Treći nastavak franšize Majstori iluzije ne trudi se biti dubok, ali zato nudi laganu zabavu za nezahtjevnu publiku. Predvidljivost i nedostatak originalnosti najveće su mu mane, a redatelj Ruben Fleischer odradio je posao bez autorskog potpisa. Vizualna raskoš i spektakularni trikovi daju filmu prepoznatljiv blockbusterski sjaj, a nova lica unose svježinu i energiju u priču.
Franšiza Majstori iluzije (Now You See Me) pojavila se 2013. kao neočekivani kino-hit koji je spojio svijet iluzionizma s dinamikom kriminalističkog trilera. Prvi film režirao je Louis Leterrier, redatelj poznat po akcijskim spektaklima među kojima su Brzi i žestoki 10 (Fast X, 2023.), Nevjerojatni Hulk (The Incredible Hulk, 2008.) te prva dva nastavka franšize Transporter (2002. i 2005.), a u središte radnje postavio je grupu iluzionista pod imenom Četiri jahača.
Blockbuster s vlastitim identitetom
Njih su utjelovili Jesse Eisenberg, Woody Harrelson, Isla Fisher i Dave Franco, dok su Mark Ruffalo, Michael Caine i Morgan Freeman dali dodatnu težinu ansamblu. Film je, unatoč podijeljenim kritikama, zaradio više od 350 milijuna dolara na svjetskim kino blagajnama s budžetom od 75 milijuna, što je daleko premašilo očekivanja i otvorilo vrata stvaranju nove franšize.
Nastavak, Majstori iluzije 2 (Now You See Me 2) stigao je 2016. pod redateljskom palicom Jon M. Chua, koji je odradio odličan posao s filmovima pod nazivnikom Zlica (The Wicked). U drugom filmu ekipi se pridružila Lizzy Caplan kao nova članica Lula May, dok je Daniel Radcliffe preuzeo ulogu antagonista, donoseći dodatnu zvjezdanu privlačnost. Film je snimljen s nešto većim budžetom – 90 milijuna dolara – a donio je zaradu od oko 334 milijuna. No, unatoč tomu film je potvrdio status franšize kao globalnog zabavljača.
Kritike su ponovno bile podijeljene: jedni su hvalili energiju i spektakularne trikove, dok su drugi zamjerali pretjeranu bombastičnost i manjak logičke koherentnosti. Publika je, međutim, ostala vjerna, pa su oba filma zajedno učvrstila Majstore iluzije kao rijedak primjer originalnog blockbustera koji je uspio stvoriti vlastiti identitet u moru adaptacija i nastavaka.
Nedavno je u kinima zaigrao Majstori iluzije 3 (Now You See Me: Now You Don’t, 2025.), treći nastavak ove franšize. Njega je režirao Ruben Fleischer, čiji su najpoznatiji filmovi Venom (2018.) te filmski serijal Dobro došli u zemlju Zombija (Zombieland). Scenarij potpisuje tim autora među kojima su Michael Lesslie (Igre gladi: Balada pjevica i zmija/ The Hunger Games: The Ballad of Songbirds & Snakes, 2023.) Seth Grahame-Smith (Bubimir Bubimir/Beetlejuice Beetlejuice, 2024.), Paul Wernick te Rhett Reese (franšiza Deadpool i Dobro došli u zemlju zombija) dok je priču oblikovao Eric Warren Singer (Top Gun: Maverick, 2022.).
Nova svježina
Gotovo deset godina nakon događaja iz filma Majstori iluzije 2 otkriva se da Četiri jahača – J. Daniel Atlas (Jesse Eisenberg), Merritt McKinney (Woody Harrelson), Jack Wilder (Dave Franco) i Henley Reeves (Isla Fisher) – izvode magični spektakl u New Yorku. Među publikom je Bosco Leroy (Dominic Sessa), kojeg Merritt poziva na pozornicu i hipnotizira. Publika ostaje zapanjena kada iluzionisti “ulaze” u njegovo tijelo i kradu novac od kripto-biznismena prisutnog u dvorani.
No ubrzo se otkriva da Jahači uopće nisu bili na predstavi, niti su je snimali – cijelu je prijevaru osmislio Bosco zajedno s prijateljima Charliejem (Justice Smith) i June (Ariana Greenblatt). Atlas pronalazi njihovo skrovište i suočava ih s njihovim nestašlucima. On ih angažira za novi zadatak jer je njegova meta Veronika Vanderberg (Rosamund Pike), vlasnica južnoafričke tvrtke za dijamante.
Ta tvrtka je zapravo paravan koji služi za financiranje najvećih svjetskih kriminalnih sindikata. Veronika posjeduje “Srce”, najveći dijamant na svijetu, koji Atlas želi ukrasti. Istovremeno se okupljaju i ostali članovi Jahača jer su dobili kartu s pozivom “Oka”. Početno odnosi među Jahačima više nisu idilični, što dodatno komplicira misiju. Ipak, uspiju se dočepati “Srca” ali brzo postaju meta Veronike koja ih se odlučila zauvijek riješiti…
Ono što odmah treba reći je da radnja ovog nastavka teče brzo i zabavno, pa gledatelj ima osjećaj da je uvučen u vrtlog iluzija bez predaha. Novi likovi, mladi iluzionisti, unose svježinu i energiju, stvarajući kontrast staroj ekipi i otvarajući prostor za nove dinamike. Scenaristički film sadrži nekoliko obrata (nećemo ih otkrivati!) koji uspijevaju iznenaditi publiku, podsjećajući na ono što je franšizu učinilo popularnom.
Popcorn spektakl
Vizualni efekti i trikovi ostaju upečatljivi, s nekoliko scena koje se pamte upravo zbog spektakularne izvedbe. Po tom pitanju išlo se s poznatom holivudskom formulom – veće, glasnije i spektakularnije – što filmu daje prepoznatljiv blockbusterovski sjaj. Što se tiče ritma, on je dovoljno lagan da se film može gledati kao popcorn spektakl, čime ostaje pristupačan široj publici.
Ipak, predvidljivost radnje ostaje problem. Bez ikakvog problema svaki gledatelj često će naslutiti ishod prije nego što se dogodi. Recikliranje već poznate formule čini da film djeluje kao ponavljanje, bez dovoljno svježih ideja. Doduše, stvar malo spašavaju mladi glumci donose novu energiju i humor, pa se osjećaj recikliranja donekle ublažava njihovom prisutnošću.
Nedostatak originalnosti i pravog efekta iznenađenja znači da trikovi ne ostavljaju isti dojam kao u prvim nastavcima. Mora se reći da filma djeluje ipak malo razvučeno, pa ritam oscilira i povremeno gubi energiju. Mana filma je što ima velik broj likova pa je to rezultiralo time da su plošni, a glumačke izvedbe često ostaju na razini “tako-tako”, bez emocionalne dubine (čak ni tragični događaji). Predvidljivost se dodatno osjeti u završnici (iako je vizualno i dramaturški atraktivna), gdje se očekivani rasplet odvija bez većeg iznenađenja.
Ponekad se osjeti da film previše ovisi o samoj spektakularnosti trikova, dok priča ostaje u drugom planu. Time se gubi emocionalna povezanost s likovima, pa gledatelj ostaje promatrač umjesto sudionika. Dijalozi su često funkcionalni, ali ne nose neku težinu i upečatljivost, što dodatno naglašava plošnost likova. U nekim scenama ritam se oslanja na vizualnu buku umjesto na dramaturšku napetost, pa se dojam razvodnjava. Sve to zajedno stvara osjećaj da film više cilja na površni sjaj nego na dublju narativnu vrijednost.
Bez autorskog potpisa
Usprkos svim manama mora se priznati da je film Majstori iluzije 3 zadržao dio šarma prethodnih nastavaka. Taj šarm proizlazi iz kombinacije poznatih likova i novih lica koja unose svježinu. Iako radnja često djeluje predvidljivo, energija ansambla ipak uspijeva održati interes publike. Vizualna raskoš i spektakularni trikovi daju filmu prepoznatljiv blockbusterski sjaj. Upravo zbog toga gledatelj može uživati u iluziji, čak i kada zna kamo priča vodi.
Za redatelja Rubena Fleischera može se reći da je odradio je posao, ali bez autorskog potpisa. Ovo njegovo ostvarenje se ne trudi biti duboko, ali zato nudi laganu zabavu koja ne traži previše angažmana. Kao takav idealan je za nezahtjevnu publiku jer daje dovoljnu dozu zabave. Publika koja traži čistu eskapističku energiju dobit će ono što očekuje.
Oni koji traže originalnost i složeniju dramaturgiju vjerojatno će ostati razočarani. No, franšiza je oduvijek balansirala između spektakla i jednostavne priče. Treći nastavak tu tradiciju nastavlja bez većih odstupanja. I upravo u toj dosljednosti leži razlog zašto će film, unatoč kritikama, pronaći svoju publiku. Na kraju, Majstori iluzije 3 potvrđuju da ponekad nije presudna originalnost, već sposobnost da se publici ponudi poznata doza zabave u novom ruhu.
O autoru
