‘Samo kad se smijem’: Edukativni šamar društvu

Nasilje nad ženama i u obitelji je nažalost postao dio naše svakodnevice gdje se susrećemo s raznim slučajevima istog, a ‘Samo kad se smijem’ odgovara na pitanje – zašto se toliko čekalo?

Tina živi u naizgled idiličnom braku u gradu na jadranskoj obali. Ona je domaćica koja brine o šestogodišnjoj kćerkici, dok njen suprug Frane zarađuje za obitelj. Njihov odnos počinje se mijenjati kada Tina izrazi želju da završi fakultet koji je napustila zbog trudnoće. Unatoč prvotnom pristanku i podršci, Frane počinje pokazivati negodovanje koje se na početku svodi na sitne sabotaže. S vremenom, sukobi postaju sve češći, a svađe sve nasilnije.

Složeni likovi u veoma bitnoj priči

Možda bi naslov filma dao naslutiti da se radi o komediji, no u Samo kad se smijem nema mjesta takvoj vrsti smijeha. Umjesto toga dobit će se mali uvid, naznaka u ono što se događa iza zatvorenih vrata pojedinih kućanstava, a ti događaji nerijetko svoj epilog doživljavaju u sudnici.

Ovo je film o jednoj običnoj obitelji kojoj na put normalnog života staju odluke njihovih članova i reakcije ostalih. Obiteljsko nasilje je jedno od najčešćih oblika nasilja, a Samo kad se smijem uvući će svakog gledatelja u dramu koja se ovdje na takav način odvija između žene i muža. Možda zvuči kao jedna mračna i depresivna priča koju bi na trenutke bilo mučno za gledati, ali je povrh svega gotovo nužna za gledanje a poslužila bi i kao edukacija gledatelja.

Supružnici Tina i Frane nisu crno-bijeli likovi niti predstavljaju strane dobra i zla, puno je kompleksnije od toga, jer u suprotnom bi jednostavno bili više nalik karikaturama nego osobama s kojima se može poistovjetiti. Njih dvoje su ljudi koji se vole, ali ih je prvenstveno oblikovala obitelj, vlastite traume i društvo u kojem žive, a što je utjecalo na sve ono što se počelo događati između njih.

Film koji prenosi stvarnost o kojoj se ne zna ništa van medija

Kao društvo svakodnevno se susrećemo s novinskim naslovima koji prenose gnjusno i nimalo opravdavajuće nasilje prvenstveno nad ženama od strane njihovih supružnika, i ovdje će se ispričati njihova priča. Najčešća pitanja koja se postavljaju su zašto je čekala toliko dugo, zašto nije otišla ili prijavila nasilnika? Osudu javnosti, strah i sramotu od svega navedenog u Samo kad se smijem savršeno je prenijela Tihana Lazović koja je na velikim ekranima doista postala izmučena i iznevjerena Tina.

Izmučena je od strane muža Franeta, a iznevjerena od njega i svih ostalih, pa i ostatka obitelji prije i nakon što odluči poduzeti nešto po tom pitanju. Pojavljuje se ona pasivna slika društva čiji smo svi dio, i bez problema će se moći prepoznati likovi nezainteresiranih Tininih prijateljica ili tradicionalnih roditelja i obitelji koji se samo na površini čine da su nadišli patrijarhat. Još jednu glavnu riječ u takvoj situaciji daje sustav i pravosuđe koje sa svim svojim odlukama odaje dojam kako se navedeno može tolerirati i žrtva na kraju postane osuđenik od strane javnosti i onih najbližih, kakav god ishod bio.

Inspiracija filma je stvaran događaj

Radnja filma se nimalo slučajno odvija u Zadru, u gradu čiji su događaji iz 2005. godine šokirali javnost i ujedno inspirirali film Samo kad se smijem. Te godine je Ana Magaš usmrtila svog supruga nasilnika te zbog ubojstva i nemilosrdnog pravosuđa postala najpoznatija hrvatska osuđenica koju je javnost podržavala i u još većoj mjeri osuđivala. Ovo nije njena priča, već je samo poslužilo kao ideja za jedan kvalitetan, emotivan, užasan i praktički edukativan film kojeg bi svi trebali pogledati i tek nakon toga razmisliti o vlastitom sudu.

Redateljica i montažerka filma je Vanja Juranić, a scenarij je napisala zajedno s Elmom Tataragić, dok su producenti filma Damir Terešak i Nikolina Vučetić Zečević. Glavnu žensku ulogu preuzela je već spomenuta Tihana Lazović koja je za ulogu Tine osvojila zlatnu Arenu za najbolju žensku logu na filmskom festivalu u Puli, dok je u glavnoj ulozi kao Frane uvijek izvrsni Slavko Sobin. U ostalim ulogama su Jasna Đuričić, Elodie Paleka, Marina Redžepović, Aneta Grabovac, Nadine Mičić, Ivan Čuić, Iva Jerković, Gloria Dubelj, Stojan Matavulj i Mirela Brekalo.

Samo kad se smijem osvojio je nagradu Kino mreže za najfilmičniji film s obzirom na važnost teme kojom se bavi, a koja je nažalost sveprisutna i do sada se gotovo nijedan domaći film nije bavio njome. Od kritike pravosuđa do upozorenja za sve gledatelje, ovo je film kojeg bi svi trebali pogledati.

U kinima od 23.11.

Trailer:

GLUMCI: Tihana Lazović, Slavko Sobin, Jasna Đuričić, Elodie Paleka, Marina Redžepović, Aneta Grabovac, Nadine Mičić, Ivan Čuić, Iva Jerković, Gloria Dubelj, Stojan Matavulj, Mirela Brekalo
REŽIJA: Vanja Juranić
SCENARIJ: Vanja Juranić, Elma Tataragić
PRODUCENTI: Damir Terešak, Nikolina Vučetić Zečević
ŽANR: drama

O autoru

Mirko Nađ

Pogledaj ostale članke ovog autora