Psihološki triler Hurry Up Tomorrow redatelja Treyja Edwarda Shultsa inspiriran jekarijerom glazbenika The Weeknda, koji i tumači glavnu ulogu. Film ima podosta mana a najveća je što redatelju u fokusu nije njegova priča nego vizualni izgled. Kao takav, ostavlja dojam ne previše zanimljivog eksperimentalnog video spota. Svjetla točka filma je gluma Jenne Ortega.
The Weeknd, pravim imenom Abel Makkonen Tesfaye, kanadski je pjevač, tekstopisac i producent poznat po svom jedinstvenom spoju alternativnog R&B-a, popa i elektronike. U dosadašnjoj karijeri osvojio je četiri Grammy nagrade, 20 Billboard Music Awards i brojne druge prestižne nagrade. Film Hurry Up Tomorrow (2025.) njegov je prvi glumački nastup (na kratku kameo ulogu u filmu Uncut Gems iz 2019. godine nema smisla gledati kao na ozbiljni glumački nastup.
Stvarni događaj kao inspiracija
Žanrovski je ovaj film psihološki triler a režirao ga je Trey Edward Shults, američki redatelj koji je poznat po svojim intenzivnim psihološkim dramama i eksperimentalnom pristupu filmu. Mnogi kritičari smatraju ga jednim od najzanimljivijih redatelja svoje generacije. Pažnju na sebe skrenuo je filmom Krisha (2015), za koji je osvojio nagradu John Cassavetes Award, nagradu koja se dodjeljuje na Independent Spirit Awards (godišnje nagrade koje se dodjeljuju nezavisnim filmskim projektima u SAD), za najbolji nezavisni film s budžetom manjim od milijun dolara.
Važno mjesto u njegovoj biografiji zauzima film film Valovi (Waves, 2019.), obiteljska drama o gubitku i iskupljenju, stekao je kultni status. Bio je hvaljen zbog svoje emocionalne dubine i inovativnog vizualnog stila, koji koristi dinamičnu kameru i promjene u aspektu slike kako bi naglasio psihološko stanje likova. Posebno je hvaljena sjajna upotreba glazbe, koja uključuje pjesme Franka Oceana i grupe Radiohead, koja dodatno pojačava atmosferu i emotivni utjecaj priče.
Shults je i koscenarist filma s The Weekndom i Reza Fahimom, koji je suautor i producent kontroverzne HBO serije Idol (The Idol, 2023.), a prije ovog filma surađivao je s Tesfayeom na više projekata. Za njih obojicu ovo je prvi filmski scenaristički rad. Sam film inspiriran je karijerom The Weeknda kao pop zvijezde te specifičnim trenutkom kada je izgubio glas tijekom koncerta, što ga je potaknulo na stvaranje albuma i filmskog projekta.
Radnja filma prati glazbenu zvijezdu The Weeknda koji se priprema za nastup na velikom koncertu, ali ga muče nesanica i depresija nakon nedavnog prekida. Njegov menadžer Lee (Barry Keoghan) pokušava ga motivirati, no pjevač osjeća sve veću emocionalnu prazninu. U međuvremenu, mlada obožavateljica Anima (Jenna Ortega), koja se bori s vlastitim demonima, dolazi na koncert nakon što je zapalila kuću i ignorirala pozive majke.
Tijekom nastupa, The Weeknd iznenada gubi glas i napušta pozornicu. Anima spretno bježi osiguranju i završava u backstageu s jasnom namjerom da ga pronađe. Slučajno se i susreću te provode noć zajedno istražujući grad i dijeleći svoje unutarnje borbe. Pjevač joj otpjeva pjesmu Hurry Up Tomorrow, koja u njoj izaziva snažne emocije.
Produženi video spot
Sljedećeg jutra, dok se Abel sprema vratiti na turneju, svjedoči Animinoj svađi s majkom. Anima mu agresivno priječi odlazak, tražeći od njega emocionalnu otvorenost, ali je on odbacuje. Ona ga udara u glavu bocom šampanjca. Nešto kasnije on se budi zavezan za krevet. Nešto kasnije Anima pleše uz njegove pjesme te analizira njihove teme toksičnih odnosa s ženama, ali Abel odbija razgovarati o njima…
Ovaj Shultsov uradak više djeluje kao neki produženi video spot a u nekim trenucima djeluje poput kakvog vizualnog eksperimenta. Kao takav, sadrži podosta mana. U te mane svakako ide to što se redatelj više bavio vizualnim izgledom filma nego njegovom pričom. Nadalje, njegova priča prilično često skače i scene u scenu a da njihova poveznica i nije baš pretjerano jasna (i nećete biti jedini koji će se boriti s osjećajem zbunjenosti).
Tu se treba napomenuti da redatelj koristi sekvence snova kako bi dočarao ali i naglasio psihološku nestabilnost svog glavnog lika. Na to se nadovezuje da je film prožet simbolikom. No, to sve nekako je bez pravog i jasnog značenja te ulazi u svojevrsni (besmisleni) nadrealizam koji vjerojatno samo autorska ekipa filma razumije neki dijelovi filma. Što se tiče likova, njihova karakterizacija je dosta loša a lik The Weeknda većini će brzo postati zamoran jer je njegovom plakanju i tuzi scenaristički dano previše vremena.
Vizualno atraktivan film
U dobre stvari filma ide tema kojom se film bavi – borba slavne osobe sa svojim unutarnjim demonima (depresijom) i njegova potraga za vlastitim “ja”. Tema je jasna i kristalno prepoznatljiva. Bez obzira kakav dojam film na kraju ostavlja, ne može mu se poreći da je vizualno atraktivan. Redatelju je u tome prilično pomogao direktor fotografije Chayse Irvin (Plavuša/Blonde, 2022., Crni član KKKlana/BlacKkKlansman, 2018.), kod kojeg sve pršti od boja a kamera mu je sve samo ne statična. Može se reći da zahvaljujući tome filmom vlada jedan hipnotička atmosfera.
Svjetla točka filma je i Jenna Ortega (Bubimir Bubimir/Beetlejuice Beetlejuice, 2024., TV serija Wednesday, 2022.) koja je, unatoč ne baš sjajnom scenariju, uspjela kreirati kompleksni i intrigantni lik, koji je izrazito ranjiv ali i nepredvidivo agresivan (što itekako dolazi do izražaja i samoj u završnici filma). U svakom slučaju, Ortega se polako nameće kao jedna od glumica koja bi mogla napraviti velike stvari. Za Barryja Keoghana treba reći da nekako ponavlja ulogu iz filma Bird (2024.). Tamo je bio nadrogirani otac a ovdje je menadžer u isto takvom stanju. Sve to glumački izgleda ok ali baš ništa novo nije unio u svoj lik. On sa svojim glumačkim talentom zaslužuje puno bolje uloge.
Hurry Up Tomorrow nije za gledatelje koji traže zabavni film. Očigledno je od samog starta da je bio (i ostao) film koji je namijenjen zagriženim obožavateljima The Weeknda. No, dojam je da ni oni neće biti previše oduševljeni onime što vide. I za većinu njih on će biti pomalo mučna i ne pretjerano razumljiva drama. To se itekako vidi i po zaradi na kino blagajnama – u deset dana prikazivanja zaradio je svega 3,3 milijuna dolara a snimljen je s budžetom od 15. Kratko rečeno, publika je i više nego jasno rekla svoje.
O autoru
