Daniel Kušan: ‘Ne treba podilaziti djeci, već ih pozvati u pravu filmsku pustolovinu’

Redatelj i scenarist Daniel Kušan govori o uspjehu filma Bumbarovo ljeto, radu s mladim glumcima, važnosti dobre priče i o tome zašto djecu ne treba podcjenjivati.

Film Bumbarovo ljeto redatelja Danijela Kušana ovog je ljeta premijerno prikazan na 72. Pulskom filmskom festivalu, gdje je odmah osvojio publiku i dobio nagradu Zlatna vrata Pule – priznanje za najbolje ocijenjeni film iz Hrvatskog programa. Riječ je o uzbudljivoj, duhovitoj i emotivnoj filmskoj pustolovini smještenoj na izmišljeni otok Trs, u kojoj skupina djece kreće u potragu za tajanstvenim meteoritom, a umjesto toga otkriva – krijumčarsku mrežu i dječaka u bijegu.

Daniel Kušan diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 1998. djeluje kao redatelj na filmu, televiziji i u kazalištu. Njegov redateljski dugometražni prvijenac Koko i duhovi (2011.) postao je jedan od najgledanijih domaćih filmova za djecu, a nastavak Ljubav ili smrt (2014.) ostvario je najbolju gledanost u hrvatskim kinima 2014. Kušan potpisuje scenarije za većinu svojih filmova, režirao je i kratke igrane, dokumentarne i televizijske projekte, te objavljivao kratke priče u književnim časopisima. Član je Hrvatskog društva filmskih redatelja, a za Kinofilm govori o stvaranju Bumbarovog ljeta, izazovima snimanja filmova za djecu, odnosu prema književnim predlošcima, suradnji s mladim glumcima te razlozima zašto, unatoč brojnim izazovima, i dalje vjeruje u moć dobrih priča – onih koje zabavljaju, potiču na razmišljanje i povezuju generacije.

Bumbarovo ljeto temelji se na romanu “Tajanstveni svjetionik”, Maje Gluščević. Što se Vas, kao redatelja, najviše dojmilo u toj knjizi – likovi, atmosfera, poruka?

Daniel Kušan: Maja Gluščević u svojim djelima pokazala je sjajan osjećaj za razumijevanje dječjeg mentaliteta i onoga što djecu zanima. Također, “Tajanstveni svjetionik” je vrlo zanimljiva ljetna pustolovina koja se događa na našem predivnom moru i zato je izvrstan predložak za film, pokazuje i promovira naše prirodne ljepote.

Koliko ste ostali vjerni originalu, a koliko ste (gdje i zašto) posegli za redateljskom slobodom?

Daniel Kušan: Puno smo mijenjali, jer je scenarij prošao nekoliko faza razvoja. Zadržali smo osnove priče, pustolovinu, odnose između nekih mladih likova i osnovne teme prijateljstva i povjerenja. Ali stavili smo više fokusa na element krimića, na dinamiku, na vizualni pristup, na pravila žanra – sve ono što čini zabavan film. Stavili smo naglasak i na neke aktualne teme kao što je imigracija, naravno, gledane iz perspektive djeteta i prilagođene djeci.

Naslov filma – Bumbarovo ljeto – odudara od književnog predloška. Zašto baš taj naziv? Ima li Bumbar i dublju simboliku u cijeloj priči?

Daniel Kušan: Bumbar je nadimak glavnog lika, dječaka punije građe. Motiv tog nadimka provodi se kroz film jer on baš nije sretan s njim. No, u našoj priči on tijekom ljeta na neki način nadilazi svoj nadimak i stereotip u koji ga drugi stavljaju.

I prije četrnaest godina, također sredinom srpnja (2011.) ste predstavili dječji film – Koko i duhovi. Tri godine kasnije, krajem 2014. i Ljubav ili smrt. Koji je vaš “recept” za prenošenje priča za mlade na filmsko platno, a da one i dalje ostanu zabavne i razumljive mlađoj publici?

Daniel Kušan: Nemam neki poseban trik. Mislim da su djeca i mladi vrlo pametna i pronicljiva publika i da im se ne treba podilaziti – to mi je osnovno pravilo koje sam sebi zadajem kad radim filmove za njih. Također, djeca trebaju dinamiku, humor, akciju. Ne smije im biti dosadno. To je u našim uvjetima jako teško napraviti i zbog toga je potrebno puno razmišljanja, prilagodbe i improvizacije.

Dva spomenuta filma snimana su prema djelima Vašeg oca, Ivana Kušana. Iako smo i mi ostali uz njih odrastali, Vi ste u njih, mogli bismo reći, bili “uronjeni”. Je li bilo lakše raditi filmske adaptacije očevih romana ili hrvatske spisateljice i scenaristice Maje Gluščević?

Daniel Kušan: Moj otac je također bio scenarist i dramaturg. Oboje su u svojim romanima prikazivali priče koje su vrlo “filmične” i dinamične, pa nije bilo teško raditi adaptacije.

Budući da mlađa publika u kino dolazi uglavnom u pratnji roditelja, kako postižete da film bude zanimljiv svim generacijama?

