Robert De Niro nije Scorseseov najčešći, a ni najvažniji, suradnik

Često se ističe činjenica da Martin Scorsese voli raditi s istim ljudima te da je najnoviji film Ubojice cvjetnog mjeseca čak deseta suradnja slavnog redatelja i Roberta De Nira. Ipak, jedna osoba sa Scorseseom surađuje već više od pola stoljeća i ima velik utjecaj na to kako film na kraju izgleda.

Bez obzira na to snimi li Martin Scorsese kriminalističku dramu, biografski, dokumentarni ili pak obiteljski film, što god izađe iz njegove “radionice” ima “ono nešto” što njegove filmove izdvaja od svih  ostalih iz istog žanra. Ima to i njegov najnoviji film, Ubojice cvjetnog mjeseca (Killers of the Flower Moon), o kojem se gotovo ne može pričati, a da ne spomene zanimljiva statistika prema kojoj ovaj film znači čak desetu suradnju 81-godišnjeg redatelja s 80-godišnjim Robertom De Nirom te šestu Scorsesovu suradnju s 49-godišnjim Leonardom DiCaprijem. No, zanimljivija od ovih spomenutih, svakako je suradnja slavnog redatelja i 83-godišnje montažerke Thelme Schoonmaker jer upravo njoj Scorsese može zahvaliti taj prepoznatljivi “rukopis” njegovih filmova.

Naime, De Niro se najčešće spominje kao osoba s kojom je Scorsese najviše surađivao, a i redatelj je sad istaknuo da mu je De Niro dobar prijatelj kojega je upoznao još kao 16-godišnjak. Ipak, kad je riječ o poslovnoj suradnji, najduži poslovni odnos ima upravo s montažerkom Schoonmaker.

Njihova suradnja traje više od 50 godina, odnosno započela je već prvim filmom Martina Scorsesea, Tko to kuca na moja vrata? (Who’s That Knocking At My Door, 1957.), a od filma Razjareni bik (Raging Bull, 1980.), Schoonmaker je montirala svaki Scorseseov film. Znašilo je to za nju (do sada) sedam nominacija za Oscara, a osvojila je čak tri zlatna kipića za najbolju montažu i to za filmove Razjareni bik, Avijatičar (The Aviator, 2004.) te Pokojni (The Departed, 2006.).
Dakle, Scorseseovo umijeće pripovijedanja te Schoonmakerovo umijeće montiranja “recept” je za uspjeh koji jamči užitak gledanja filma, ali i njegovog stvaranje jer da je drugačije, ova suradnja ne bi toliko dugo potrajala.   

A što oni to rade, odnosno što pripremaju za publiku koja redovito odlazi u kina kako bi gledala Scorsesove, u pravilu duge, filmove? Dakle, njegova vizija snimanja i njezina uređivanja filma, obično filmovima daje jedan poseban tempo i ugođaj koji je s vremenom postao “zaštitni znak” njegovih filmova.

I dok je on na njujoškom fakultetu pohađao Tisch School of Arts, Schoonmaker je maštala o diplomatskoj karijeri i studirala politične znanosti. No, kad nije uspjela dobiti posao u američkoj Vladi, vidjela je oglas u novima u kojima se traži asistent urednika filmova što ju je zaintrigiralo i navelo da upiše šestotjedni filmski tečaj na New York Universityju. Tamo je pak srela Scorsesea i ostalo je povijest…

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora