnoj junakinji romana, i to detaljno objašnjava.
Jedan od najzanimljiviji dio ovog pregovora spisateljice je osvrt na tri pitanja koja joj često postavljaju: 1.) je li Sluškinjina priča “feministički roman”?; je li Sluškinjina priča antireligiozno štivo?; je li Sluškinjina priča proročanstvo?. Odgovori na ova pitanja vrlo su iskreni i detaljni. Za Atwood možemo reći da se putem njih predstavila kao vrlo jednostavna i inteligentna osoba, koji vrlo senzibilno i racionalno percipira svijet oko sebe.
U središtu priče romana je Fredova, koja pripada kasti Sluškinja i među rijetkim je ženama u Republici Gileadu, nekadašnjim Sjedinjenim Američkim Državama, koje su još sposobne rađati. Prisiljena je biti Zapovjednikova ljubavnica i rađati djecu kako bi se opustošena zemlja opet napučila. U ozračju beznađa, okrutnosti i strahovlade, gdje svatko može biti doušnik, a neposluh se drakonski kažnjava, Fredova mora pronaći način kako da opstane; mora balansirati između zahtjeva Zapovjednika, njihovih bezosjećajnih Supruga, Marthi i drugih Sluškinja. No ona ima vlastiti cilj: preživjeti i pronaći kćer koju su joj oduzeli.
Roman je napisan u prvom licu i sporo se razvija. Time je dobila jednu veliku dozu uvjerljivosti a pojačava se i njegove klaustrofobičnost koja izaziva jezu (svoj život koji opisuje glavna junakinja je stravičan, njezin ton je ton osobe koja kao da je pomirena s tim). Dodatno se te jeza pojačava flashbackovima, kojima se povremeno prekida priča o priča o svakodnevici. Ono što je najvažnije, sve je to pisano vrlo realno i uvjerljivo.
Ovo nije roman koja se čita “lagano”, čita se sporo i “teško”. No, to je ovdje itekako pozitivna stvar. Time se čitatelju ostavlja vremena da razmisli o onome što je pročitao i da to shvati (a, rekli bi da i prihvati). Jer, knjiga postavlja mnoga pitanja i naprosto tjera čitatelja da se njima pozabavi. I to je jedna od velikih vrijednosti koju ovaj roman nosi sa sobom.
Mega uspješna TV serija
Ovo književno djelo Margaret Atwood višestruko je adaptirano i to na različite načine. Tako su kreirane dvije kazališne predstave, a tu su još i po jedna operna i baletna. Ovim scenskim izvedbama treba pridodati i monodramu Joea Stollenwera iz 2015. godine. Kao radio drama roman je adaptiran dva puta. Godine 2019. objavljena je autorizirana grafička novela koju je ilustrirala kanadska umjetnica Renée Nault.
Roman je za film ekraniziran 1990. godine romana a režirao ga je znameniti njemački redatelj Volker Schlöndorff. Glumačka ekipa filma sastavljena je od jakih imena, glavnu ulogu ponijela je Natasha Richardson, tu suoskarovci Faye Dunaway i Robert Duvall a slijede ih Aian Queen, Elizabeth McGovern i dr.. No, film nije prošao sjajno, dobio je podijeljene ocjene kritičara a ne može se pohvaliti dobrim prolazom na kino blagajnama – budžet je iznosio 13 milijuna dolara a zarada je bila manja od 5 milijuna. Kao takav, manje-više, brzo je pao u zaborav.
Početkom travnja ove godine na streaming platformi Max krenula je šesta, posljednja sezona, TV serije Sluškinjina priča. Ako već film nije bio uspješan, ova serija je ostvarila veliki uspjeh i veliku gledanost. Od nagrada može se pohvaliti s ukupno dva Zlatna globusa i 15 nagrada Emmy. Kreator serije je Bruce Miller, koji je kao producent radio na hit serijama Stotina (The 100, 2014. -2020.), Eureka (2007. – 2012.), Medij (Medium, 2005. – 2006.) te Hitna služba (ER, 2002.- 2004.).
Glavnu ulogu u seriji glumi Elisabeth Moss, koja je za svoju izvedbu godine 2018. nagrađena Zlatnim globusom. Uz nju u seriji glume Joseph Fiennes (Zaljubljeni Shakespeare/Shakespeare in Love, 1998.), Yvonne Strahovski (Sutrašnji rat/The TomorrowWar, 2021.), Ann Dowd (Kako dalje?/Mass, 2021.) Madeline Brewer (Prevarantice s Wall Streeta/Hustlers, 2019.), O. T. Fagbenle (Black Widow, 2021.), Max Minghella (Babylon, 2022.), Samira Wiley (Društvene životinje/Social Animals, 2018.) i dr..
Mnogi u SAD na ovu seriju gledaju kao na proročansku ali i kao na njihovu realnost. Naime, 2017. godine Donald Trump postao je prvi puta predsjednik SAD. Od tog njegovog, mnogi su seriju nazivali portretom američke budućnosti, a ne djelom fikcije, a na Ženskom maršu (Women’s March, održan 21. siječnja 2017. godine) na Washington neki od njegovih sudionika nosili su transparente na kojima je pisalo Ponovno napravite fikciju Margaret Atwood i ‘Sluškinjina priča’ NIJE priručnik s uputama!.
