Sanja Drakulić: Kako smo doveli Woodyja Harrelsona na Vis

“Nakon projekcije Leta iznad kukavičjeg gnijezda, satima su pričali o filmu, priči, detaljima, režiji i vrhunskom ostvarenju Miloša Formana“, govori Sanja Drakulić, izvršna producentica 35mm Vis Film Festivala, koji prikazuje filmove isključivo na 35 milimetarskoj vrpci.

Pomalo netipično, proteklog je tjedna Vis bio filmski centar Hrvatske. Zaslužan je za to 35mm Vis Film Festival, koji je uz odlične filmove prikazivane na 35mm filmskoj vrpci, posjetiteljima omogućio i druženje s Woodyjem Harrelsonom. Slavni hollywoodski glumac došao je na Vis kako bi prisustvovao projekciji filma Narod protiv Larryja Flynta, a na festivalu ga je dočekala izvršna direktorica festivala – Sanja Drakulić.

Kako je prošlo ovogodišnje izdanje 35mm Vis Film Festivala, ali kako je uopće došlo do tako neobičnog festivala, Sanja, inače casting direktorica i glumica, otkrila je za Kinofilm.

Kako je došlo do ideje za festival filmova na 35mm vrpci i to na Visu?

Sanja Drakulić: Moj partner u cijelom projektu je Rudolf Biermann, slovački producent i redatelj. On se zaljubio u Vis na prvi pogled/posjet, i rekao “ja bih tamo radio festival, ali trebam tvoju pomoć i da budeš direktorica festivala”. Kasnije u razgovoru i oblikovanju festivala, zaključili smo da bi bilo sjajno napraviti projekcije na 35mm i to na starim projektorima koji postoje u kinu. Isti međutim nisu bili funkcionalni pa smo onda morali kupiti nove. Taman te godine, na filmskom festivalu u Cannesu, Tarantino je imao svoju projekciju filma na 35mm u kinu, i bila je ogroman uspjeh. Također, redatelji danas koji imaju dovoljno budžeta i žele postići nešto drugačije, isto snimaju na vrpci. Primjećujem trend fotografiranja na 35mm koji se opet vraća u modu, tako da je taj vintage stil bio pogodan za Vis, dobro se uklopio u cijelu priču i kao što vidimo polučilo veliki uspjeh. Mislim da smo jedini festival u Europi koji filmove prikazuje isključivo na 35mm filmskoj traci.

U doba digitalizacije, koliko je tehnički teško projecirati filmove na “stari način”?

Sanja Drakulić: Zahvaljujući našim suradnicima iz Slovačke, Sokol servisu, jako jednostavno! Međutim, njima je, naravno, bilo jako zahtjevno. Ne može se samo stisnuti gumb i otići i znati da je sve u redu. Oni su tijekom svake projekcije filma pored projektora, prate film, traku, kako jedna rola završava, stavljaju drugu. Imamo dva projektora u kinu plus još jedan digitalni, pa onda film nema onu klasičnu pauzu od 15min koju smo imali prije u kinu, već film ide dalje bez zaustavljanja, dok se na digitaliji onda projeciraju titlovi.

Isto tako zahtjevno je pregledati sve filmove prije festivala, provjeriti oštećenja, zakrpati ista, provjeriti kvalitetu slike, premotati trake…sve je to nešto što je danas u potpunosti nezamislivo na digitaliji i možda olakšano, ali moram priznati da je gledati film na 35-ici, zbilja zakon. Tu je naravno i prijevoz filmova, nabava kopija iz raznih arhiva diljem Europe, ali isto tako i tu se čuje pokoja zanimljiva priča producenata koji još čuvaju svoje kopije na 35-ici, pa sve skupa postane beskrajno interesantno.

Izbornici festivala su Rudolf Biermann, Mike Downey i Dieter Kosslick, značajni ljudi svjetske kinematografije. Kako je došlo do suradnje s njima i koliko sudjeluju u stvaranju festivala?

