‘Apollo 13’: 30. godišnjica filmske priče o NASA-inom ‘uspješnom neuspjehu’

Trideset godina nakon premijere, Apollo 13 i dalje se smatra jednim od najautentičnijih i najnapetijih filmova o svemirskim misijama. Redatelj Ron Howard, uz vrhunsku glumačku postavu predvođenu Tomom Hanksom, ispričao je istinitu priču o misiji koja je umalo završila tragično, ali je postala simbol timskog rada i inženjerske domišljatosti. Film je osvojio brojne nagrade, oduševio publiku i kritiku, a njegovi produkcijski standardi i danas impresioniraju.

Prošlo je punih 30 godina otkako je Apollo 13 (1995.) iz Universal Pictures studija poletio u kina i povukao publiku u dramatičnu avanturu svemirskog spašavanja. Film je režirao holivudski veteran Ron Howard, a glumačka ekipa, predvođena Tomom Hanksom, donijela je na veliki ekran istinitu priču NASA-ine “misije koja je pošla po zlu”. Zahvaljujući autentičnom prikazu događaja i nezaboravnoj rečenici “Houston, we have a problem” (koja je postala opće mjesto pop-kulture), Apollo 13 se etablirao kao klasik žanra svemirske drame.

Dakle, film je režirao Ron Howard, do tada već afirmiran redatelj zahvaljujući fantaziji o borbi dobra i zla, Willow (1988.), te priči o rivalstvu dva brata vatrogasca u akcijskom trileru Vatrene kacige (Backdraft, 1991.). Ipak, upravo mu je Apollo 13 postao jedan od najhvaljenijih ostvarenja. Scenarij su napisali William Broyles Jr. i Al Reinert, prema knjizi “Lost Moon”, astronauta Jima Lovella i pisca Jeffreya Klugera, koja iz prve ruke opisuje događaje misije Apollo 13. Producent filma je Brian Grazer, u suradnji s Howardom, a njihova produkcijska kuća Imagine Entertainment stajala je iza projekta uz distribuciju Universal Picturesa.

Glavnu ulogu zapovjednika Jima Lovella tumači Tom Hanks, dok Kevin Bacon glumi pilota Jacka Swigerta, a Bill Paxton pilota lunarnog modula Freda Haisea. Gary Sinise igra ulogu Kena Mattinglyja, originalnog pilota koji ostaje na Zemlji, dok Ed Harris tumači direktora leta Genea Kranza, a Kathleen Quinlan gledamo u ulozi Marilyn Lovell, supruge Jima Lovella.

Napeta istinita priča

U filmu je riječ o trojici astronauta NASA-e u, naizgled rutinskoj, misiji leta na Mjesec, koja se pretvara u dramatičnu borbu za preživljavanje. Smješten u 1970., film vjerno rekonstruira događaje prave misije Apollo 13: zapovjednik Jim Lovell i njegova posada trebali su biti treća misija koja će sletjeti na Mjesec, no dva dana nakon lansiranja dolazi do eksplozije u servisnom modulu letjelice. Oštećenje uzrokuje gubitak većine kisika i električne energije na brodu, zbog čega je planirano spuštanje na Mjesec odmah otkazano. Umjesto toga, prioritet postaje kako sigurno vratiti trojicu astronauta na Zemlju.

Nastaje napeta situacija u kojoj se astronauti Lovell, Swigert i Haise sklanjaju u lunarni modul “Aquarius” koji postaje njihov “čamac za spašavanje” u svemiru, dok je glavni brodski modul praktički ostao bez pogona. U kontrolnom centru u Houstonu, tim predvođen Geneom Kranzom radi danonoćno kako bi improvizirao rješenja za niz problema – od smanjivanja potrošnje struje, preko uklanjanja viška ugljikova dioksida u kabini, do pronalaska putanje za povratak na Zemlju. Usprkos svemu, posada se suočava s hladnoćom, oskudnom zalihom vode i rastućom napetošću, ali zajedničkim snagama astronauti i kontrola leta uspijevaju prebroditi krizu. Kroz niz izuzetno napetih scena, film prikazuje tri i pol dana neizvjesnosti dok se svemirska letjelica približava Zemljinoj atmosferi. Uspješan povratak i spašavanje posade donosi golemo olakšanje i emotivni vrhunac priče. Neki su gledatelji takav završetak okarakterizirali kao “tipičan holivudski izmišljeni happy end”, ne shvaćajući da su se događaji doista tako odigrali!

