Film redateljice Chloé Zhao osvaja emotivnošću i vizualnim stilom. Riječ je o fikcionaliziranoj biografiji slavnog Williama Shakespearea, koja polazi od gubitka njegova sina i povezuje tu tragediju s nastankom Hamleta. U glavnim ulogama su Paul Mescal i Jessie Buckley, koja je pružila briljantan nastup vrijedan ne samo nominacije, već i samog Oscara.
Steven Spielberg i Sam Mendes u svojoj karijeri zajedno imaju čak 27 nominacija za Oscara te su osvojili su ukupno 4 Oscara. Od toga broja imaju čak 14 nominacija za u kategoriji najboljeg filma i 1 osvojenu nagradu (Spielberg za Schindlerovu listu/ Schindler’s List, 1993.). Kada se među producentima nekog filma nađu njihova imena, odmah je jasno da je riječ o projektu od kojeg se puno očekuje.
Pozicioniran za Oscara
Dodatno, takav film dobiva na težini činjenicom da ga režira Chloé Zhao, oskarovka koja je 2021. osvojila nagradu Akademije za režiju i najbolji film s Zemlju nomada (Nomadlandom, 2020.). Takva kombinacija produkcijske moći i autorskog senzibiliteta stvara okvir u kojem se očekuje djelo koje će obilježiti sezonu. A to ostvarenje je Hamnet (2025.), adaptacija istoimenog romana Maggie O’Farrell iz 2020. godine (roman je objavljen i u hrvatskom prijevodu 2021. godine).
Ovaj roman spisateljice O’Farrell odmah je po izlasku privukao pažnju kritike i čitatelja, postavši jednim od najzapaženijih naslova godine. Dobio je prestižnu Women’s Prize for Fiction 2020, što ga je učvrstilo kao jedno od ključnih književnih ostvarenja suvremenog povijesnog romana. Uz to, nagrađen je i National Book Critics Circle Award for Fiction, potvrđujući svoju međunarodnu relevantnost.
Sagledavajući sve navedeno u cijelosti, nije teško zaključiti da je ovaj film redateljice Zhao i već prije izlaska bio pozicioniran kao jedno od najiščekivanijih ostvarenja sezone. Kada se svemu doda i to da je premijeru imao u kasnu jesen, u razdoblju kada se tradicionalno lansiraju glavni kandidati za Oscara, stvari postaju kristalno jasne. Upravo takvo pozicioniranje potvrđuje da je Hamnet od samog početka zamišljen kao ozbiljan pretendent na najveće filmske nagrade.
Riječ je o fikcionalizirana biografiji slavnog Williama Shakespearea, koja polazi od gubitka njegova sina i povezuje tu tragediju s nastankom Hamleta, jednog od najutjecajnijih tekstova svjetske književnosti. Ipak, središte priče nije sam Shakespeare, nego Agnes Hathaway (Jessie Buckley), mlada žena slobodnog duha. Zlobni glasovi susjeda nazivaju je šumskom vješticom, a utočište pronalazi u prirodi i druženju sa sokolom.
Susret s mladim Williamom (Paul Mescal), koji podučavanjem djece vraća očev dug, prerasta u ljubav koja se razvija unatoč protivljenju njegovih roditelja. Kada Agnes objavi da je trudna, uz podršku brata Bartholomewa (Joe Alwyn) i naposljetku Williamove obitelji, par se vjenča i dobiva kćer Sussanu (Bodhi Rae Breathnach). Premda je vezan uz očev kožarski posao, William teško pronalazi svoje mjesto, jer u njemu tinja književni talent koji traži oslobođenje.
Agnes prepoznaje da njegova sudbina leži u Londonu, iako to znači da će ga rijetko viđati. Njena nova trudnoća dodatno naglašava razdvojenost, jer William neće biti prisutan pri porodu. Agnes na svijet donese Hamneta (Jacobi Jupe) i Judith (Olivia Lynes), a obiteljski život dobiva novu dimenziju.
Putovanje kroz slojeve tuge
Godine prolaze, William stječe slavu kao dramatičar i redatelj, ali odnos s Agnes postaje sve složeniji. U trenutku kada tragedija pogodi obitelj, njihova priča poprima duboko emotivni ton i otvara prostor za nastanak Hamleta, djela koje se u ovom filmu interpretira kao njegova najosobnija priča.
Scenarij Hamneta potpisuju zajednički redateljica Zhao i spisateljica O’Farrell, što mu ide itekako u prilog. On se od prvih scena gradi kao izrazito emotivan film koji gledatelja vodi kroz slojeve tuge i ljubavi bez zadrške. Chloé Zhao režiju oblikuje s osjećajem suptilnosti, pretvarajući intimnu obiteljsku priču u univerzalnu refleksiju o gubitku. Ovdje svakako treba naglasiti i posebno pohvaliti da umjesto grandiozne biografije, film se usredotočuje na unutarnji svijet obitelji, stvarajući atmosferu koja je istodobno krhka i snažna.
