‘Sin City’: Dvadesetogodišnjak koji je spojio strip, tehnologiju i stil

Vizualno hrabar, tehnički inovativan i vjerno odan svom izvorniku, Sin City je film koji je promijenio dotadašnja filmska pravila. Koristeći tada revolucionarnu tehniku snimanja pred zelenim ekranom, Robert Rodriguez i Frank Miller stvorili su jedinstven svijet u kojem svaka scena izgleda kao kadar iz stripa. Dvadeset godina kasnije, Sin City i dalje zrači originalnošću i stilom kojem se mnogi pokušavaju približiti.

Ono što je u filmskoj industriji danas standard, prvi je put u potpunosti upotrijebljeno u filmu Sin City (2005.), kultnoj adaptaciji legendarnog stripa Franka Millera. Dakle, 1. travnja, prije 20 godina, ljubitelji sedme umjetnosti mogli su pogledati u potpunosti digitalno snimljen film u kojem je korištena i green screen tehnologija što je omogućilo da strip doslovno oživi na velikom platnu.

Naime, gotovo svaka scena snimljena je u studiju, a crno-bijela paleta s povremenim naglascima u boji oduševila je i publiku i kritiku te pokazala da tehnologija, stil i sadržaj mogu ići ruku pod ruku, i to na spektakularan način.

Sin City spoj je nekoliko isprepletenih priča koje se odvijaju u opasnom, korumpiranom gradu Basin City – nadimka Sin City, koji savršeno opisuje njegovu atmosferu. Prva od priča vrti se oko grubog i naizgled neuništivog antiheroja Marva (Mickey Rourke), koji nakon jedne noći strasti kreće u krvavu osvetu zbog ubojstva djevojke Goldie (Jaime King). Druga priča prati bivšeg kriminalca Dwighta (Clive Owen), koji se neočekivano nalazi u središtu rata između policije i moćnih žena iz četvrti Old Town, predvođenih karizmatičnom Gail (Rosario Dawson), a u trećoj, možda i najdirljivijoj priči, ostarjeli policajac Hartigan (Bruce Willis) pokušava spasiti mladu djevojku Nancy (Jessica Alba) iz kandži psihopatskog kriminalca.

Redateljska ravnopravnost

Iza ovog ambicioznog filmskog pothvata stajali su redatelji Robert Rodriguez i Frank Miller, autor originalnog stripa. Rodriguez, poznat po eksplozivnim akcijskim filmovima poput Desperada (1995.) i Od sumraka do zore (From Dusk Till Dawn, 1996.) i Miller, legendarni autor stripa zaslužan za remek-djela kao što su “The Dark Knight Returns” i “300”, zajedničkim su snagama stvorili jedinstveno djelo. Posebno zanimljiv detalj je gostovanje Quentina Tarantina, koji je režirao jednu scenu kao uslugu prijatelju Rodriguezu za simboličnu naknadu od jednog dolara.

Koliko je Robertu Rodriguezu bilo važno da film što vjernije rati strip jasno je i iz njegovog inzistiranja da Frank Miller bude ravnopravno naveden kao suredatelj te je zbog toga napustio prestižnu Američku filmsku udrugu redatelja (DGA). Rodriguez je bio i jedan od producenata, s Elizabeth Avellán i samim Millerom, a scenarij su adaptirali također Rodriguez i Miller, koristeći pritom Millerove crteže kao doslovni storyboard za snimanje. Dakle, nije bilo potrebe za skiciranjem scena, one su već postojale u stripu “Sin City”.

Cjelokupno uspjehu filma uvelike je doprinijela i impresivna glumačka ekipa. Osim već spomenutih glavnih glumaca, briljirali su i Benicio Del Toro kao pokvareni detektiv Jackie Boy, Elijah Wood kao zastrašujući serijski ubojica Kevin, te veterani poput Rutgera Hauera, Michaela Clarkea Duncana i Josha Hartnetta. Upravo je taj spoj etabliranih zvijezda i karakternih glumaca bio jedan od aduta koji su osigurali filmu velik uspjeh i hvalospjeve publike i kritike.

Vizualno revolucionaran

Ono po čemu je Sin City zaista bio revolucionaran jest njegov vizualni stil. Gotovo u cijelosti snimljen pred zelenim platnom, film je prikazao stripovski svijet kroz spektakularnu crno-bijelu paletu isprekidanu dramatičnim detaljima jarkih boja poput crvenih usana, žute kože ili plavih očiju likova. Takav način pripovijedanja, prije dva desetljeća, nije bio uobičajen, a uspjeh Sin Cityja otvorio je put brojnim drugim filmovima koji su se kasnije odvažili eksperimentirati na sličan način, poput Millerova 300 (2006.), Čuvara (Watchmen, 2009.), ali i kasnijih akcijskih franšiza poput Johna Wicka.

Očekivano, film je dobio niz nagrada. Među njima su i one Mickeyja Rourkea za njegovi glumačku izvedbu (Saturn Award, Online Film Critics Society Award, Chicago Film Critics Association Award i Irish Film & Television Award), ali i Technical Grand Prize za vizualni dojam filma. Sin City dobio je Saturnom je nagrađen kao najbolji akcijski film, a films e može pohvaliti i nominacijom za Zlatnu palmu koju je pak dobio belgijski film L’Enfant (The Child), belgijskog redateljskog dvojca Dardenne, kojeg čine braća Jean-Pierre i Luc Dardenne.

S obzirom na reakcije publike i kritike, ne čudi da je film devet godina kasnije dobio nastavak – Sin City 2: Vrijedna ubojstva (Sin City: A Dame to Kill For, 2014.). Ponovo su ga režirali Robert Rodriguez i Frank Miller, a temelji se na pričama “A Dame to Kill For” i “Just Another Saturday Night”, uz nekoliko originalnih priča koje je Miller napisao posebno za film. I u nastavku si se pojavili dobro poznati likovi iz originalnog filma poput Marve (Mickey Rourke), Nancy (Jessica Alba), Gail (Rosario Dawson), ali novi kao što su Ava Lord, fatalna zavodnica koju glumi Eva Green, te Johnny (Joseph Gordon-Levitt), kockar s vrlo lošim planom.

Nažalost, nastavak nije ponovio uspjeh originala. Iako je zadržao sličan vizualni stil i atmosferu, kritike su bile mlačne, a komercijalni rezultat razočaravajući – film je imao budžet oko 65 milijuna dolara, a zaradio je tek nešto više od 39 milijuna u svijetu.

Kritičari su smatrali da je nastavak stigao prekasno, bez one svježine i “wow” efekta koji je prvi film imao 2005., dok su neki gledatelji komentirali da priče nisu bile dovoljno zanimljive ni emocionalno uvjerljive.

No, originalni film, baš kao i kad je objavljen, i danas se smatra jednim od najvažnijih filmova u kinematografiji. Osim toga, često se ističe kao primjer filma koji je hrabro zakoračio izvan okvira očekivanog, pretvarajući se iz adaptacije u potpuno novo umjetničko djelo koje, i sada, kada kinima dominiraju blockbusteri puni CGI-ja, služi kao podsjetnik na to da film može biti odvažan, umjetnički intrigantan i – nezaboravan.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora