5 filmova o kojima se priča u Cannesu

Od Mendonçe Filhe do Loznice, od Scarlett Johansson do Jennifer Lawrence, brojni su svjetski filmaši predstavili svoje nove filmove na 78. Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu, no nisu svi dobili golemi aplauz.

Kao i svake godine, sredina svibnja rezervirana je za “svjetsko prvenstvo u filmovima” – Međunarodni filmski festival u Cannesu. Unatoč svemu, Cannes i dalje ostaje najznačajniji svjetski filmski festival, a ovih dana važno je biti viđen na Croisetteu.

Teško je uopće nabrojati što sve Cannes nudi u svojem 78. izdanju, koje se održava od 13. do 24. svibnja. Od svjetske premijere posljednjeg filma u serijalu Nemoguća misija do novog filma braće Dardenne. Od humanističke i političke poruke koju je poslalo više od 350 filmaša potpisavši pismo u kojem osuđuju genocid u gazi do povratka osramoćenog glumca Kevina Spaceyja na scenu s filmom The Awekening, koji distributeri mogu kupiti na festivalskom marketu. Od objave uspostavljanja Godišnje filmske i TV nagrade Jadranske regije do praćenja tko će od 22 kandidata ove godine osvojiti Zlatnu palmu za najbolji film.

Biseri (i nešto lošiji filmovi) svjetske kinematografije

U cijeloj toj buci koju proizvode obožavatelji i mediji, neki filmovi su ipak dobili malo više medijske pozornosti. Naravno, uglavnom su to američki filmovi prokušanih redatelja i filmskih zvijezda, no kako je Cannes ipak prvenstveno meka umjetničkog filma, na radaru se pronašao i poneki biser iz slabije poznatih kinematografija.

A o čemu se u Cannesu doista priča? Pa o ovim filmovima!

The Secret Agent

Izgleda da je brazilska veza opet pogodila zlato. Redatelj Kleber Mendonça Filho (Akvarij, Baucarau) i glavni glumac Wagner Moura (Elitna postrojba, Narcos) predstavili su povijesni politički triler, koji kroz priču o običnom profesoru razotkriva užase vojne diktature pod kojom je Brazil bio od 1964. do 1985. Film, koji je u konkurenciji za Zlatnu palmu, dočekan je uz veliki aplauz, a kritičar Cineurope za njega je napisao: “Brazilski redatelj pretočio je ovaj pogled na uspomene s kojima treba pažljivo postupati, stvarajući prototipsko djelo u kojem briljantno slaže različite narativne slojeve i poigrava se kodovima žanrovskog filma kako bi pronašao idealnu distancu od svoje teme.”

Eddington

Znate kako kažu da nema lošeg publiciteta? Sumnjamo da bi se Ari Aster trenutno s time složio. Od američkog redatelja, proslavljenog psihološkim hororima Naslijeđeno zlo i Midsommar, puno se očekivalo. Kako i ne bi kada je u Cannes došao sa suvremenim vesternom u kojem je okupio zvjezdanu glumačku ekipu u kojoj su Joaquin Phoenix, Pedro Pascal, Austin Butler i Emma Stone. No, priča o sukobu šerifa i gradonačelnika u malom gradu nije baš najbolje prihvaćena od festivalske publike. U tradicionalnom žiriju časopisa Screen filma ima vrlo skromnu ocjenu 1.5 (na ljestvici od 0 do 4), a Peter Bradshaw u Guardianu je istaknuo: “Film izgleda dobro, zahvaljujući kameri Dariusa Khondjija, ali ne donosi ništa novo ni dramski važno, a uz to uspijeva postići nešto izvanredno – učiniti da Emma Stone, Pedro Pascal i Joaquin Phoenix djeluju kao dosadni glumci.”

Eleanor The Great

Puno se očekivalo i od debitantskog redateljskog filma slavne glumice Scarlett Johansson. Film Eleanor the Great na papiru doista izgleda primamljivo. Humoristična drama o 94-godišnjoj ženi s Floride koja sklapa neočekivano prijateljstvo s 19-godišnjom studenticom iz New Yorka ima veliki adut u glavnoj glumici June Squibb, no čini se da ni ona nije uspjela spasiti film. Reakcije kritike su izuzetno mlake, pa tako Owen Gleiberman u Varietyju piše: “Redateljski debi Scarlett Johansson neuvjerljiv je film koji pokušava ugoditi širokoj publici, s June Squibb se u ulozi oslanja na svoju prepoznatljivu drskost i šarm.”

Die, My Love

Ako Emma Stone i Scarlette Johansson nisu dobili previše ljubavi od publike i kritike u Cannesu, to je barem uspjelo Jennifer Lawrence. Adaptacija istoimenog romana Ariane Harwicz, Die, My Love je projekt koji je i započela hollywoodska glumica, koja je poslala primjerak knjige škotskoj redateljici Lynn Ramsay odabravši je kao idealnu osobu koja bi s njom mogla ovu priču o postporođajnoj depresiji i bipolarnom poremećaju pretvoriti u emotivno djelo. I nije bila u krivu. Film je u Cannesu dočekan s hvalospjevima, pa je tako Bradshaw u Guardianu istaknuo: “Lawrence briljira u ulozi žene čiji se bipolarni poremećaj pogoršava zbog nevjere njezina supruga, kojeg glumi Robert Pattinson, a sve pod izuzetno snažnom režijom Lynne Ramsay.”

Two Prosecutors

Sergej Loznica jedan je od najproduktivnijih redatelja 21. stoljeća, a nije promašeno reći i da spada među najbolje redatelje toga razdoblja (barem kada je u pitanju njegov dokumentarni opus). Svoj je već impozantan renome ukrajinski redatelj povećao igranim filmom Two Prosecutors, povijesnom dramom o tužitelju za vrijeme Staljina koji se odluči zauzeti za osuđenog čovjeka. Film trenutno vodi u žiriju koji predstavlja časopis Variety, a njihov je kritičar istaknuo: “Iskustvo gledanja filma Two Prosecutors ima gotovo opipljivu književnost – poput čitanja tankog džepnog izdanja klasika Camusa, Kafke ili Orwella, gdje su stranice požutjele od vremena, ali su uvidi i dalje bolno i živo svježi.”

O autoru

Josip Jurčić

Pogledaj ostale članke ovog autora