‘Avanture malog Don Quijotea’ neobična su, ali zanimljiva obrada Cervantesovog romana

Cervantesov plemeniti vitez od La Manche, Don Quixote, jedan je od najpoznatijih književnih likova u povijesti. Cervantesov je roman bio inspiracija velikom broju filmaša, tako da je priča o idealističnom vitezu i njegovom realističnom suputniku dobro poznata. Međutim, nedavno smo dobili priliku pogledati najnoviju animiranu adaptaciju, koja je istovremeno i vrlo neobična, i vrlo zanimljiva.

Kao što smo napisali u uvodu, roman Don Quixote Miguela de Cervantesa jedan je od najpoznatijih i najvažnijih romana u povijesti književnosti. Priča je to koja je inspirirana idealizmom i potragom za smislom u svijetu koji je već tada djelovao surovo i kruto u svojoj realnosti, pa je Don Quixote – tobože lud – potražio spas u onom imaginarnom. Međutim, niti je Don Quixote lud, niti je njegova borba sa zmajevima toliko uzaludna, ali to je jedna filozofska rasprava koju bismo radije ostavili za neku drugu priliku.

Ono što nas zanima ovdje je najrecentnija adaptacija Cervantesovog romana, ovoga puta u obliku animiranog filma koji je bio njemačko-argentinska koprodukcija na čijem je čelu, uz još nekoliko drugih, bio Studio 100. Režiju animiranog filma potpisuje Gonzalo Gutierrez, a film je premijeru imao početkom godine – na proljeće – s tim da je u naša kina stigao krajem ljeta. Ova kratka animirana avantura donosi nam jedan novi, ažurirani i modernizirani pogleda na priču o Don Quixoteu, a to se na kraju pokazalo istovremeno i neobičnim i krajnje intrigantnim.

Moderna stilizacija koja zadržava bit

Priča je smještena u suvremeno doba, mada je stvarnost malo stilizirana, što je čak i prihvatljivo ako uzmemo u obzir roman na kojem je priča temeljena. Don Quixote iz naslova je 11-godišnji Alfonso, potomak legendarnog viteza od Manche, koji s roditeljima živi u malenom selu koje je česta meta izrazito snažnih i iznenadnih oluja. Jasno, Alfonso u olujama vidi čudovišta i želi se boriti protiv njih, ali njegovo rodno mjesto postaje sve manje jer bogati nekretninski mogul kupuje nekretnine po mjestu i nudi ljudima nove, moderne stanove u kompleksu koji je sam izgradio. Obitelj Quixote jedna je od posljednjih koja ostaje u mjestu, međutim niz nes(p)retnih događaja dovodi do toga da je cijelo mjesto prisiljeno odgoditi preseljenje.

Istovremeno, Alfonso, njegov prijatelj Pancho i njegova simpatija Victoria, kreću u pustolovinu koja za cilj ima razotkriti tajni plan nekretninskog mogula i spasiti mjesto. To junake ove priče odvodi na neobičnu pustolovinu koja testira njihovo prijateljstvo, ali ih i izgrađuje kao osobe jer dovodi u pitanje sustave vrijednosti koje su imali, tako da je tu prisutan i nužno potrebni element sazrijevanja, što valja pohvaliti.

Poželjna posebnost koja filmu daje kvalitetu

Sama obrada originalne priče neobična je i ima vrlo malo doslovnih sličnosti s originalnim romanom – dapače, čak su neki tradicionalni motivi potpuno promijenjeni – ali je neovisno o tome vrlo zanimljiva. Don Quixote za modernu djecu, u novom ruhu, s modernim pristupom, a opet uz zadržavanje duha originalnog romana i intrigantnu stilizaciju koja svijet čini još posebnijim? Potpisujemo; odmah! I upravo tu leži snaga ovog filma – u neobičnosti pristupa svim obrađenim temama, koja nisu nimalo površne ni jednostavne. Priča je iznesena na duhovit i dinamičan način, toliko da vas tjera da budete angažirani čak i ako ste svjesni u kojem će smjeru sve to ići, ali pristup narativnim i strukturalnim elementima samoga svijeta toliko je inovativan da se uvijek nanovo iznenadite kako film uspijeva napraviti naizgled nemoguće mogućim.

No, osim tog inovativnog pristupa priči, jaka strana filma je i činjenica da na jedan vrlo pristupačan način obrađuje složene emocionalne teme, poput usamljenosti i potrage za pravim prijateljima, ali i idealizma koji, ponekad, graniči s ludilom. Prihvaćanje je vrlo važan motiv, ali ne nužno bezuvjetno, jer se kroz film likovi izgrađuju, već prihvaćanje samoga sebe kroz proces (samoizgradnje) te prihvaćanje drugih sa svim njihovim nesavršenostima, koje nas uče da i s drugačijim možemo funkcionirati jednako dobro kao i sa sličnim. U kontekstu ovoga posebno su važni zečići, koji su istovremeno i duhoviti lajtmotiv koji produbljuje Alfonsovu priču, ali i jedan od najtužnijih elemenata filma… iz više razloga (ali nećemo sve spojlati, ne brinite se).

Tehnički uvjeti zadovoljeni su na svaki način

U tehničkom smislu treba istaknuti da je film standardan primjer europskih produkcija o kojima smo već bili pisali (recimo Panda u Africi), tako da ne trebate očekivati nikakvu holivudsku animaciju, ali radi se o sasvim pristojnom uratku koji nas, isto kao i priča, uči prihvaćati neke sitne nesavršenosti i voljeti film unatoč tim sitnicama. Ono za čime, istina, možemo žaliti jest činjenica da film nije bio animiran na klasičan način, već je korištena 3D animacija; da se razumijemo, nije to bilo ništa loše, ali kada tijekom odjavne špice vidite ilustracije koje su prethodile 3D animaciji, apsolutno žalite za činjenicom da nismo vidjeli klasično animirani film, koji bi na taj način zasigurno dobio jedan dodatni nivo kvalitete. Međutim, dizajn likova bio je prilično zanimljiv, scenografija je bila dosljedna i uvjerljiva, i sve skupa – možemo reći – film je zadovoljio i u tehničkom smislu.

Film kojemu se isplati posvetiti

Sumarno, Avanture malog Don Quijotea jedna su vrlo zanimljiva i neobična pustolovina koju se, svakako, isplati pogledati. Film nije najbolje animirano ostvarenje koje ćete pogledati, ali je izrazito poučan i maštovit. Europske koprodukcije svakako obogaćuju svijet animiranog filma, unatoč činjenici da nisu razvikane, tako da smatramo da ih treba podržati i da treba, zapravo, proširiti horizonte, tim više što ovi filmovi često znaju biti neotkriveni biseri koji svojim pristupom mogu biti jednako poučni, ako ne i više, od nekih mainstream animiranih uradaka (sjetimo se, samo, filma 10 života), tako da nema nikakve sumnje da su Avanture malog Don Quijotea film kojemu se isplati posvetiti.

O autoru

M. van Pelt

Pogledaj ostale članke ovog autora