Postapokaliptični akcijski triler Zona opstanka, redatelja Georgea Nolfija, vrlo brzo je završio kao streaming naslov. Najveći aduti ovog filma su Anthony Mackie i Morena Baccarin, koji su u glavnim ulogama. Najveća mana je što njegova ideja scenaristički nije dobro iskorištena te je vidljivo da mu fali podosta kreacije na tom polju.
Na streaming platformu Max nedavno je uvršten film Zona opstanka (Elevation, 2024.), koji je vrlo brzo zasjeo je na sam vrh ljestvice najgledanijih filmova. Razlog za to, osim što se radi o novitetu, leži i u činjenici da su u naslovnim ulogama Anthony Mackie (Kapetan Amerika: Vrli novi svijet/Captain America: Brave New World, 2025., Osvetnici: Završnica/Avengers: Endgame,2019.) i Morena Baccarin (filmski serijal Deadpool, Fast Charlie, 2023.).
Limitirana kino distribucija
Riječ je o postapokaliptičnom akcijskom trileru koji počinje kratkim, poluminutnim uvodom (koji nas, u formi (audio) vijesti upoznaje da su se iz vrtača, koje su se pojavile diljem svijeta, izašla čudovišta, “Kosci”, koja ubijaju ljude a pravog oružja protiv njih nema (meci ih samo nakratko usporavaju). Oni su velika, brza čudovišta koja imaju sposobnost detektiranja ugljičnog dioksida (koji čovjek ispušta disanjem).
No, ona imaju slabost jer ne mogu preko nadmorske visine od 2440 metara. Tri godine nakon ovog događaja kreće radnja filma koja je smještena u gorje Stjenjak (Rocky Mountains) u Koloradu. Upoznajemo Willa (Anthony Mackie), koji se oporavlja od gubitka svoje supruge Tare (Rachel Nicks), koju su stvorenja ubila dok je bila s Ninom (Morena Baccarin) na ekspediciji ispod linije sigurnosti.
Nina je fizičarka i cijelo vrijeme pokušava osmisliti metak/oružje kojim će moći zaustaviti ubojita stvorenja. Will se brine za malodobnog sina Huntera koji noću koristi respirator. Kad mu gotovo ponestane filtera, Will odlučuje krenuti u obližnju bolnicu, koja je ispod sigurne linije, kako bi pronašao filtere. Njemu se pridružuje Nina te Willova prijateljica Katie (Maddie Hasson).
Film Zona opstanka režirao je Georgea Nolfi (The Banker, 2020., Nemogući susret/The Adjustment Bureau, 2011.) a scenaristi filma su John Glenn, Jacob Roman i Kenny Ryan (sva trojica surađivala su na TV seriji SEAL Team, 2018. – 2021.). Film je svoju premijeru u SAD imao početkom studenog prošle godine, kada je pušten u limitiranu kino distribuciju a kao streaming naslov pojavio se već krajem istog mjeseca.
Van SAD-a film je u nekim zemljama bio dio kino repertoara, primjerice to je bio slučaj sa Slovenijom. No, općenito kao kino naslov nije privukao puno pažnje. Po dostupnim podacima film je snimljen s budžetom od 18 milijuna dolara a u svom kratkotrajnom boravku u kinima uspio je ostvariti zaradu od svega 3,6 milijuna. No, dojam je da je film od početka planiran da bude streaming a ne kino naslov.
Više pitanja nego odgovora
Nemoguće je ne primijetiti da film, sa svime što nudi, pokušava biti Mjesto tišine (A Quiet Place, 2018.) ili pak što bliže naslovima Arcadian (2024.), Bird Box (2018.) ili pak Tišina (The Silence, 2019.). Svima je zajedničko da su sadržavaju sličnu survival priču, u kojoj su glavni negativci nepoznati stvorovima koji napadaju našu planetu te da pripadaju u red niskobudžetnih filmova. Ono što ih međusobno razlikuje je njihova kvaliteta. U tom pogledu ovaj film ne nudi baš ništa novo a po stavci jeze i napetosti nije baš u potpunosti uspio.
Filmu nedvojbeno fali malo više kreacije u priči. Sve što ste vidjeli u gore nabrojenim filmovima, vidjet ćete i tu. No, ovdje je izvedba malo lošija u scenarističkom smislu. Prije svega, dojam je da su ubojita bića u filmu tu samo radi radnje, kao element da film ima nešto što pokreće radnju. Nadalje, film u vezi njih nudi više pitanja nego odgovora. Prije svega, to se odnosi na njihovo podrijetlo koje je nepoznato, 99% svega što o njima znamo prikazano je u poluminutnom uvodu filma (preostalih 1% posto odnosi se na to koliko su opaki kad ubijaju i pitanja da li se i kako mogu likvidirati).
Doduše, u samoj završnici doznajemo neke sitne nove detalje. No, to je sve nekako usmjereno na neki nastavak ili prequel za koji nismo baš sigurni da će se realizirati. Također, ostaje veliko i neodgovoreno pitanje zašto likvidiraju samo ljude. Stavka o tome kako prepoznaju čovjeka po disanju je prilično neuvjerljiva (i životinje dišu na isti način kao i ljudi). Ideja da stvorenja ne mogu preko određene nadmorske visine je odlična kao ideja ali dojam je da nije dovoljno iskorištena (a opet ostaje i pitanje zašto je to tako).
Neiskorištena ideja
Ono što je dobro je to što su vizualni i zvučni efekti na visokoj razini pa mu to podiže kvalitetu. Nadalje, redatelj Nolfi uspio na odličan način vizualno iskoristiti krajolik gorja Stjenjak. Stvarno se dobio jedan pravi dojam vrlo krhke “sigurne zone” i neke “nade u bolje sutra” i velike izolacije među preostalim preživjelim (odlični kadrovi dizanja zastava u naseljima preživjelih, u samoj završnici, kao sredstvo komuniciranja i poziva na borbu (zajedništvo).
U pozitivne aspekte filma ide i gluma. Anthony Mackie sasvim je solidan, unio je dozu ozbiljnosti te prilično uvjerljivo prenosi u svoj lik oca emociju ljubavi i očaja dok se suočava s naizgled nepremostivim preprekama. Morena Baccarin nije daleko do njega ali tu se mora naglasiti da je njezin lik scenaristički lošije obrađen. Maddie Hasson (Zloćudno/Malignant, 2021.) je za pohvalu ali njezin lik je u ovom filmu žrtvovan. To je šteta jer se mogao puno bolje iskoristiti.
Film Zona opstanka kvalitativno je lošiji od filmova navedenih u ovom tekstu. Bolje rečeno, njegova ideja nije iskorištena na pravi način pa u konačnici više izgleda kao neka video igra nego ozbiljniji film. S druge pak strane, njegove pozitivne stavke (gluma, vizualni izgled) izdižu ga iznad nečega što bi nazvali “loš film”. Kao streaming naslov izgleda sasvim pristojno a nezahtjevni filmski gledatelji bit će sasvim zadovoljni onim što im pruža.
O autoru
