‘Čovjek vuk’ je u kinima, a mi podsjećamo na 6 klasika o vukodlacima

Film Čovjek vuk prilika je za prisjećanje na značajne filmske naslove o vukodlacima – od kultnog Vukodlaka iz 1941. do suvremenih hitova.

Noći punog mjeseca od danas više neće biti iste jer je u hrvatska kina stigao Čovjek vuk (Wolf Man). Legendarnog vukodlaka je, pod okriljem Universal Picturesa, na veliko platno vratio australski redatelj Leigh Whannell, koji stoji i iza Nevidljivog čovjeka (The Invisible Man, 2020.), a jezivu priču donosi nam Christopher Abbott koji tumači Blakea, supruga i oca iz San Francisca, koji je, nakon što mu je otac nestao te je proglašen mrtvim, naslijedio kuću u kojoj je odrastao, u ruralnom Oregonu. Budući da je njegov brak s Charlotte – koju glumi Julia Garner – u fazi raspada, on ju nagovara na odmor od grada, odnosno da, s kćerkom Ginger (Matilda Firth), posjete imanje u Oregonu. Ali dok se obitelj, u kasnim noćnim satima, približava seoskoj kući, napada ih nevidljiva životinja. U očajničkom bijegu, zabarikadiraju se unutar kuće dok se stvorenje šulja okolo. Kako noć odmiče, Blake se počinje čudno ponašati, pretvarajući se u nešto neprepoznatljivo, a Charlotte će biti prisiljena odlučiti je li teror u njihovoj kući smrtonosniji od opasnosti izvan nje…

Suvremena verzija klasika

Film je zapravo moderna reinterpretaciju klasične priče iz 1941., o čovjeku koji se, pod svjetlom punog mjeseca, pretvara u vukodlaka. Riječ je o filmu Vukodlak (Wolf Man), redatelja Georgea Waggnera, u kojem je glavnog lika, Larryja Talbota, utjelovio Lon Chaney Jr.

Novi film, Čovjek vuk, modernizira klasične elemente horora, naglašava mračnu atmosferu i koristi dojmljive specijale efekte. Jasno se ističe činjenica da je inspiriran (u originalu) istoimenim filmom iz 1941., koji je uostalom i postavio temelje vukodlačkog žanra u Hollywoodu.

Ipak, dok originalni film s Lon Chaneyjem Jr.-om donosi intimnu, gotovo kazališnu priču o borbi čovjeka s vlastitim demonima, nova verzija u fokusu ima obiteljsku dinamiku i psihološku dimenziju lika. Osim toga, suvremena tehnologija omogućila je vizualno dojmljive scene transformacije koje će zasigurno ostaviti dojam na gledatelje.

Čovjek vuk namijenjen novoj generaciji gledatelja

Kao i njegov prethodnik, Čovjek vuk čuva esenciju priče o Lawrenceu Talbotu i njegovoj tragediji, ali proširuje radnju dodatnim likovima i dubljom razradom mitologije. I dok original ostaje dragulj klasične horor kinematografije, suvremeni Čovjek vuk, producenata Jasona Bluma i Ryana Goslinga, svojim efektima i produkcijskim standardima cilja na novu generaciju gledatelja, istovremeno odajući počast izvorniku.

Čovjek vuk svakako je prilika da se prisjetimo i drugih značajnih filmova ovog žanra koji svojim mračnim, mističnim pričama, uvijek iznova oduševljavaju ljubitelje horora i trilera. Evo nekoliko filmova o vukodlacima koje ne smijete propustiti…

Američki vukodlak u Londonu (An American Werewolf in London, 1981.)

Kultni klasik Johna Landisa, Američki vukodlak u Londonu, spaja elemente horora i komedije na način koji je redefinirao oba žanra. Film prati dvojicu američkih studenata, Davida Kesslera (David Naughton) i Jacka Goodmana (Griffin Dunne), koji tijekom pješačenja po zlokobnim močvarama Yorkshirea doživljavaju zastrašujući susret s vukodlakom. Jack biva brutalno ubijen, dok David preživljava napad, samo da bi otkrio kako nosi prokletstvo koje će ga pretvoriti u zvijer pod punim mjesecom.

