‘Panda u Africi’: Šareno i simpatično

Panda u Africi najnovija je europska koprodukcija koja na simpatičan način donosi jednu neobičnu priču o prijateljstvu u kojoj ima svega (na trenutke možda i previše), ali koja je svejedno dovoljno šarena i dovoljno simpatična da se u njoj može uživati na najbolji mogući način.

Današnje tržište animiranih filmova doista je posebno i raznovrsno, u to nema sumnje. Kada se sjetite ranijih perioda, u kinima su mahom igrali samo Disneyjevi (i kasnije Pixarovi) crtići, pokoja domaća produkcija koja se više potkrala u kina nego što joj je tu zaista bilo mjesto i tu i tamo nekakav “opskurni” ne-Disney crtić koji je uglavnom išao po nekakvim matinejama koje je malotko uopće posjećivao. To je bilo u periodu prije multiplexa.

Danas, kada je kino ponuda toliko raznovrsna i toliko brojna da možete praktički pogledati sve, imate raznorazne filmove pa tako i ovu koprodukciju koju “potpisuju” Danska, Nizozemska, Francuska, Estonija i Kina, što govori o tome koliko je distribucija napredovala.

Još jedna europska koprodukcija

Panda u Africi novi je crtani film koji je premijerno prikazan u veljači ove godine u Berlinu, a od travnja pa nadalje je imao svoje lokalne premijere u nizu zemalja, dok je u hrvatska kina stigao u kolovozu. Režiju potpisuje dvojac imena Richard Claus (Njemačka) i Karsten Kiilerich (Danska), kojima ovo nije prva zajednička suradnja, s tim da Claus ima iskustva i s igranim i animiranim filmovima, dok je Kiilerich uglavnom radio samo kraće i duge animirane filmove.

U produkcijskom smislu tu se nema što puno za dodati – film su uglavnom radili autori koji su relevantni za europsku animiranu produkciju, tako da tu nema nekih zvučnih imena koja ćete odmah prepoznati, što je okej, jer smo na nedavnom primjeru filma 10 života vidjeli da čak i manje razvikane produkcije mogu ostaviti vrlo upečatljiv trag, što je svakako pohvalno. Uostalom, nije zgorega da se tržište, kao takvo, širi i da je ponuda raznovrsnija, makar i ne bila uvijek na najvišoj razini.

Pretrpanost i reference

I tu dolazimo do ovoga filma. Panda u Africi istovremeno nudi i puno, ali i malo, što je možda najveći problem ovog animiranog filma. U jako malo vremena (standardno trajanje animiranog filma) film uspijeva upakirati jako puno toga i u tom pogledu postoji određeno zasićenje materijalom. Sam naslov otkriva vam da će film biti spoj Istoka i Zapada, odnosno Kine (odakle dolazi panda) i Afrike (kamo panda ide), međutim tu je ubačeno jako puno toga – od likova i legendarnih stvorenja preko raznovrsnih lokacija – i u tom pogledu ostaje dojam da je film svejedno ostao zakinut, jer ništa od toga nije detaljno obrađeno.

Istina, film je jako puno pažnje posvetio glavnom liku – pandi – koji dobiva značajan razvoj i prolazi kroz brojne avanture, ali ostaje činjenica da osim glavnog lika i majmunčića Jojoa, koj ima klasičnu priču negativca koji kroz iskustvo katarze postaje pozitivac, nijedan lik nije dobio nikakav značajan razvoj. Svi su likovi tu tek kratko, obrađeni su površno i ne možemo se oteti dojmu da je cilj filma bio prikazati floru i faunu Azije, odnosno Afrike, a ne ispričati koherentnu priču.

Unatoč svemu, ima to svoga šarma…

Kad smo već kod priče, ona sama po sebi nije loša, iako je i tu nabacano svašta. Ukratko, krokodil i majmun kradu zmajicu iz Kine kako bi je odnijeli u Afriku kao poklon princu lavu, čiji ujak planira iskoristiti zmaja kako bi se obračunao s hijenama i domogao se prijestolja. Nije to samo po sebi loše, ali postoje dva problema. Prvi je taj da je sve to skupa prilično nategnuto i ostaje nekakav čudan dojam da je priča mogla biti malo koherentnija i malo smislenija, odnosno da je sve to skupa moglo biti malo manje fantastično bez da se izgubi čarolija. Drugi problem je što priča jako podsjeća na Kralja lavova i iako se ne radi o kopiji, postoji značajan broj sličnih elemenata koje jednostavno ne možete ne primijetiti.

Animacijski gledano, film je u razini prosječne europske produkcije, dakle solidan, ali nema tu ničeg spektakularnog. Međutim, kao i domaći film Cvrčak i mravica, koji animacijski zaostaje za suvremenom produkcijom, ali ima svoj šarm, Panda u Africi (čija je animacija ipak značajno bolja!) također ima svoj šarm u svemu tome. Glavni problem bila je činjenica da je postojala disproporcija u kvaliteti animacije okoliša – koja je bila izvrsna i prikazane lokacije bile su i detaljne, i lijepe, i bogate sadržajem – i likova, koji su djelovali mehanički na trenutke, ovisno o tome kakva je fizionimija lika o kojoj govorimo. Međutim, kako smo rekli, to je djelovalo jako šarmantno i jako simpatično.

Za kraj – simpatično i šareno, a to je – ipak – dovoljno

I ovaj zadnji opis može se iskoristiti za cijeli film, zapravo. Iako će se možda činiti da smo bili prilično kritični prema Pandi u Africi, to je jedan jako simpatičan i jako živahan crtić koji ima što za ponuditi. Naravno, mlađi gledatelji neće imati problema s uživanjem u filmu jer neće uočiti ove probleme i reference, a kako je ovaj film ipak primarno namijenjen njima – onda je ispunio svoju funkciju (u nedavnom sam tekstu pisao o problemu pisanja kritika za animirane filmove). Šaren je, veseo je, na momente duhovit i jako topao, a uz to su glavni likovi životinje (koji ima jako puno!), što će najmlađima biti i zabavno i simpatično, zbog čega – u konačnici – film ipak toplo preporučujemo!

O autoru

M. van Pelt

Pogledaj ostale članke ovog autora