Najavljena je dvodijelna filmska adaptacija kultnog brodvejskog mjuzikla Zlica, a redatelj Jon M. Chu otkriva kako je bilo na snimanju prvog dijela, tko sve u njoj glumi i što Zlica znači njemu samom…
Nakon više od dvadeset godina, jedan od najomiljenijih i najdugotrajnijih brodvejskih mjuzikala, Zlica (Wicked, 2003.) napokon stiže na velika platna. Prva je to adaptacija mjuzikla od premijere na daskama što život znače, pa je tim više bio veliki izazov kultnu glazbenu predstaviti prilagoditi filmskim okvirima. Delikatan zadatak povjeren je 44-godišnjem američkom filmskom redatelju, producentu i scenaristu, Jonu M. Chuu, najpoznatijem po režiji hvaljenog filma Suludo bogati Azijci (2018.).
Scenarij filmskog mjuzikla potpisuje Winnie Holzman koja je po nagrađivanoj predstavi napisala i knjigu, a glazbu i stihove pjesama za predstavu napisao je Stephen Schwartz.
Najavljena je dvodijelna filmska adaptacija predstave, a redatelj Jon M. Chu otkriva kako je bilo na snimanju prvog dijela, tko sve u njoj glumi i što Zlica znači njemu samom…
Mjuzikl Zlica publiku privlači već više od dva desetljeća. Kakva su Vaša sjećanja na tu predstavu?
Jon M. Chu: Zlicu sam prvi put gledao prije negoli je postala brodvejski hit. Naime, prije Broadwayja, kratko je prikazivana u San Franciscu. Tad sam pohađao filmsku školu i odmah sam se zaljubio u mjuzikl i znao sam da će jednog dana to biti izvrstan film, no tada nisam mogao ni pomisliti da ću upravo ja biti osoba koja će napraviti filmsku adaptaciju. Fascinirala me je ideja o Zloj Vještici koja i nije tako zla, ali i pjesme genijalnog Stephena Schwartza, primjerice, poput “Defying Gravity” ili “Popular” koje su mi danas odlične kao i prije 20 godina.
Sasvim drugačija adaptacija
Kakva je bila Vaša reakcija kad vam je ponuđeno da kultni mjuzikl prenesete na veliko platno?
Jon M. Chu: Nisam mogao vjerovati!Bio sam sretanšto sam dobio priliku oživjeti svijet Oza koji su do sada prikazali toliki umjetnici! Odlučili smo napraviti dva filma, pazeći da svaki ima zadovoljavajući emocionalnu komponentu i da svakom liku damo “prostora za disanje”.
To nije bilo nimalo lako…
Jon M. Chu: Da, nije iako sam i prije radio adaptacije, no ne u ovom obimu. Primjerice, i rom-com Suludo bogati Azijci (Crazy Rich Asians, 2018.) je adaptacija romana, baš kao i glazbena drama Visine New Yorka (In the Heights, 2021.), ali to nije ni slično Zlici u kojoj gradite jedan svijet. Pritom svakako treba imati na umu da medij za koji radite. Dakle, s jedne strane imamo situaciju da na pozornici sve mora biti okrenuto prema publici jer nastupate za osobe su od vas udaljene i do 60 metara, a filmska publika glumce gleda s daleko manje udaljenosti i odmah im u očima vidi koliko su autentični. S druge strane, filmska publika može vidjeti vješticu kako leti ispred dvorca udaljenog tri kilometra i iskusiti efekt vrtoglavice u kadru kakav ne možete postići na pozornici. Filmom pričamo emotivnu priču o Elphabi, odnosno Zloj Vještici i Glindi, odnosno Dobroj Vještici, i prijateljstvu koje se čini stvarnijim od bilo koje bajke. Dakle, bila je to prilika da se publika dovede u intimniji odnos s ovim likovima i osjeća što se događa u njihovim životima.
Upravo zato, pobrinuli smo se za svaki detalj, ne samo korištenjem CGI-a, već i gradnjom stvarnih stvari, poput ogromnog vlaka od 16 tona koji se uistinu kreće ili sadnjom čak devet milijuna tulipana svih boja. Stvorili smo Emerald City i Munchkin sela s kućama i trgovinama u koje možete ući…
Prilika koja se ne propušta
Dakle, možemo očekivati spektakularan film…
Jon M. Chu: Ovakva prilika pruža se jednom u životu! To je tip filma zbog kojeg sam se i zaljubio u kino. Dakle, filmovi kao što su Lawrence od Arabije (Lawrence of Arabia, 1962.), E. T. (E. T. The Extra-Terrestrial, 1982.) ili Gospodar prstenova (The Lord of the Rings). To su filmovi u kojima vas čarolija s velikog platna obavija dok sjedite u mraku s hrpom nepoznatih ljudi oko sebe. Zahvaljujući toj čaroliji “obuvamo cipele” glavnog lika i na život gledamo njegovim očima. To je u ovom slučaju izvanredno jer možemo letjeti, pjevati, zaljubiti se, pa i biti slomljenog srca i na kraju se dobro osjećati. Jedva čekam da publika “iskusi” Zlicu.