Povijesno, misija Apollo 13 ostala je zapamćena kao “uspješni neuspjeh”. Naime, iako nije ispunjen cilj slijetanja na Mjesec, misija je smatrana uspjehom jer su astronauti preživjeli. Film vjerno slijedi stvarne događaje, uključujući čuveni citat: “Failure is not an option” (Neuspjeh nije opcija), koju izgovara Ed Harris kao Gene Kranz, a koja sažima duh zajedništva i upornosti NASA-inog tima.

Važna referenca u karijerama glumaca i filmaša

Tom Hanks preuzeo je ulogu Jima Lovella u svom glumačkom vrhuncu – prethodne dvije godine osvojio je Oscare za glavne uloge u filmovima Philadelphia (1993.) i Forrest Gump (1994.), a Apollo 13 učvrstio je njegov status pouzdanog protagonista povijesnih i avanturističkih drama, iako ovaj put nije bio nominiran za Oscara. Ipak, sam film pokupio je niz drugih nominacija za Oscara – ukupno devet,  a osvojio je dva (za najbolju montažu i zvuk – dok je Hanksova uvjerljiva gluma ostala upamćena kao dio njegovog “zlatnog niza” iz sredine ’90-ih godina 20. stoljeća. Osim toga, Hanks je tijekom priprema i snimanja pokazao zarazan entuzijazam prema svemirskim temama, a koliko mu je značio ovaj film, jasno je i iz činjenice da je kasnije producirao dokumentarnu seriju o Apollo programu.

Ed Harris, karakterni glumac koji tumači staloženog direktora leta Genea Kranza, za ovu je ulogu bio nominiran za Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu, a već se prethodno okušao u ulozi astronauta – u filmu Put u svemir (The Right Stuff, 1983.) – no upravo mu je Apollo 13 donio široko priznanje i prestižne nominacije, čime je dodatno osnažio svoju karijeru uloge “čovjeka od autoriteta”. Kathleen Quinlan također je zaradila nominaciju za Oscara za sporednu žensku ulogu, tumačeći emotivnu i snažnu Marilyn Lovelle, a ta ju je nominacija svrstala među glumačku elitu 1995. te skrenula pozornost na dotad relativno manje poznato ime.

Bill Paxton i Kevin Bacon, koji glume preostalu dvojicu astronauta Haisea i Swigerta, također su profitirali od uspjeha filma. Paxton je do tada bio poznat po sporednim ulogama, primjerice u filmovima Alien (Aliens, 1986.), Jamesa Camerona, te akcijskoj komediji istog redatelja, Istinite laži (True Lies, 1994.), a Apollo 13 ga je afirmirao kao glumca sposobnog nositi značajne uloge u ansambl-filmovima. Već sljedeće godine zablistao je kao glavna zvijezda akcijskog hita Twister (1986.). Što se Kevina Bacona tiče, on je slavu stekao ’80-ih godina 20. stoljeća, filmom Footloose (1984.), a njegov angažman u Apollu 13 dao mu je još jedan visoko profitabilan naslov u filmografiji i podsjetio publiku na njegov glumački raspon. Gary Sinise, iako u sporednijoj ulozi astronauta Mattinglyja (prizemljenog zbog zdravstvenih rizika), nastavio je niz uspješnih suradnji s Tomom Hanksom. Naime, godinu dana ranije glumio je nezaboravnog poručnika Dana u Forrest Gumpu, a Apollo 13 je učvrstio njegovu reputaciju pouzdanog karakternog glumca pa smo ga kasnije imali prilike gledati i u drugim hitovima iz ’90-ih, primjerice u trileru Briana De Palme, Zmijske oči (Snake Eyes, 1998.), s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi, ili pak zatvorskoj drami Zelena milja (The Green Mile, 1999.), u kojoj je opet glumio uz Toma Hanksa.

Za Rona Howarda, redatelja filma, Apollo 13 je predstavljao jedan od vrhunaca dotadašnje karijere. Howard je već bio etabliran, no ovim filmom dokazao je da može majstorski ispreplesti autentičnost dokumentarne priče s napetošću igranog filma. Zanimljivo, iako je Apollo 13 nominiran za Oscara za najbolji film, Howard te godine uopće nije bio nominiran za režiju, što su mnogi smatrali propustom. Ipak, struka mu je odala priznanje te je osvojio nagradu Udruženja američkih redatelja (DGA) za najbolju režiju, što je jasan znak koliko je njegov rad na filmu cijenjen među kolegama. Sam Howard, s vremenskim odmakom, ističe da mu je Apollo 13 jedan od najdražih projekata u životu koji ga čini iznimno ponosnim.