Sanja Drakulić: Cijeli izbor se događa baš od strane njih. Rudolf i Mike biraju filmove glavnog dijela festivala, a Dieter zadnji film festivala koji je svojevrsni gurmanski dodatak. On se zadnjih godina zanima za takve filmove i nismo mogli odoljeti da jedan takav film, kao što je Čokolada Lassea Hallströma, imamo na festivalu. Vis koji je poznat i po svojoj gastronomiji, jednostavno je pravo mjesto za to. Odlično je što Mike Downey poznaje hrvatsku kinematografiju i situaciju u industriji, dok je Rudolf vječiti entuzijast i pozitivac, pa se onda sjajno nadopunjuju. Naravno, svojim dugogodišnjim iskustvom i pozicijom koju uživaju u industriji, mogu dovesti i velike svjetske zvijezde, tako da su oni zaduženi za taj dio. Kao izvršna direktorica festivala, ja sam pak, kako sama titula kaže, zadužena da izvršavam apsolutno sve drugo.

Sjajna su podrška i Downey i Kosslick i imati ih pored sebe za realizaciju festivala puno znači. Biermann je uz mene producent cijelog događanja. Učim od njega puno svaki dan, i mislim da sve bolje izvršavam producentske poslove.

Kako je pao odabir na Miloša Formana kao filmaša čiji će filmovi biti prikazani na festivalu?

Sanja Drakulić: Kako smo prošle godine prikazali filmove pod zajedničkim nazivnikom „Praška škola“, i to velikih majstora s naših prostora: Karanović, Grlić, Marković, Zafranović, Paskaljević, nismo se htjeli geografski puno odmaknuti. S druge strane Biermann je bio dobar prijatelj s Milošem Formanom, poznaje njegovu ženu i nekako je bilo logičan slijed napraviti festival posvećen Formanovim filmovima koji su zbilja legendarni i publika je moram priznati bila oduševljena odabirom.

Kako je redateljeva udovica Martina Formanova reagirala na vijest da će na malom dalmatinskom otoku biti prikazana retrospektiva njegovih filmova?

Sanja Drakulić: Sjajno, bila je oduševljena. Živi u New Yorku, tako da provesti vrijeme na moru u Hrvatskoj, kaže podsjeća ju na djetinjstvu. Bila je u pratnji svoje sestre, i kaže svaka stvar ju je podsjetila na ranije godine i na njihovog tatu koji je nedavno preminuo. Bilo mi je jako drago provesti vrijeme s njima, obje su tako divne otvorene, nježne, drage i predivne osobe. Martina mi je ispričala kako joj uskoro izlazi serija, komedija koju je napisala za televiziju i da se jako veseli. Inače kaže da je radila i pisala stand-up te da obožava uveseljavati ljude.

Koliko je teško bilo nagovoriti Woodyja Harrelsona da dođe na Vis?

Sanja Drakulić: Zapravo lagano! Veći je problem bio organizirati sve, uskladiti raspored, vrijeme projekcije, filma, njegovog rasporeda i dobiti naravno dozvolu njegovog tima i produkcije na kojoj trenutno radi da smije doći u Hrvatsku na festival. Bio je također oduševljen Visom, hodao po Visu, slikao se sa posjetiteljima, kako Visa tako i festivala, gledao filmove u kinu, jer kaže velika je rijetkost gledati takve filmove na velikom platnu i na 35-ici.

Kaže da su nakon projekcije Leta iznad kukavičjeg gnijezda, satima pričali o filmu, priči, detaljima, režiji i vrhunskom ostvarenju Miloša Formana. Tijekom press konferencije za medije, rekao je kako bi volio živjeti ovdje, a na moj poziv da sljedeće godine dođe opet, rekao je da!

Kako zamišljate budućnost 35mm Vis Film Festivala?

Sanja Drakulić: Zamišljam ga kao mali boutique festival koji ima svoju redovitu publiku i sjajne goste. Zamišljam ga na tragu Ischia Film Festivala, gosti koji dolaze s brodovima, vrhunskim druženjima filmskih djelatnika, odličnim popratnim programom, od izleta, predavanja, gastronomije, ronjenja, sve što Vis pruža uz spoj vrhunskih filmova.

Cilj je naravno promovirati i 35mm pa stoga napraviti i radionicu razvijanja trake, obnove i razvijanja filmova, kao i fotografije i sve dići na jedan još veći nivo. Nadam se da ćemo uspjeti u svemu tome i da ćemo svake godine dobivati sve veću podršku, kako hrvatskih institucija i tvrtki tako i međunarodnih koji su nas ove godine zbilja podržali i učinili da cijeli ovaj festival ove godine bude na razini koju jedan festival obično dostigne u svojoj desetoj godini postojanja, a ne drugoj.

Veselim mu se vidjeti ga kako se razvija i biti na čelu istog sa ljudima kojima se istinski divim, počašćena sam što sam u takvom društvu.

O autoru