Suprotnosti se ne samo privlače, nego i stvaraju najnapetije i najemotivnije scene u filmskoj povijesti. Ovi filmski parovi se ne slažu, svađaju se i totalno su različiti – a publika ih obožava!
Tko ne zna za Dannyja Zuku (John Travolta), školskog buntovnika s kožnom jaknom, i Sandy Olsson (Olivia Newton-John), nježnu, pristojnu djevojku koja mu je ukrala srce? Ili za Johnnyja Castlea (Patrick Swayze), karizmatičnog i prkosnog instruktora plesa iz radničke klase, i Baby Houseman (Jennifer Grey), idealističnu djevojku iz “pristojne obitelji” s velikim snovima i još većim srcem?
Te su ljubavne priče oblikovale čitave generacije – i stvorile obrazac koji publika obožava, a filmski studio broji zaradu. Dakle, on je grub izvana, ali mekan iznutra, a ona je tiha sila koja ga mijenja. Ali vremena se mijenjaju, pa tako i filmski parovi.
Danas su stvari puno zanimljivije i ravnopravnije i u stvarnom životu i na velikom platnu. Sve češće gledamo priče u kojima upravo ona nosi “kožnu jaknu”, a on je taj koji voli iz dubine duše. “Loša cura” više nije samo zavodnica s crvenim ružem, već lik s vlastitom pričom, unutarnjim konfliktima i moći da vodi i slomi odnos.
U nastavku donosimo nekoliko primjera filmova novije produkcije koji se igraju tom poznatom formulom – bilo da je riječ o dobroj curi i lošem dečku ili, sve češće, dobrom dečku i lošoj curi. Jer u modernim ljubavnim pričama svi su dobrodošli biti – komplicirani.
Film redateljskog dvojca koji čine Glenn Ficarra i John Requa donosi nam obje kombinacije – dobrog dečka i lošu curu te lošeg dečka i dobru curu. Naizgled je u filmu riječ o Calu Weaveru (Steve Carell), običnom, dragom suprugu koji je shrvan kad mu supruga Emily (Julianne Moore) prizna nevjeru i zatraži razvod. On je, s jedne strane, taj klasični “dobar dečko” – odan, pomalo dosadan, ali srčan, dok je Emily, s druge strane, “loša cura” i to ne zato što je zla, nego zato što je izgubljena, frustrirana i napravi niz loših poteza koji emocionalno slome čovjeka koji ju je volio bez zadrške.
No onda se događa obrat – u Calov život ulazi Jacob Palmer (Ryan Gosling), hodajuća definicija “lošeg dečka”: zavodnik, frajer s besprijekornim stilom i nula interesa za ozbiljnu vezu. Uzima Cala “pod svoje” i pokušava ga pretvoriti u nekoga sličnog sebi. I sve ide po planu dok Jacob ne naleti na Hannah(Emma Stone), pametnu, ambicioznu mladu odvjetnicu koju je teško impresionirati. I tu dolazimo do druge dinamike – “dobra cura i loš dečko”. Jer Hannah ne pada na Jacobov šarm, ne traži površnu priču i natjera ga da prvi put u životu osjeti nešto stvarno.
Ono što ovaj film čini posebnim nije samo to što se poigrava s ovim poznatim romantičnim obrascima, već što ih izvrće i pokazuje da ljudi nisu ni dobri ni loši, nego često – zbunjeni, ranjeni, i u potrazi za nečim što ni sami ne znaju imenovati. Ta luda ljubav nas podsjeća da ljubav može doći kada je najmanje očekujemo, da nas može promijeniti, i da ponekad upravo ono slomljeno u nama stvara prostor za nešto novo i lijepo.
Saltburn (2023.)
Saltburn, redateljice Emerald Fennell, pravi je masterclass u analiziranju moći, privlačnosti i ljudske gladi za pripadanjem, ali i ogledni primjer za vezu u kojoj je dečko “dobar”, a cura “loša”. Naime, priča se vrti oko Olivera Quicka (Barry Keoghan), naizgled skromnom, pomalo nesigurnom i previše oduševljenom brucošu na Oxfordu koji se jedva uklapa u svijet oko sebe. A onda ulazi u orbitu Felixa Cattona (Jacob Elordi), bogatog, karizmatičnog i prividno savršenog tipa iz visokog društva. Felix ga poziva da provede ljeto na njegovom obiteljskom imanju, a Oliver bez razmišljanja prihvaća.
“Loša cura” ove priče je Felixova sestra Venetia Catton (Alison Oliver). Venetia je mješavina sarkazma, privilegije i emocionalne manipulacije. I dok Oliver pokušava pronaći svoje mjesto pod suncem u svijetu kojem ne pripada, Venetia se igra njegovim osjećajima, dobacujući mu mrvicu pažnje kad joj odgovara. Njezina hladna distanca i nepredvidivi ispadi savršeno utjelovljuju onu “lošu curu” koja zna da ima moć i kako je koristiti.
Iako film nije tipična romantična priča, dinamika između naivnog, emocionalno gladnog Olivera i manipulativne, zagonetne Venetije savršeno se uklapa u ovu našu temu. Ali u Saltburnu ništa nije jednostavno – pa tako ni ti likovi. Ispod površine svakog osmijeha, dodira i šapata krije se nešto mračnije, neiskreno… i itekako opasno.
U jednom trenutku ne znaš navijaš li za Olivera ili ga se bojiš. Isto vrijedi i za Venetiju. Granica između žrtve i manipulatora stalno se pomiče!
Step Up (2006.)
Ova tinejdžerska romantična plesna priča klasičan je primjer odnosa “dobra cura – loš dečko”. Zapravo, nije ni čudo da je ovaj film, redateljice Anne Fletcher, postao jedan od najpoznatijih plesnih filmova svoje generacije te označio prekretnicu u karijerama glavnih glumaca – Channinga Tatuma i Jenne Dewan.
Priča ide ovako: Nora je disciplinirana, talentirana i “cura koja igra po pravilima”. Ona je glavna plesna zvijezda elitne škole Maryland School of the Arts i predstoji joj diplomska izvedba. Tyler je pak sve suprotno: ulični plesač, sitni prijestupnik, netko tko se više puta pojavio pred sudom nego na pozornici. U školu dolazi po nalogu suda, nakon što je, s prijateljima, napravio štetu u dvorani za probe.
Kada ih okolnosti natjeraju da rade zajedno, Nora i Tyler se isprva sukobljavaju jer ga ona vidi kao problematičnog, neodgovornog i neozbiljnog, on nju kao razmaženu i ukočenu. Ipak, uskoro njihove razlike počinju raditi u korist jedno drugom: Nora izlazi iz svog “sigurnog baletnog svijeta” i počinje osjećati slobodu u pokretu, dok Tyler prvi put u životu vidi da negdje pripada i da ima talent koji vrijedi usmjeriti.
Kemija između njih dvoje je neosporna, a dok gledamo kako se njihova veza razvija kroz koreografiju, jasno je da je Step Up više od običnog teen filma. To je priča o tome kako dobra cura može “omekšati” lošeg dečka, ali i kako loš dečko može pomoći curi da se izbavi iz vlastitih okvira i postane hrabrija verzija sebe.
The Bling Ring (2013.)
Ako postoji film koji pokazuje kako dobar dečko vrlo brzo može postati dio loših odluka, onda je The Bling Ring, redateljice i scenaristice Sofije Coppola. Inspiriran stvarnim događajima – grupom tinejdžera iz Los Angelesa koji su pljačkali kuće slavnih – film pokazuje kako ono što počinje kao mladenačka zabava, izmiče kontroli i pritom pruža otrježnjavajući pogled na suvremenu kulturu.
U središtu priče je Marc (Israel Broussard), povučeni, sramežljivi dečko koji jedva igdje pripada. Nepopularan je u školi, zbunjen oko vlastitog identiteta, i željan prihvaćanja. A onda dolazi Rebecca (Katie Chang), karizmatična, dominantna, cool do boli i… pa, vrlo sklona sitnim krađama. Kad ga ona “usput” povede u upad u praznu kuću neke slavne osobe, Marc ne zna reći ne. Ne zato što je kriminalac, nego zato što mu njezina pažnja znači više od zdravog razuma.
Rebecca je pravi primjer “loše cure” – manipulativna, zavodljiva, opsjednuta slavom, a istovremeno toliko uvjerena u vlastitu nepogrešivost da ni ne shvaća što radi pogrešno. Marc, naivan i podložan, postaje sudionik, i prije nego što kažeš “Louis Vuitton”, pljačkaju kuće Paris Hilton, Lindsay Lohan i Orlanda Blooma.
Dakle, Coppola u ovom filmu ne prikazuje tipičnu ljubavnu priču, nego emocionalnu ovisnost, privlačnost moći i sjaja, i sve one male korake koji vode do velikih padova. Film hladno, ali stilizirano prikazuje kako opsesija statusom i krivi uzori mogu odvući čak i najnježnije duše u mračan svijet…
Poslije (After, 2019.)
Film je nastao prema popularnim pričama Anne Todd, koje je ona isprva objavila na Wattpadu, svojevrsnoj društvenoj mreži za neafirmirane pisce te čitatelje. Redateljica Jenny Gage adaptirala je ovu priču koja se vrti oko savršene studentice Tesse Young (Josephine Langford). Naime, ona je odgovorna, organizirana, u ozbiljnoj vezi, fokusirana na fakultet i budućnost. Ukratko, netko tko se drži pravila. A onda u njezin svijet ušeta Hardin Scott (Hero Fiennes Tiffin), hodajući klišej “lošeg dečka”: neuredna kosa, tetovaže, crna majica, mračna prošlost i još mračniji pogled. I, naravno, Tessa počinje gubiti glavu za njim.
Hardin je buntovan, nepredvidiv, emocionalno zatvoren i ne mari za posljedice, ali ima i svoju bolnu pozadinu koju otkrivamo kako se film razvija. Tessa, koja nikada nije riskirala, ulazi u vezu koja je sve što ne bi trebala biti…
Film donosi klasičnu, ali i vječno privlačnu dinamiku suprotnosti –strast se sudara s razumnošću, a sigurnost zamjenjuje neizvjesnost. Kemija glavnih glumaca postala je jedan od zaštitnih znakova franšize, a publika, posebice mlađa, brzo se vezala za Tessu i Hardina i njihove turbulentne odnose.
Dakle, Poslije savršeno pokazuje zašto su priče o dobroj curi i lošem dečku toliko popularne: jer u njima uvijek postoji nada da će on zbog nje postati bolji, a ona zbog njega hrabrija. Naravno, ovdje to dolazi uz puno suza, nesporazuma, dramatičnih odlazaka i povrataka, ali upravo ta sirova emocionalnost “lijepi” publiku uz ekran kroz cijeli serijal.
Gubitnice (Bottoms, 2023.)
Još jedan primjer situacije u kojoj se “loša cura” poigrava s osjećajima jednog (pre)dobrog dečka, je i teen komedija Gubitnice, u režiji Emme Seligman, koja je i s glavnom glumicom, Rachel Sennott, napisala i scenarij.
Iako Gubitnice na prvu djeluju kao satira klasika poput Američka pita (American Pie, 1999.) ili Opasne djevojke (Mean Girls, 2004.), one donose queer perspektivu i veliku dozu samosvijesti. Glavne junakinje, PJ (Rachel Sennott) i Josie (Ayo Edebiri), najbolje su prijateljice, nezadovoljne svojom “nevidljivošću” u školskom društvu. Stoga odlučuju pokrenuti klub samoobrane pod izlikom osnaživanja žena, no njihov stvarni motiv je približavanje atraktivnim navijačicama.
U toj ludoj misiji, PJ se približava Jeffu (Nicholas Galitzine),tipičnom sportašu, ali ne u onom smislu kakav se često prikazuje u filmovima. On je je dobrodušan, nesvjestan vlastitog šarma i totalno naivan. I dok PJ glumi hladnu, samouvjerenu buntovnicu s planom, on se u nju iskreno zaljubljuje. Dakle, PJ je pravi primjer “loše cure” jer je egoistična, manipulativna, emocionalno neodgovorna i često nesvjesna koliko zapravo može povrijediti druge. Njezina “romansa” s Jeffom je, zapravo, alat u njezinoj igri moći, ali kako film odmiče, gledatelji jasno vide koliko je on taj koji ima više srca, više iskrenosti i – više za izgubiti.
Film nije klasična romantična komedija, dapače, izruguje predvidive obrasce tog žanra. Isto tako, Jeff nije tipična “romantična žrtva”, no njegova uloga slatkog, zbunjenog dečka koji ne shvaća da je uvučen u kaos koji ne kontrolira, čini ga savršenim primjerom za odnos “dobar dečko – loša cura”.
