“Oduvijek sam sanjala o glumi, ali nisam znala imam li to u sebi”, govori francuska glumica Anta Diaw, koja dolazi na Rab Film Festival predstaviti film Nepoželjni.
Film Nepoželjni francuskog redatelja Ladja Lyja otvorit će ovogodišnji Rab Film Festival, što će biti prilika hrvatskoj publici da upozna mladu francusku glumicu Antu Diaw. Ulogom mlade žene iz siromašne četvrti, koja se bori protiv gentrifikacije svojeg susjedstva, Diaw je privukla pažnju ne samo francuske već i svjetske filmske javnosti.
Nimalo čudno, jer je njezina uloga mlade Haby nešto što je teško zaboraviti nakon izlaska iz kina. Uostalom, uvjerit će se u to i posjetitelji Rab Film Festivala, koji će biti održan od 23. do 27. kolovoza na, naravno, Rabu.
Kako ste, kao relativno nepoznata glumica, uspjeli dobiti glavnu ulogu u filmu Ladja Lyja?
Anta Diaw: Upoznala sam Ladja tijekom snimanja filma “Mladi imam” Kima Chapirona godinu dana ranije. Bio je koscenarist i producent. Kasnije sam naišla na oglas za ulogu Haby na društvenim mrežama i odlučila okušati sreću.
Je li istina da nikada niste sanjali o tome da postanete glumica?
Anta Diaw: Naprotiv, oduvijek sam u sebi sanjala o tome, ali nisam vjerovala da je to moguće ili dostižno.
Koliko vam je osobno blizak lik Haby?
Anta Diaw: Imamo nekoliko zajedničkih točaka, ali i mnogo razlika. Obje smo iz radničkih četvrti i obje smo završile visoko obrazovanje. No, za razliku od nje, nikada nisam imala želju baviti se politikom. Nemam njen karakter ni hrabrost. Zato mi je ona bila inspiracija.
Gdje ste snimali film?
Anta Diaw: Snimali smo u pariškoj regiji, uglavnom u Clichy-sous-Bois. Stanovnici su prilično naviknuti na filmske ekipe, tako da je doček bio odličan. Osim toga, Ladj je odrastao tamo i svi poznaju njegov rad i njegovu borbu. Većina statista u filmu su ljudi iz kvarta.
Koja vam je scena iz filma bila najteža za snimanje?
Anta Diaw: Rekla bih da je to bila uvodna scena s lijesom. Snimanje je tek počelo, a atmosfera je bila prilično teška. Trebalo mi je neko vrijeme da se oporavim nakon što sam vidjela scenografiju i pravi lijes koji je stajao u sredini dnevnog boravka.
Koje su bile najčešće upute koje vam je davao redatelj Ladj Ly?
Anta Diaw: Ono što je zanimljivo je da nismo puno razgovarali tijekom snimanja. Ladj je točno znao što želi, a ja sam odmah razumjela njegovu viziju. Osim nekoliko sugestija za isprobavanje različitih stvari, dao mi je osjećaj da mi vjeruje, što mi je odmah omogućilo da se osjećam ugodno.
Tko su vam uzori među glumcima?
Anta Diaw: Kao dijete, bila sam fascinirana Whoopi Goldberg u filmu Redovnice nastupaju 2. Danas iznimno cijenim rad Tahara Rahima. Njegova gluma, preciznost, predanost i ljubav prema poslu izazivaju divljenje.
Planirate li se nastaviti baviti glumom?
Anta Diaw: Voljela bih. Nikada se nisam osjećala tako dobro kao na filmskom setu. Vidjet ćemo što mi budućnost donosi…
Postoji li uistinu velika razlika između siromašnih četvrti, koje uglavnom naseljavaju imigranti, i bogatih četvrti u Francuskoj?
Anta Diaw: Apsolutno, i mislim da je tako posvuda u svijetu. Postoje mjesta gdje se, prelaskom iz jedne ulice u drugu, životni standard drastično mijenja. Ono što je najtužnije je to što se interesi najsiromašnijih slojeva gotovo nikada, ili barem nedovoljno, uzimaju u obzir. To se jasno vidi u filmu kroz plan gentrifikacije koji provodi gradonačelnik.
Jesu li nedavne Olimpijske igre ublažile ili pojačale tu razliku?
Anta Diaw: Mislim da su igre donijele nešto pozitivno u smislu da su okupile mnoge ljude koji su izrazili svoju strast i radost tijekom tih 15 dana. Ipak, ne mogu se oteti mislima o svim ljudima koji su patili prije i za vrijeme igara, poput radnika na gradilištima koji su izgubili život, te radnika koji su bili pogođeni brojnim ograničenjima koja su otežala određena kretanja.
Jeste li gledali film u kinu s regularnom publikom?
Anta Diaw: Ne, ali smo prije izlaska filma krenuli na turneju kako bismo predstavili film diljem Francuske i u inozemstvu. Najčešći komentar bio je zadovoljstvo što se ovakva priča i likovi prikazuju na filmu. Brzo smo shvatili da je priča o Haby i svim tim stanovnicima univerzalna priča; od Kanade do Indije, pa sve do Španjolske, dobili smo svjedočanstva o sličnim pričama. Publika nema poteškoća u razumijevanju tih nijansi.
Što očekujete od publike na Rabu?
Anta Diaw: Ovo će mi biti prvi posjet Hrvatskoj i veselim se otkrivanju zemlje i upoznavanju kulture. Radujem se reakcijama hrvatske publike na film i želim čuti njihove dojmove.
O autoru
