Redatelj Michael Gracey donosi nam biografsku priču o životu pop zvijezde Robbieja Williamsa. Riječ je o mjuziklu ali on je malo drugačiji od svih koje smo imali prilike vidjeti. Njegova osnovna ideja da kao glavnog protagonistu gledate čimpanzu pokazala se kao pun pogodak. Ovo je kvalitetno ostvarenje vrijedno gledanja koje posjeduje humor, ozbiljnost i puno jakih emocija.
Glazbeni biografski film Better Man (2024.) donosi biografsku priču o životu pop zvijezde Robbieja Williamsa. Film prati sve ključne trenutke Williamsove karijere, od djetinjstva do slave, turbulentnih odnosa i borbi s ovisnostima. Njegova glavna neobičnost, koju ste mogli primijetiti ako ste negdje uspjeli pogledati trailer filma, je to što je Robbie Williams prikazan kao čimpanza.
Majmun-zabavljač
Ta dosjetka i nije neobična s obzirom na to da je sebe često, u različitim intervjuima, opisivao kao “majmun-zabavljač” te kao “malo manje evoluiranog” od svojih bližnjih ali i ostalih. Dodatno treba naglasiti da u filmu on ne prolazi nikakvu transformaciju da bi postao majmun. On je čimpanza od samog početka filma, što samo po sebi govori koliko je iskrenosti u njemu po tom pitanju. Moglo bi se reći da je to “koža iz koje ne izlazi” od kad zna za sebe i da je naprosto u nju zarobljen.
Režiju filma potpisuje Michael Gracey, redatelj jednog od najuspješnijih i najboljih mjuzikla ikada – Najveći Showman (The Greatest Showman, 2017.). On je i koscenarist filma s ne tako poznatim glumcima Oliverom Coleom i Simonom Gleesonom. Njihova filmska priča sadrži jednu istinu koja se ne ističe previše kada se govori o Robbieju Williamsu. A to je da je njegov glazbeni talent zapravo minimalan a da je njegov najveći talent onaj da bude “zabavljač”. Kao takvom njemu je prirodno da izvodi svakakve glupave poteze (da ne kažemo “majmunarije”) na sceni i van nje.
Ta njegova netalentiranost je vidljiva je već u samom početnom prikazu njegovog djetinjstva. Netalentiran za nogomet (vrlo duhoviti prikaz na koji će vas natjerati na smijeh) i školu. No, jednako tako svemu tome suprotstavljena je njegova ambicija (već od malih nogu) da postane nešto, pitanje da li on ima “nešto ono” što će ga učiniti da postane “netko”.
Ovo nije mjuzikl na koje ste navikli, ovo je nešto sasvim drugo. Neko početno čuđenje ili smetnja da ćete gledati čitav film s čimpanzom, a svjesni ste da niste kupili kartu za neki od filmova iz serijala Planeta majmuna (Planet of the Apes), brzo će vas proći. I to zato što je Williams prisutan čitav film i to kao narator. Njegov glas i ono što vidite na ekranu postat će vam njegova sasvim “prirodna projekcija”.
Graceyev film vrlo uspješno je obuhvatio sve bitno iz Williamsovog života. Neki dijelovi njegovog života, ako ste njegov obožavatelj, bit će vam poznate jer ste o njima zasigurno čitali. Iako znate ishode tih događanja to vam neće biti naporno ili dosadno za gledati. Na kraju krajeva, ono što ste čitali sada gledate, doduše, u pomalo neobičnoj verziji.
Jake emocije
No, film donosi i detalje o kojima možda i ne znate puno. Prije svega, treba pohvaliti izvanredan prikaz Williamsove obitelji koja je totalno disfunkcionalna. Odnos s njegovim ocem Peterom (Steve Pemberton) dobio je malo više prostora. On je bio veliki obožavatelj Franka Sinatre (ali i Deana Martina i Sammy Davis Jr.) pa ga možemo proglasiti i najodgovornijim što je Robbie imao ambiciju postati zabavljač (Robbie je uspio ali njegov otac nije). Treba izdvojiti i odnos s njegovom bakom Betty (Alison Steadman) koja je za njega uvijek bila puna utjehe i razumijevanja za njega tijekom njegovih padova i životnih razočarenja s kojima se suočavao.
Svoj film Gracey nije lišio emocija. Dapače, drugi dio filma naprosto je nabijen njima. Williamsova samodestrukcija alkoholom i drogama neće vas ostaviti ravnodušnim. Kao posebna stavka izdvaja se odlično osmišljen prikaz njegove borbe s vlastitim demonima. Filmski vrhunac za to je ujedno i Williamsov vrhunac karijere – trodnevni nastup u Knebworthu koji je pohodilo ukupno 375000 ljudi (nikome još nije pošlo za rukom da nadmaši tu brojku). Tako nam redatelj Gracey servira efektnu borbu majmuna Robbieja s majmunima-njegovim demonima. U nekoliko kadrova ta borba je i prilično brutalna te posredno naglašava sav teret muke koju on nosi sa sobom.
O glumačkim izvedbama treba reći da su sve na visokom nivou. Posebno treba reći da je Williamsa odlično odglumio Jonno Davies (Kingsman: Tajna služba/Kingsman: Secret Service, 2014.). Uz njega, dakako, mora ići i to da su se za njegov izgled majmuna pobrinuli su se Luke Millar, Dave Clayton, Andy Taylor, kreativci iz kompanije Wētā FX.
Film Better Man vrhunski je produciran a scenarističko-redateljska dosjetka da glavnog protagonistu pretvori u čimpanzu pokazala se kao pun pogodak. Kvalitetan je u svakom pogledu a posjeduje humor, ozbiljnost i puno jakih emocije. Vrijedan je gledanja a treba još jednom istaći da je ovo malo drugačiji mjuzikl od svih koje smo imali prilike vidjeti ove godine (a i inače).
O autoru