Dok se bori s transformacijom i halucinacijama, uključujući posjete raspadajućeg duha svog prijatelja, David pronalazi utjehu u medicinskoj sestri Alex Price (Jenny Agutter), s kojom započinje romansu. No, njegovo prokletstvo prijeti ne samo njegovom životu već i sigurnosti svih oko njega…

Američki vukodlak u Londonu ostavio je neizbrisiv trag u kinematografiji, inspiriravši brojne filmaše na miješanje žanrova, dok je Landisov redateljski stil, koji karakterizira balans humora i strave, postao referentna točka za horor-komedije.

Najslavnija scena u filmu, Davidova bolna transformacija u vukodlaka, smatra se jednim od najvećih postignuća praktičnih specijalnih efekata u povijesti filma. Rick Baker, majstor šminke i efekata, dobio je prvog Oscara za najbolju šminku, dakle, kad je ta kategorija uvedena na dodjeli nagrada. Scena je snimana bez pomoći digitalnih efekata, koristeći inovativne tehnike koje i danas oduševljavaju gledatelje.

Vuk (Wolf, 1994.)

Vuk, u režiji Mikea Nicholsa, predstavlja sofisticirani i zreli pristup priči o vukodlacima, kombinirajući elemente horora, psihološke drame i društvenog komentara. Film prati Willa Randalla (Jack Nicholson), sredovječnog urednika knjiga, koji se suočava s poslovnim i privatnim gubicima. Nakon što ga ugrize vuk, Will počinje primjećivati promjene – oštrija osjetila, obnovljenu vitalnost i povećanu agresivnost. Kako se transformacija nastavlja, počinje otkrivati mračniju stranu svoje osobnosti. Paralelno, razvija romantičnu vezu s Laurom Alden (Michelle Pfeiffer), kćeri svog šefa, dok se bori protiv suparnika Stewarta Swintona (James Spader).

Ovaj se film izdvaja iz klasičnog kanona filmova o vukodlacima svojom suvremenom pričom smještenom u svijet korporativne Amerike. Likovi se ne bore samo s natprirodnim prijetnjama, već i s hladnim, nemilosrdnim korporativnim okruženjem. Metafora transformacije u vukodlaka koristi se kako bi se istražili motivi moći, ambicije i ljudske prirode.

Film se oslanja na izvanredne izvedbe Jacka Nicholsona i Michelle Pfeiffer. Nicholsonov prikaz čovjeka na rubu potpunog gubitka kontrole savršeno balansira suzdržanost i divljaštvo.

Praktični efekti Ricka Bakera, odgovornog za transformacije u filmu, ponovno oduševljavaju, iako su suptilniji nego u nekim drugim filmovima o vukodlacima.

Sestre iz pakla (Ginger Snaps, 2000.)

Kanadski horor film Sestre iz paklajedinstveno pristupa žanru vukodlaka, koristeći likantropiju kao moćnu metaforu za žensku adolescenciju i tjelesne promjene. Priča prati dvije sestre, Ginger (Katharine Isabelle) i Brigitte Fitzgerald (Emily Perkins), koje su opsjednute smrću i žive izolirane od svojih vršnjaka u malom predgrađu. Njihov svijet se mijenja kada Ginger ugrize vukodlak, a njezina transformacija postaje zastrašujuće preklapanje s njezinim ulaskom u pubertet. Kako se Ginger suočava s nekontroliranim porivima i promjenama, odnos između sestara se napinje do krajnjih granica, prisiljavajući ih da preispitaju svoju povezanost i zajedničke opsesije.

Likantropija u filmu poslužila je kao simbol buđenja ženske seksualnosti, emocionalnih turbulencija i društvenih očekivanja povezanih s odrastanjem. Gingerina transformacija donosi paralelu s fizičkim i psihološkim promjenama koje prate adolescenciju, stvarajući univerzalnu, a istovremeno zastrašujuću priču. Film se odlikuje duboko promišljenim feminističkim temama i koristi horor za istraživanje ženske perspektive u vremenu kada takav pristup nije bio uobičajen.