Priča o ljudskim, a ne samo o ženskim pravima
Relevantnost priče samo je porasla od Trumpovog ponovnog uvođenja tzv. Global Gag Rule, pravila koja obvezuje strane neprofitne organizacije financirane od strane SAD-a da neće izvršiti ili aktivno promovirati pobačaj. Svemu treba dodati i opis trudnica kao “domaćina” od strane zastupnika iz Oklahome i potvrde suca Vrhovnog suda Neila Gorsucha, čovjeka čiji je dosje o ženskim pitanjima predsjednica Planned Parenthooda Cecile Richards opisala kao “uznemirujući”.
Glumica Elisabeth Moss u razgovoru za web portalu Carey Purcell prisjetila se rada na seriji dan nakon što je Trump izabran za predsjednika:”Bilo je vrlo teško Cijeli sam dan radila s Joeom [Josephom Fiennesom], koji glumi Zapovjednika. Morali smo snimiti nekoliko stvarno značajnih [scena] – bile bi značajne scene bez obzira na sve – i ne mogu zanemariti činjenicu da su tog dana postale rezonantnije i značajnije zbog mojih osobnih osjećaja.”
Tada je i naglasila sve bitno o poruci koju nosi Sluškinjina priča:”Činjenica da je “Sluškinjina priča” nešto što ljudi smatraju relevantnim upravo sada je sjajna jer po mom mišljenju tu ne radi o zauzimanju strane. Radi se o tome da progovorite o onome u što vjerujete. I radi se o buđenju prema svojoj okolini i buđenju prema onome što se događa oko vas. To je nešto s čime sam se stvarno povezala kada sam pročitala scenarij i kada sam ponovno pročitala knjigu i kada smo snimali seriju, prije nego što se išta dogodilo u Americi. Prije nego što je Trump pobijedio. Prije svega toga.“
Iako je roman spisateljice Atwood svakako relevantan za žene, glumica je naglasila da se njezina priča odnosi na sve ljude:”Toliko ljudi misli da je “Sluškinjina priča” o ženskim pravima, a ja nekako stalno osjećam potrebu ispravljati ljude jer se radi o ljudskim pravima. Nitko se ne izvlači lako u ovom svijetu Gileada osim ako niste dio vrlo, vrlo specifične, vrlo male skupine fundamentalista koji su nekako uzeli Bibliju i iskrivili je prema vlastitim potrebama, a ona nije ni točna. Nije ni ono što bi zapravo trebala biti. [Ako niste dio te skupine] onda ste vani. A to uključuje homoseksualce, Židove, žene. Vrlo je malo ljudi koji su sigurni u Gileadu. Vrlo je važno da ljudi shvate da se ovdje radi o ljudskim pravima, a ne samo o ženskim.“
Intrigantan i zastrašujuć roman
Roman i serija ovdje su nužno povezani s političkim ozračjem u SAD. Svakako je zanimljivo da je serija prva sezona serije krenula kada je Donald Trump postao predsjednik SAD a ista situacija je i s posljednjom, šestom sezonom. Bilo kako bilo, četrdeset godina nakon što je roman Margaret Atwood objavljen, s dolaskom Trumpa na čelo SAD, njezin roman ponovno je u žarištu medijske pozornosti i na vrhu top-ljestvica najprodavanijih knjiga.
Je li ovo proročanski roman ili je možda feministički, o tome odlučite sami. To što se čita sporo i dugo nije njegova mana već prednost. Roman je fikcija ali i jedno upozorenje. Njegova aktualnost će vas naprosto okupirati bili ženski ili muški čitatelj. Margaret Atwood ovim svojim djelom će vas naprosto obuzeti. Jednostavno, riječ je intrigantnom i zastrašujućem romanu koji bi svatko trebao pročitati.
O Margaret Atwood
Margaret Atwood rođena je 1939. u Ottawi, a odrasla je u sjevernom Ontariju i Quebecu te u Torontu, gdje danas živi. Preddiplomski studij stekla je na Victoria Collegeu Sveučilišta u Torontu, a magisterij na Radcliffe Collegeu. Njezina djela objavljena su u više od četrdeset pet zemalja, autorica je više od pedeset knjiga (fikcije, poezije, kritičkih eseja i grafičkih romana).
Među njezinim romanima ističu se Cat’s Eye (1988.), finalist za Bookerovu nagradu 1989. godine, Alias Grace (1996.), koji je osvojio Gillerovu nagradu u Kanadi i Premio Mondello u Italiji, nagradom Booker nagrađeni su romani Svjedočanstva (The Testaments, 2019.) i The Blind Assassin (2000.), trilogija Ludi Adam (MaddAddam)– Gazeta i kosac (Oryx and Crake, 2003.), Godina potopa (The Year of the Flood, 2009.) i Ludi Adam (MaddAddam, 2013.), koji je dobio književnu nagradu Orion te uspješnica Sluškinjina priča (The Handmaid’s Tale, 1985.) za koju je nagrađena s Governor General’s Literary Awards (1985. godine), Los Angeles Times Book Prize (1986. godine), Arthur C. Clarke Award (1987. godine) te Commonwealth Writers’ Prize (1987. godine).
Dobitnica je brojnih nagrada, uključujući Njemačku knjižarsku nagradu za mir (Friedenspreis des Deutschen Buchhandels), Međunarodnu književnu nagradu Franz Kafka (Franz Kafka International Literary Prize), Nagradu za životno djelo PEN Centra SAD-a (PEN Center USA Lifetime Achievement Award), Nagradu Los Angeles Timesa (Los Angeles Times Fiction Award). Godine 2019. odlikovana je ordenom Red časti za zasluge u književnosti (Burke Medal for Outstanding Contribution to Discourse through the Arts).
O autoru
