Nakon što je godinama blistala ispred kamera, hollywoodska glumica Maria Bello sve je aktivnija i iza scene. Po njezinoj ideji snimljen je spektakl Žena kralj, a u razgovoru za Kinofilm otkriva detalje iz svoje bogate karijere i života.
Kada je oskarovka Viola Davis 2015. došla na dodjelu nagrade Women Making History, zadnje što je očekivala bila je ponuda za filmsku ulogu.
„Maria se popela na podij da mi uruči nagradu, ali prvo je rekla: ‘Predstavit ću film za koji mislim da biste svi voljeli vidjeti Violu Davis u njemu.’ Nastavila je pričati priču o Agojie i Dahomey, i svi su počeli navijati! Tada sam prvi put doznala za ovu priču”, opisala je Davis neobičnu situaciju.
Sedam godina kasnije u kina je došao hollywoodski spektakl Žena kralj. Nastao prema ideji i priči Marije Bello, akcijski film prikazuje svežensku vojnu postrojbu Agojie. Opasne ratnice tijekom 19. stoljeća brane afričko kraljevstvo Dahomey, smješteno u današnjem Beninu, a predvodi ih neustrašiva generalica Nanisca.
Od ideje do premijere
Naniscu, naravno, tumači Viola Davis. Od prvoga trenutka kada je u Los Angelesu čula za priču, Davis je bila zainteresirana za glavnu ulogu.
„Priča filma Žena kralj mi je jako bitna jer sam u njoj vidjela sebe. Vidjela sam svoju ženstvenost. Vidjela sam svoje crnačko podrijetlo“, rekla je hollywoodska zvijezda Viola Davis.
Na putu od ideje do premijere filma Žena kralj, ključna osoba je bila hollywoodska glumica Maria Bello. Zvijezda televizijskih serija Hitna služba i Navy CIS te filmova Kralj gubitnika i Povijest nasilja, za koje je bila nominirana za nagradu Zlatni globus, posljednjih godina sve je više zainteresirana za stvaralaštvo iza kamere. Kako je velika zaljubljenica u Afriku te svake godine boravi određeno vrijeme u Keniji, došla je i na ideju za film o afričkim ratnicama.
Ljubav prema Africi
„Žena Kralj je definitivno rođen iz moje ljubavi prema Africi. Temelji se na povijesti žena, priči koju sam pronašla prije mnogo godina o vojsci žena u 17. stoljeću. Gledala sam Hrabro srce i pitala se, zašto ne postoji ovakav ženski film?“, kazala je Maria Bello za magazin Hollywood Reporter.
U razgovoru za Kinofilm, progovorila je, pak, o najtežim trenucima u svojoj karijeri, borbi s bipolarnošću te ostalim izazovima u svojem životu.
Kada pogledate unatrag, kada vam je bilo najteže u karijeri?
Na papiru bi to trebali biti moji počeci, kada sam bila mlada, siromašna glumica u New Yorku. Dva mjeseca sam bila i beskućnik, spavala sam kod raznih prijatelja na kauču, a nikada nisam znala kada ću dobiti sljedeći honorar. No, to je bilo romantično razdoblje, kada sam bila puna ideala i sve me je oduševljavalo, pa ga se sada sjećam sa smiješkom na licu. Puno strašnije je bilo kada sam već stekla neko ime i osjećala da moram paziti na karijeru. Umjesto da slijedim svoj instinkt, pokušavala sam graditi karijeru, birati uloge koje će mi donijeti više vidljivosti, pa sam na kraju donosila pogrešne odluke. Danas više nemam tog straha. Uzimam samo uloge za koje doista osjetim da mogu nešto dati.
Jedna od tih uloga je i u serijalu Navy CIS. Koliko vam je bilo teško bilo naučiti ponašati se i govoriti kao policajka?
Iskreno, time se nisam pretjerano zamarala. Ako je nešto bilo preteško za zapamtiti, ako sam trebala izgovoriti neke stručne pojmove koji mi nisu bili prirodni, samo bih ih zapisala na papiriće, zalijepila na mjestu koje vidim ja, ali ne i kamera, te ih pročitala. Ako vidite u sceni da držim fascikl, to je vjerojatno zato što na njemu imam zapisane svoje replike.
Koliko ste spretni s pištoljem?
Vrlo spretna. Prije više od dvadeset godina glumila sam u svojem prvom TV serijalu, špijunskoj drami Gospodin i gospođa Smith, i zbog uloge sam prošla detaljnu obuku baratanja oružjem. Kod kuće nemam pištolj, ali se itekako znam služiti s njim.
Znate se snaći i u kuhinji, ipak je vaša majka Kathy objavila knjigu s receptima. Koje je vaše najdraže jelo?