Iako je po objavljivanju bio relativno neprimijećen, film se danas smatra jednim od najvažnijih feminističkih horor filmova, inspirirajući buduće autore da istražuju ženske perspektive u ovom žanru. Sestre iz pakla nije samo horor priča o vukodlacima, nego iskrena, duboka i nezaboravna priča o odrastanju, sestrinskoj povezanosti i izazovima koji dolaze s promjenama koje su izvan naše kontrole.

Dog Soldiers (2002.)

Redateljski debi Neila Marshalla savršeno spaja vojnu akciju s hororom o vukodlacima. Radnja filma prati skupinu britanskih vojnika na rutinskoj obuci u zabačenom škotskom gorju. No, njihova se misija pretvara u borbu za preživljavanje kada ih napadne čopor krvoločnih vukodlaka. Vojnici, predvođeni tvrdokornim narednikom Harryjem Wellsom (Sean Pertwee), povlače se u napuštenu seosku kuću, gdje započinje noć punog mjeseca ispunjena brutalnim borbama i užasom.

Dog Soldiers osvojio je publiku i kritiku brzim tempom, napetom atmosferom i upečatljivim praktičnim efektima. Umjesto da se oslanja na CGI, film koristi prostetičke efekte i šminku za realističan prikaz vukodlaka, što doprinosi sirovom osjećaju borbe. Akcijske sekvence energične su i napete, a dinamična kamera i klaustrofobični setovi pojačavaju osjećaj opasnosti i neizvjesnosti. Film je osvojio Zlatnog gavrana na Međunarodnom festivalu fantastičnog filma u Bruxellesu, a uspješna kombinacija vojnog trilera i horora poslužila je kao ogledni primjerak filmovima sličnog žanra. Upravo taj spoj horora i vojne akcije jedna je od glavnih prednosti filma koji donosi čistu zabavu i napetost, od početka do kraja. Ova kombinacija brutalnih sukoba, crnog humora i jezive atmosfere pomogla je filmu da se izdvoji iz mase klasičnih horor ostvarenja.

Werewolf by Night (2022.)

Iako je zapravo TV specijal, a ne dugometražni film, Werewolf by Night svakako treba spomenuti u kontekstu vukodlaka na malim i velikim ekranima. Radnja ovog hommagea klasičnim hororima započinje smrću lovca na čudovišta Ulyssesa Bloodstonea, nakon čega se elitni ratnici okupljaju kako bi se natjecali za njegovu moćnu relikviju, Bloodstone. Među sudionicima je Jack Russell (Gael García Bernal), čovjek s mračnom tajnom: on je vukodlak. Jackova misija uključuje spašavanje zarobljenog prijatelja Teda, poznatog kao Man-Thing, dok istovremeno surađuje s Ulyssesovom otuđenom kćeri Elsom (Laura Donnelly) i skriva svoju pravu prirodu.

Redatelj Michael Giacchino koristi crno-bijelu prezentaciju i atmosferično pripovijedanje kako bi evocirao klasične Universalove filmove o čudovištima, poput Dracule (1931.) i Frankensteina (1931.). Praktični efekti, gotički elementi i retro stil stvaraju dojam izgubljenog dragulja iz zlatnog doba horora.

Za razliku od većine Marvelovih projekata, Werewolf by Night stoji samostalno, omogućujući uživanje bez prethodnog poznavanja Marvelovog filmskog svemira. Ovo odstupanje od tipične superherojske formule naišlo je na oduševljenje kritičara i publike, ističući kako je horor priča s elementima superjunaka izvediva unutar MCU-a. Specijal je nakon premijere postao jedan od najgledanijih programa na Disney+ platformi, a pohvale su pljuštale za njegovu predanost klasičnom hororu i jedinstveni ton.

O autoru