Krajnje pojednostavljeno, Zlica je priča o prijateljstvu između Elphabe i Glinde. Što su Cynthia Erivo i Ariana Grande donijele svojim likovima?
Jon M. Chu: Mislim da je svaka glumica odgovarajuće dobi i potrebnog talenta željela jednu od tih odviju uloga.Isprva sam mislio da bismo trebali pokušati naći nekog novog, ali brzo sam shvatio je da su to vrlo teške uloge koje zahtijevaju majstorstvo jer se pjevanje i gluma stalno isprepliću. Osim toga, bila je potrebna i “kemija” između glavnih junakinja. Osobno smatram da Cynthia nije samo nevjerojatna pjevačica, već i umjetnica s takvom frekvencijom glasa koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Također ima i ranjivost svojstvenu liku Zle Vještice. A imamo Arianu, za koju mislimo da je poznajemo, ali ju ne znamo. Svaki put kad je Ariana ušla u sobu pokazala nam je nešto novo. Čak je rekla da je Glinda ponekad bila više ona nego Ariana Grande! Mislim da će ljudi biti šokirani njezinom izvedbom, jer je toliko uronjena u lik i prava je filmska zvijezda! Njih dvije zajedno imaju onu prijateljsku kemiju i puno se puta dogodilo da plačemo na setu. Kad imate pjesme kao što su “Defying Gravity”, “The Wizard and I” ili “Popular” katarza je neizbježna.
Okupili ste i respektabilnu postavu sporednih glumaca…
Jon M. Chu:Mislim da kao Čarobnjaka iz Oza ne možete zamisliti nikog drugog do Jeffa Goldbluma! On je izvanredan u toj ulozi i jako se zabavljao tumačeći ju; bizaran i šarmantan u isto vrijeme. U glumačkoj postavi je i oskarovka Michelle Yeoh, s kojom sam radio na filmu Suludo bogati Azijci. Ona tumači Madame Morrible i to joj je prva uloga u kojoj može pjevati. Zvijezda u usponu, Jonathan Bailey, šarmantan je i fantastičan kao princ Fiyero; Ethan Slater je smiješan kao Bog, Marissa Bode tumači Elphabinu sestra Nessarose, Bowen Yang je Pfannee, jedna od Glindinih prijateljica, a imamo i Petera Dinklagea kao doktora Dillamonda i Kealu Settle kao gospođicu Coddle. Bila je to ekipa iz snova. Svaki put kad sam uključio kameru nisam znao što ću dobiti!
“Glazbena” analiza
Glazba je, naravno, ključni element ovog projekta. Kakav ste uspjeli izvući maksimum u tom segmentu filma?
Jon M. Chu: Imao sam sreću što sam tijekom svoje karijere imao priliku raditi s najboljima: Lin-Manuelom Mirandom na Visine New Yorka i sada Stephenom Schwartzom na Zlici. Kad sam se pridružio ovom projektu, tijekom prvih šest mjeseci svakodnevno smo satima prolazili svaku stranicu pjesama i libreta scenskog nastupa, razgovarajući o tome zašto su upravo ti stihovi i teme tu. Volio bih da smo zabilježili te trenutke jer kad s odmakom na njih gledam, jasno mi je da bi mogli poslužiti kao tečaj oblikovanja priče. Zapravo nisam puno govorio, ali uglavnom sam puno upijao i postavljao pitanja. Stephen nije samo glazbenik, nego i pripovjedač i uživam raditi s nekim poput njega koji voli ono što radi i neprestano se kreativno razvija. Ponekad mislite da znate što je film, ali dok ga snimate i svi rade na njemu, film vam počinje govoriti što treba biti, a tada veliki umjetnici s kojima radim reagiraju na pravi način.
Publika diljem svijeta s nestrpljenjem očekuje Zlicu na velikom platnu. Što mogu očekivati?
Jon M. Chu: Mogu očekivati iskustvo koje im već dugo vremena treba. Znam da nam je to trebalo, iako to nismo znali u trenutku kada smo ga radili, i znam da je svaki član ekipe dao sve od sebe da poznati mjuzikl na velikom platnu izgleda najbolje što može. Dakle, nadam se da će se publika dobro zabaviti gledajući Zlicu. Ima glazbe, plesa, avanture, akcije… Svjestan da će dio publike ovaj film vratiti u djetinjstvo. Prepoznat će cestu od žute cigle i oduševiti se svakim zavojem, a ipak će i njihovo “odraslo ja” doživjeti duboki odnos između dviju glavnih junakinja. Film je i iscjeljujući jer će svatko prolazi kroz promjenu ili mu /joj treba promjena shvatiti da je film upravo po njegovoj/njezinoj mjeri.
A što je film Vama značio?
Jon M. Chu: Utjecaj još uvijek traje. Zlicame je natjerala dasebe gledam i kao mlađu i kao stariju osobu i pitam se: što želim biti u sljedećem poglavlju svog života? Jer ovdje se ne radi samo o praćenju puta od žute cigle kako bi vam Čarobnjak dao ono što vam srce želi, već o tome da sami odaberete kakva će priča biti. Osim toga, ovaj mi je film stvarno pomogao shvatiti da imamo moć to učiniti; stoga se nadam da će se ljudi, nakon što ga pogledaju, osjećati osnaženo.