“Na ljestvici filmova na koje sam najponosniji, Apollo 13 je pri vrhu… Iskustvo snimanja bestežinskih scena i suradnja s herojima stvarnog doba bila je nešto što nitko od nas neće zaboraviti”, prisjetio se Howard koji je Oscara za režiju osvojio kasnije, za film Genijalni um (A Beautiful Mind, 2001.).

Od “neuspjeha” do filmskog trijumfa

Apollo 13 objavljen je 30. lipnja 1995., i odmah je po izlasku dobio izvrsne kritike i gotovo jednoglasno oduševljenje recenzenata. Film je pohvaljen zbog režije, glume i visoke razine autentičnosti prikaza svemirske drame. Danas nosi impresivnih 94 posto pozitivnih recenzija na Rotten Tomatoesu, a kritičari su isticali da je “za Apollo 13 misiju sve pošlo po zlu, dok je za film Apollo 13, sve ispalo kako treba”. Drugim riječima, istaknuli su da je Ron Howard uspio od “neuspjeha” napraviti filmski trijumf. Posebno su hvaljeni realizam i napetost filma: list “The Independent” istaknuo je Howardovu izvanredan smisao za detalje pri rekreaciji misije.

Danas, tri desetljeća kasnije, Apollo 13 uživa status modernog klasika i često se navodi kao referentna točka za filmove o svemiru. Mnogi ga uspoređuju s drugim slavnim svemirskim dramama. Primjerice, stoji uz bok već spomenutom filmu Put u svemir, kad je riječ o vjernim prikazima NASA-inih podviga, dok je po napetosti i emociji preteča novijih hitova poput Gravitacije (Gravity, 2013.). No, ono što Apollo 13 izdvaja od drugih filmova je činjenica da je temeljen na stvarnom događaju. NASA-ini stručnjaci u više su navrata istaknuli da je film impresivno točan te se smatra jednim od najrealističnijih filmova o svemiru. Kao najvjerodostojniji elementi filma ističu se tehnički detalji bestežinskog stanja i samog kvara na letjelici.

Naime, umjesto da se glumce vješa na žice ili se oslanja na tada skroman CGI, Ron Howard odlučio je snimati scene u bestežinskom stanju u stvarnoj bestežinskoj okolini. Produkcija je, u suradnji s NASA-om, unajmila specijalni zrakoplov KC-135 koji kroz parabolične letove pruža kratke intervale mikrogravitacije. Glumci Tom Hanks, Bill Paxton i Kevin Bacon, kao i filmska ekipa, proveli su 13 dana u Houstonu izvodeći dva leta dnevno. Ukupno su odradili stotine paraboličnih manevara, pri čemu su u svakom letu imali oko 23 sekunde bestežinskog stanja po manevru. U tih 20-ak sekundi snimani su kadrovi lebdenja unutar svemirske letjelice.

Osim toga, u završnoj sceni spašavanja posade, u cameo ulozi pojavljuje se pravi Jim Lovell koji tumači kapetana američkog nosača USS Iwo, Jima, koji preuzima astronaute nakon slijetanja u ocean. Štoviše, danas 97-godišnji Lovell, u toj filmskoj sceni nosi svoju stvarnu uniformu kapetana mornarice. Redatelj Howard htio mu je dati čin admirala u filmu, no Lovell je inzistirao da ga se prikaže onako kako je i bilo: u činu kapetana, s autentičnim odlikovanjima koje je sam izvukao iz ormara za snimanje. Ovaj simpatični detalj dodatno je zacementirao vezu filma s realnošću i predstavlja rijedak slučaj jer sudionik povijesnog događaja, u svojoj priči, glumi nekog drugog.

Dakle, na samu 30. obljetnicu filma, možemo zaključiti da je Apollo 13 odolio testu vremena. Bez obzira na to gledate li ga prvi ili po tko zna koji put, Apollo 13 uspijeva zadržati onaj isti osjećaj napetosti i oduševljenja. Pa možemo zaključiti: Houston, nemamo problem: ovaj film i nakon 30 godina ostaje jednako snažan i dojmljiv!

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora