Daniel Šuljić: “Animafest nudi vrhunske filmove, ali i susrete sa sjajnim umjetnicima”

“Na kraju dana pobjednici su svi koji imaju priliku podijeliti svoje s publikom”, govori Daniel Šuljić, umjetnički ravnatelj Animafesta, koji se danas otvara u Zagrebu.

Uoči 33. izdanja Festivala animiranog filma, koji počinje danas u Zagrebu, umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić spreman je pokazati što je organizaciji tim pripremao cijelu godinu. Nagrađivani animator i glazbenik objasnio je s kojim se preprekama suočava festivalska organizacija, ali i što gledatelji mogu očekivati od ovogodišnjeg Animafesta.

Mnogima je prva asocijacija na animirani film poveznica s dječjim crtićima i općenito nečim neozbiljnim. Jesu li vam ljudi ikada pristupili s takvim razmišljanjima?

Daniel Šuljić: Dva su odgovora; jedan je da puno generalne publike to upravo tako doživljava, crtići i nešto za djecu… Predajem povijest animacije pa sam i to naučio, da se takva predodžba počela pojavljivati tijekom pedesetih godina s pojavom televizije. Prije su i Popaj, Betty Boop i slični serijali bili u kinima i nisu bili za djecu. Kada je došla televizija im je trebala masovna roba koja se jeftino proizvodi i ona je nekim dijelom preuzela odgoj djece. Svim roditeljima je bilo jednostavnije staviti dijete pred televizor na par sati.

I onda je barem bio mir u kući.

Daniel Šuljić: Valjda je, svakako najjednostavnija opcija. E sada u Zagrebu, baš zbog festivala, a i zbog Zagrebačke škole, to je manje slučaj nego na drugim mjestima. Ljudi su ipak bili dosta po festivalu, pogotovo oni koji su ovdje živjeli pa samim time i znaju što je to animirani film i njegovu važnost. I sama Zagrebačka škola je postala slavna zbog svojeg umjetničkog dosega, a ne zbog dječjih filmova.

Često je to i pitanje percepcije određene osobe ili skupine ljudi kroz njihova ustaljena shvaćanja kulture i pozadinskih znanja koja su do tada skupili temeljem nekih iskustava i prijašnjih doticaja s kulturnim sadržajima.

Daniel Šuljić: Tako je, s tim se animacija sreće redovito tako da nažalost nije to ništa novo. Mi kao festival radimo na tome da odgojimo publiku tako da čak i dječji filmovi koje mi prikazujemo imaju ambiciju biti originalni. A ovo drugo veliko natjecanje, to su malo ozbiljnija umjetnička djela. Neka su i neozbiljna, ali su u svakom slučaju kvalitetna.

Velik dio projekcija odvijat će se ponovo u Studentskom centru koji služi svrsi, no možda u nekim dijelovima i nije najadekvatnije rješenje. Imate li ideje ili želje za drugačijim prostorom za odvijanje festivala i kako vas je do sada služio Studentski centar?

Daniel Šuljić: Mi smo ovdje zato što grad za nas nema odgovarajuću dvoranu. Zapravo, ne samo za naš festival nego za bilo kakve filmske, muzičke i slične događaje. Imamo Lisinski, ali je Lisinski prevelik. Kino Europu grad već nekoliko godina pokušava popraviti, ali nema velikog napretka. Ovo nažalost nije na nivou, trebalo bi to temeljito renovirati. Doduše, kada bi se temeljito renovirao prostor Studentskog centra, onda bi to bilo baš idealno mjesto po puno pitanja. Trenutno su kino stolci iz sedamdesetih, nema klime…

Ali nije sve tako crno, ima ovaj prostor barem nešto za pružiti.

Daniel Šuljić: Ima svojih prednosti svakako, poziciju i tu određenu zatvorenost od ostatka svijeta. Malo je privatnije pa se lakše stvori te neka luda, energična atmosfera festivala.

A samim time znaš da oni koji dođu dolaze zbog festivala, umjesto da su se tamo našli slučajno u prolazu.

Daniel Šuljić: Upravo tako.

S obzirom da je ovogodišnja tema festivala znanstvena fantastika i virtualna stvarnost, a sve se više razvija i umjetna inteligencija, koji je vaš pogled na budućnost animiranog filma u nadolazećem svijetu?

Daniel Šuljić: Moglo bi biti svega. Moglo bi biti kao kada je fotoaparat promijenio slikarstvo pa su slikari realističnih motiva postali takoreći manje potrebni i izgubili nekakvu važnost. Tako bi se moglo sada dogoditi da to sve ode u nekom neželjenom smjeru. Ali ne mora biti. Vidjet ćemo.

Koja vas natjecateljska kategorija posebno zanima, s obzirom da su tako raznovrsne tematike između svih filmova?

Daniel Šuljić: Kao što i kažeš, kategorije su ispunjene s tim raznim filmovima koji se svi bave svojim tematikama, neke imaju i slične, ali između toga je teško birati samo jedan ili dva filma. Na kraju dana pobjednici su svi koji imaju priliku dijeliti svoje filmove između svojih kolega koji to jednako cijene i publike koja dođe gledati.

Kakva su vaša očekivanja od festivala ove godine?

Daniel Šuljić: Imamo stvarno vrhunske filmove u različitim kategorijama. Stvarno se može pronaći nešto za svakoga. Posebna je čast što nam dolazi William Kentridge koji je ove godine dobio nagradu za životno djelo. Kroz prijašnje poznanstvo nam je on zapravo i ponudio neke dodatne masterclass govore i nije ništa naplatio, napravio je festivalu veliku uslugu svojim dolaskom.

Preporučio bih pogledati Ursonate, to je polusatna vokalna dadaistička poema iz 32′ od Kurta Schwittersa i to Kentridge izvodi. Može se činiti kao malo predugo u trideset minuta, ali svejedno jer on se bavio glumom i ima taj teatralni nastup koji vrijedi vidjeti. Uz to ima i filmova i ljudi će moći s njime pričati i naučiti, super je sve ispalo na kraju.

Za kraj, ima li neki film kojem se posebice veselite na ovogodišnjem Animafestu?

Daniel Šuljić: Pošto sam sve filmove već unaprijed pogledao sve znam, ali definitivno ima ljudi koje se veselim vidjeti! Bit će oko 400 autora, od najpoznatijih do manje poznatih, a bit će mi izuzetno drago sve ih susresti.

O autoru