Redateljica Zhao znalački koristi prirodu kao produžetak unutarnjeg svijeta glavne junakinje, pa se njezina povezanost s krajolikom prikazuje kao simbol slobode i instinktivne snage. Svakako treba pohvaliti kameru Łukasza Żala (Zona Interesa/The Zone of Interest, 2023.) koji hvata prirodu u gotovo mističnom svjetlu, pretvarajući šumu i krajolik u produžetak Agnesine unutarnje slobode. Vizualni stil filma naglašava kontrast između topline doma i hladnoće vanjskog svijeta, čime se dodatno pojačava emotivni naboj.
Tu treba dodati i glazbu Maxa Richtera (Ad Astra, 2019.), koja preuzima ulogu svojevrsnog emocionalnog vodiča kroz ključne trenutke. Njegova glazbena podloga diskretno podcrtava atmosferu, dajući filmu ritam koji prati Agnesinu povezanost s prirodom i gubitkom. Sve zajedno donosi iskustvo koje je intimno, ali i snažno, film koji ostavlja trag prije svega kroz emociju.
Briljantna Jessie Buckley
Iako Hamnet osvaja emotivnošću i vizualnim stilom, ritam filma pokazuje određenu neujednačenost. Prva polovica djeluje pomalo razvučeno i više se oslanja na atmosferu nego na napredovanje radnje, dok se u drugom dijelu struktura zgušnjava i postaje čvršća. Također, dojam je da je film predugačak (oko 125 minuta), jer ponavljanje motiva usporava dinamiku i čini da se pojedini prizori doimaju suvišnima (da je kraći bio bi definitivno dramaturški čvršći).
Mala boljka je i predvidljivost narativnog luka – odnosno, umanjuje napetost – jer ključni preokreti dolaze bez većeg iznenađenja. Unatoč emotivnoj snazi, film se oslanja više na osjećaj nego na narativnu inovaciju, što ga čini dojmljivim, ali ne i potpuno zaokruženim. Zbog svega toga, iako film ostavlja snažan emotivni dojam, istodobno pokazuje slabosti u ritmu i dramaturgiji koje ga sprječavaju da u potpunosti ispuni svoj potencijal.
Jessie Buckley (Zlobna pisamca/ Wicked Little Letters, 2024.) u Hamnetu donosi izvedbu koja je istodobno suptilna i monumentalna, ona je srce filma. Njezina izvedba je u punom smislu riječi “emocionalno razorna”, s nevjerojatnom sposobnošću da prenese bol i snagu kroz najmanje geste. U završnici filma, u scenama na samom kraju izvođenja predstave Hamlet, njezino lice postaje platno na kojem se iščitava cijela težina tragedije.
U svom nastupu Buckley uspijeva spojiti mističnu povezanost s prirodom i majčinsku ranjivost, čineći Agnes likom koji ostaje urezan u pamćenje. Po svemu što je pružila, sasvim zasluženo se već spominje kao ozbiljna kandidatkinja za Oscara – podsjetimo, nominaciju je već ostvarila za Mračnu kćer (The Lost Daughter, 2021.) u kategoriji najbolje sporedne glumice, a ovdje ide i korak dalje. Njezina interpretacija najjači je element filma, izvedba koja ga podiže iznad dramaturških slabosti i ostavlja trajan dojam.
Paul Mescal (Gladijator II/Gladiator II, 2024.) donosi ranjivog i kompleksnog Williama, čovjeka rastrganog između ambicije i obiteljskih obaveza. Njegova izvedba je snažna i uvjerljiva, osobito u prikazu unutarnjih nesigurnosti. Ipak, u kontekstu filma ostaje u sjeni Buckleyine dominantne prisutnosti. No, na to ne treba gledati kao na neku manu jer je tako postavljenja dinamika njihovih uloga.
Dobra procjena
Njihova međusobna kemija daje filmu posebnu energiju, jer se emotivna napetost između Agnes i Williama osjeti u svakom zajedničkom prizoru. Upravo ta interakcija podiže film iznad pojedinačnih izvedbi, pretvarajući ga u dojmljivu i snažnu priču o ljubavi i gubitku. Njihova zajednička igra najbolje pokazuje kako Mescalova suzdržanost služi kao kontrapunkt Buckleyinoj intenzivnosti, čime se njezina dominacija još snažnije ističe.
Unatoč manama u ritmu i dramaturgiji, Hamnet je film koji ostavlja snažan emotivni trag. Njegova vizualna ljepota i glazbena podloga stvaraju atmosferu koja se dugo pamti, dok redateljica Chloé Zhao još jednom potvrđuje da zna kako intimnu priču pretvoriti u refleksiju koja nadilazi granice pojedinačnog iskustva.nFilm je možda predugačak i ponekad predvidljiv, ali njegova emotivna snaga nadilazi tehničke slabosti.
Hamnet je ostvarenje koje se pamti po emociji i glumačkoj snazi. Kao cjelina, riječ je o ostvarenju koje potvrđuje da se i kroz fikciju može dosegnuti samu srž ljudske emocije. Njegova vrijednost leži u sposobnosti da osobnu tragediju pretvori u univerzalno iskustvo koje dira svakog gledatelja. Čini se da Spielberg i Mendes nisu pogriješili u svojoj procjeni, jer film će gotovo sigurno osvojiti ponešto nominacija za Oscara, a ako zlatni kipić završi u rukama Jessie Buckley – bit će to potpuno zasluženo.
O autoru