U mojoj obitelji već nekoliko generacija glavni su mesne okruglice i lazanje s patlidžanom. Ta su dva recepta nepogrešiva. No, u posljednje vrijeme koristim kuharicu Gwyneth Paltrow «Clean Plate». Malo sam modificirala recepte i napravila sjajni pečeni bakalar s biljem i maslacem s češnjakom. Za polizati prste.
Kako kao gurmanka uspijevate očuvati liniju?
Teško mi je kada dođem u Francusku, tamo pretjeram u sirevima i maslacu, ali kada sam kod kuće uživam u jedenju zdrave hrane. Jelovnik s puno povrća, svježe ribe i pravih začina ne samo da čuva moju liniju, već mi pruža najljepše moguće okuse.
Mislite li da će sin Jackson Blue McDermott krenuti vašim glumačkim stopama?
Čini mi se da hoće. Prošlo je ljeto glumio u predstavi koju je režirao glumac Rob Morrow i jako mu se svidjelo. Toliko da je odlučio studirati glumu.
Koji ste mu savjet dali?
Što se tiče njegove karijere, jedino sam mu savjetovala da slijedi svoju strast.
Mnogi su bili zbunjeni kada ste nakon veze sa scenaristom Danom McDermottom objavili da ste zaljubljeni u ženu, kuharicu Dominique Crenn. Jeste li vi ikada bili zbunjeni sa svojom seksualnošću?
Nisam nimalo bila zbunjena, jer sam se uvijek smatrala vrlo otvorenom osobom. Za mene to nije bila golema vijest, kao što se pokazalo da za javnost jest. Zato sam i napisala članak u New Yorku Timesu, u kojem sam istaknula da se ne želim definirati. Volim onoga koga volim. Na način na koji ja volim. Tu nije bitno je li muško ili žensko. Ako je ljudima lakše staviti me u neku ladicu, slobodno neka to naprave. Ja sam zadovoljna sobom.
Jedna ste od rijetkih zvijezda koja je otvoreno pričala o borbi s bipolarnim poremećajem. Koliko vam je teško bilo otvoriti se o tome?
Psihički poremećaji nisu nešto što bi se trebalo skrivati, već je potrebno što iskrenije govoriti o njima. Jedino ih tako možemo pobijediti. Osobno se s brzim izmjenama euforije i depresije borim još od tinejdžerskih dana, a kada sam imala 28 godina rekli su mi da je to bipolarni poremećaj. Čak sam i u svojoj knjizi eseja Whatever… Love Is Love detaljno opisala svoju borbu. No, nakon što je knjiga objavljena otišla sam na još nekoliko testova i shvatila da su mi doktori postavili pogrešnu dijagnozu.
Što se dogodilo?
Dugo vremena sam bila na lijekovima, koji mi nisu previše pomagali. Nisu mi odgovarali. Trebalo mi je nekoliko godina da ih se riješim i tijekom tog procesa sam shvatila da moj problem nije bipolarni poremećaj. Komplicirano je to objasniti. Bolujete li vi od psihičkog poremećaja?
Ne.
A ima li netko vama blizak psihičku bolest?
Koliko ja znam, ne.
Vjerujte mi, ima. Svi znamo nekoga kome je teško, samo što o tome ne želi pričati jer se boji osude svoje okoline. A tom šutnjom samo sebi pogoršava situaciju.
Kako ste vi odlučili prestati šutjeti?
Nakon što sam dosegla dno, proživjela stvari koje ne možete ni zamisliti, shvatila sam da govoriti o tome nije kazna, već dar. Ako podijelim svoju bol s ljudima diljem svijeta možda neću sebi previše pomoći, ali ću pokazati drugima da nisu sami. I to je najljepši dar, kada svojim postupcima možete pomoći drugima.
Uz osobne borbe i poteškoće na početku karijere, jeste li ikada razmišljali da odustanete od glume?
Nekoliko puta, ali jedan trenutak u ranim dvadesetima mi je posebno ostao u sjećanju. Taj dan sam baš bila očajna, agent me je otpustio, a nakon audicije su mi rekli da se više nikada ne vraćam. Toliko mi je bilo grozno da sam u suzama trčala kroz hladnu zimu 23. ulicom na Manhattanu, kada sam u snijegu zamijetila da nešto svjetluca. Vidjela sam zlatnu štiklu. Stavila sam je na nogu i savršeno mi je pristajala. Shvatila sam to kao božju poruku da ne smijem odustajati. I nisam. Zato i jesam danas ovdje s vama.
Film Žena kralj u hrvatskim je kinima pretpremijerno od 27. 10, a u redovitoj distribuciji od 3. 11.