Rumunjski film Tri kilometra do kraja svijeta jedan od najboljih europskih filmova prošle godine. Redatelja Emanuel Parva kroz temu homofobije daje briljantnu studiju funkcioniranja jedne male sredine. Ovaj film pobjednik je prošlogodišnjeg filmskog festivala u Sarajevu. Riječ je o scenaristički znalački promišljenom i redateljski odlično odrađenom filmu, kojeg krase i odlično odrađene glumačke izvedbe.
Rumunjski film Tri kilometra do kraja svijeta (Trei kilometri pâna la capatul lumii, 2024.; engleski naslov: Three Kilometres to the End of the World) redatelja Emanuela Parva mnogi drže za jedan od najboljih europskih filmova prošle godine. Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Cannesu u natjecateljskom programu a osvojio je nagradu Queer (Queer Award).
Nastavak tradicije rumunjskog Novog vala
Nakon Cannesa obišao je mnoge festivale gdje je dobro primljen a spomenimo da je bio pobjednik Sarajevo film festivala a dobio je i posebnu nagradu Europske filmske Akademije. Posebno treba istaći da je bio rumunjski kandidat za nagradu Oscar (no, nije ušao u uži izbor). Ovaj film doista je iznimno kvalitetno ostvarenje.
Za njega bi se bez problema moglo reći da nastavlja tradiciju rumunjskog Novog vala u kojem je, prije nego je započeo režirati, Emanuel Parvu sudjelovao kao glumac. Naime, Parvu je ostvario zapažene glumačke nastupe u filmovima kao što su Matura (Bacalaureat, 2016.; engleski naslov: Graduation) redatelja Cristiana Mungiua, Čudo (Miracol, 2021; engleski naslov: Miracle) redatelja Bogdana Georgea Apetrija te Poznato (Familiar, 2021.) redatelja Calina Petera Netzera, koji se svi redom smatraju modernim remek djelima tog sada već slavnog europskog filmskog pokreta 21. stoljeća.
Njegova radnja smještena je u selo na delti Dunava, odakle mladi najčešće odlaze u obližnju Tulceu kako bi se školovali. Glavni protagonist priče je mladi sedamnaestogodišnji Adi (Ciprian Cijdea), koji u svom rodnom selu provodi ljeto. Njegovi roditelji opterećini su dugovima a njega pripremaju za pomorsku akademiju. No, jedne večeri Adij gadno pretuku sinovi lokalnog moćnika Zentova (Richard Bovnoski). Razlog tomu je što su ga vidjeli društvu jednog nepoznatog mladića (ljubio se, grlio i lizao s turistom).
Njegovi roditelji (Bogdan Dumitrake, Laura Vasiliu) ostaju šokirani tim saznanjem. Težinu svemu daje i činjenica da je Adijev otac je dužan Zentovu. U cijeloj priči bitan je i šef policije Pandele (Valeriu Andriuta). Naime, on već duže vrijeme želi u prijevremenu mirovinu a to mu može omogući Zentov ako cijelu stvar zataška. Također, Pandele Adijevego oca upozori na to “što će selo reći” ako se pročuje da je njegov sin gej (“neće smjeti izaći iz kuće”).
Izrazita realnost
Sudionik ove čtave priče postaje i lokalni svećenik (Adrian Titieni), kojeg Adijevi roditelji pozovu u pomoć. On na Adija gleda kao na bolesnu osobu (“da li se cijepio protiv COVID-a”) a sve rezultira time što nad Adijem izvrši svojevrsni obred egzorcizma (“bila je to molitva”).
Ovaj naslov je treći redateljski uradak Emanuela Parvua i funkcionira kao briljantna studija ruralne zajednice prisutne u gotovo svakoj državi svijeta obavijene predrasudama i netrpeljivošću. Jednostavno, ovo je njegova interpretacija statusa manjina u današnjem društvu. Svemu treba pridodati da film upućuje snažnu kritiku prema policiji i crkvi.
Radnja filma odvija se kronološki a sadrži obrate koji su jednostavni i realni (prirodni). Ta realnost je i jedan od glavnih elemenata koje treba istaći. Za to je zaslužan odličan scenarij koji potpisuju redatelj Parvua i producentica film Miruna Berescu, kojoj je ovo scenaristički prvijenac i treća producentska suradnja s ovim redateljem.
Zanimljivost filma je da su oni temi homoseksualnosti prišli na pomalo neobičan način. Ta riječ se u filmu nikada ne izgovara, umjesto toga likovi izgovaraju rečenice tipa “znate na što mislim”, “nemojte me tjerati da to izgovorim” i sl.. Ta ideja odlično služi kao jedan od snažnih elemenata u prikazu ruralne sredine u kojoj se radnja odvija. Jedini prigovor na scenarij može se uputiti zbog podosta površne karakterizacije likova. Umjesto toga, naglasak je stavljen na radnju.
Film je redateljski odlično odrađen i nema oscilacija u ritmu. Dapače, sve što se događa naprosto vas tjera da film nastavite pratiti. Pohvaliti njegovu odličnu fotografiju za koju se pobrinuo cijenjeni i nagrađivani Silviu Stavilã (Sabina: Tortured for Christ – The Nazi Years, 2021.). Njegovi kadrovi nisu prenatrpani, izvanredno bilježeći njihove emocije i geste.
Znalački promišljen film
Glumački je film odrađen vrlo dobro a svakako treba pohvaliti debitanta Cipriana Cijdea. Vrhunske i vrlo uvjerljive izvedbe dali su Adrian Titieni kao svećenik te Valeriu Andriuta u ulozi šefa policije. Mora se priznati da je užitak gledati njih dvojicu. Tu treba pohvaliti odlične dijaloge njihovih likova (pogotovo Adriana Titieniena i njegovo objašnjavanje razlike između molitve i egzorcizma te tko je i kakav doktor i kada ga se treba zvati).
Ovaj film redatelja Emanuela Parve nije isključivo filmofilski, u njemu ima dovoljno toga da privuče i nezahtjevnu filmsku publiku. Riječ je o scenaristički znalački promišljenom i redateljski odlično odrađenom filmu. Kroz svoju glavnu temu (homofobija) na izvanredan način doista daje jednu pravu studiju funkcioniranja jedne male sredine (a sve to itekako će našim gledateljima biti poznato jer i naš sustav “malih” i “velikih” sredina na sličan način i dalje funkcionira). Uglavnom, film Tri kilometra od kraja svijeta vrijedan je svake pažnje.
O autoru