Daniel Kušan: Mislili smo i na to da se i roditelji koji dolaze s djecom dobro zabave. S jedne strane, roditeljima se nije teško mentalno vratiti u mladost i pratiti dječje likove sa zanimanjem. S druge strane, zabavni i zanimljivi odrasli likovi u Bumbarovom ljetu mogli bi zabaviti i odrasle.

Glumci su medij kojim Vi, kao redatelj, nastojite publici prenijeti željenu emociju. Režirali ste niz dobro poznatih hrvatskih serija – Na granici (2018.), Zora dubrovačka (2013.), Pod sretnom zvijezdom (2011.)… te imali priliku raditi s brojnim, već afirmiranim, glumcima. Dječji film sasvim je druga priča. Primjerice, glavni likovi u Bumbarovom ljetu – Luna Vručinić Perić i Jozo Mornar – mladi su debitanti. Kako je raditi s mladima koji prvi put kao glumci otkrivaju svijet filma?

Daniel Kušan: I među odraslim, iskusnim glumcima postoje mnoge raznolikosti i redatelj treba naučiti pristupati svakome od njih na poseban način. Glumci su oni koji sebe, svoje tijelo i svoju osobu stavljaju direktno pred publiku i zato su nam važni. Mladi glumci čine to isto. S njima treba nešto više pripreme da nauče tehniku, ali na kraju je oblik komunikacije vrlo sličan. Svi radimo na tome da njihovu pojavnost predstavimo publici.

Što oni mogu naučiti od iskusnih filmaša, a što vi od njih?

Daniel Kušan: Oni od nas mogu naučiti tehniku, kako kao glumac biti u funkciji priče. Mi od njih možemo naučiti o spontanosti i elementu kreativne igre, što je jako važno za film, a često se u starijoj dobi zaboravlja ili zanemaruje.

S obzirom na tri “dječja” naslova, mogli bismo reći da ste se specijalizirali za dječji žanr. Što Vas veže uz dječju perspektivu?

Daniel Kušan: Nisam planirao specijalizirati se za filmove za djecu, niti mi je to jedini interes. No, moram priznati da je iznimno zabavno raditi filmove za djecu, ali i zahvalno jer su djeca vrlo iskrena publika koja bez uvijanja reagiraju kad im se nešto sviđa ili ne sviđa.

U Hrvatskoj se relativno rijetko snimaju filmovi za djecu i mlade, pogotovo oni koji imaju ambiciju dotaknuti se važnih tema. Što mislite, zašto je tomu tako?

Daniel Kušan: Mislim da se hrvatska kinematografija općenito malo boji raditi filmove za publiku. Teško je u našim kinima boriti se s blockbusterima čiji su budžeti stotinu ili više puta veći od naših. Osim toga, iz raznih razloga gledanost u kinima nije dobro mjerilo koliko je neki film uspješan. Zbog toga naši autori nemaju pravi feedback i komunikaciju s publikom i ne znaju kako bi ga dobili. Tu nam nedostaje malo iskrenosti i transparentnosti, ali i dijaloga unutar samog filmskog svijeta.

Koliko je danas teško (ili lako?) snimiti dječji film koji je istovremeno uzbudljiv i angažiran, a da se pritom ne svede na klišej ili didaktiku?

Daniel Kušan: Teško je, kao što je uvijek bilo. Hollywood je uvijek imao više sredstava, a kino publika, s pravom, za svoje novce traže spektakl. Naša jedina šansa je da im pariramo odličnom pričom i snalažljivošću u procesu snimanja.

Potječete iz kreativne obitelji, a i sami ste takvu osnovali. Otac Vam je bio književnik i akademik, majka je poznata hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, Helena Buljan. Supruga Emina Kušan je pak kostimografkinja. Uglavnom, “pokrivate” gotovo sve aspekte filmskog stvaralaštva. Kad se u vašoj obitelji govori o filmu, je li to rasprava, radionica ili kreativni okršaj? I tko obično ima “posljednju klapu”?

Daniel Kušan: U mojoj obitelji uvijek su svi vrlo ravnopravno i iskreno razgovarali o umjetnosti, i cijenili smo sve njihove vrsta. Vjerojatno zato sam se i opredijelio za film, jer u njemu se objedinjuju sve druge umjetnosti – od likovne i dramske pa sve do literarne.

Imate li u planu već kakav novi projekt?

Daniel Kušan: Imam nekoliko projekata. Trenutačno s glumcem Stjepanom Perićem razvijam humorističnu seriju Bečka škola, a moj sljedeći filmski projekt bit će mjuzikl Morska vila koji će koristiti pjesme grupe Daleka obala.

I za kraj – da možete sebi u mladim danima pustiti jedan vlastiti film, koji bi to bio i zašto?

Daniel Kušan: Pustio bih si upravo ovaj najnoviji, Bumbarovo ljeto. I onda bih mladoga sebe upitao za mišljenje i ocjenu. S godinama dolazi iskustvo, ali mladost ima žar, ludost i kreativnost koje su prijeko potrebne za dobru umjetnost. Uvijek se trudim njegovati i održavati taj mladenački zanos.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora