Najnoviji film slavnog kanadskog redatelja Davida Cronenberga nastao je iz njegovog osobnog gubitka. Riječ je o hladnom i distanciranom filmu koji potvrđuje da redatelj, i u poznim godinama, ostaje jedan od najdosljednijih i najprovokativnijih autora suvremenog filma. Glavne uloge tumače Vincent Cassel, Diane Kruger (u dvostrukoj ulozi), Guy Pearce te Sandrine Holt.
Za kanadskog redatelja Davida Cronenberga, koji filmove snima već pedeset godina, s pravom se može reći da oformio zasebnu potkategoriju horora – body horror. Njegov pristup tijelu, boli, transformaciji i identitetu nije samo estetski, nego filozofski, gotovo biološki. Cronenberg je jedan od rijetkih autora kod kojeg su tematske preokupacije ostale dosljedne tijekom cijelog stvaralaštva.
Netflixovo odustajanje
Jedan je od rijetkih autora čiji se filmski stil s vremenom pretvorio u prepoznatljivu oznaku, pa se danas njegova djela nazivaju “cronenbergovskim filmovima” (baš kao što se, na primjer, i slučaj za filmove Davida Lyncha). U njegovi najpoznatije naslove uvrštavaju se Muha (The Fly, 1986.), Videodrom (Videodrome, 1983.), Mrtva zona (The Dead Zone, 1983.), Ukleti blizanci (Dead Ringers, 1988.), Goli ručak (Naked Lunch, 1991.) te Sudar (Crash, 1996.) i Ruska obećanja (Eastern Promises, 2007.). Tu su i raniji naslovi koji su definirali njegov stil – Scanners (1981.) i Bjesnoća (Rabid, 1977.).
Isprva zamišljen kao televizijska serija, njegov najnoviji film Gospodar mrtvih (The Shrouds, 2024.) u konačnici je ipak pretvoren u dugometražni film. Svoju svjetsku premijeru imao je na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu, gdje se natjecao u službenoj konkurenciji za prestižnu nagradu Zlatna palma. Premda je Cronenberg još 2018. godine napisao scenarij za dvije epizode onoga što je trebala biti televizijska serija, Netflix je u konačnici odustao od projekta pa je redatelj odlučio cijelu priču pretvoriti u dugometražni projekt svojstven vlastitoj reputaciji koju je stvarao desetljećima. U svoju kino distribuciju u SAD i u Europi krenuo je u travnju ove godine.
U središtu filma nalazi se Karsh (Vincent Cassel), uspješni poduzetnik i udovac koji je nakon smrti supruge Becche (Diane Kruger) osmislio “GraveTech” – visoko tehnološko groblje nalik na mauzolej, opremljeno kamerama koje korisnicima omogućuju da u stvarnom vremenu promatraju raspadanje tijela svojih najbližih.
Učestalo se druži s Beccinom sestrom blizankom Terry (Diane Kruger), njezinim bivšim suprugom Maury (Guy Pearce) a gotovo je postao ovisan o svojoj AI asistentici Hunny (glas Diane Kruger). Kada groblje bude vandalizirano, uključujući i Beccin grob, Karsh pokreće istragu, no broj potencijalnih počinitelja raste brže od njegovih odgovora.
Originalni naslov kao metafora
Dodatno, sve poprima i oblik kakve špijunske igre u kojoj je on samo pješak na kakvoj šahovskoj ploči. Istovremeno započinje vezu sa Soo-Min (Sandrine Holt), suprugom umirućeg mađarskog magnata, koji je spreman financirati njegov posao s grobljima u Budimpešti.
Originalni naslov filma, The Shrouds, doslovno označava pogrebne pokrove, no u kontekstu Cronenbergove priče, riječ poprima šire značenje – kao metafora za tehnologiju, žalovanje i potrebu da se smrt zadrži pod nadzorom. A on je i dio priče o inspiraciji filma. Naime, film je nastao je iz njegovog osobnog gubitka – supruga mu preminula je 2017. godine, nakon 43 godine braka. No, kako je rekao u nekoliko intervjua, odbacio je ideju da je riječ o terapiji jer za njega je umjetnost način suočavanja sa stvarnošću, ali ne i lijek.
I to se savršeno uklapa u tematski okvir Cronenbergova stvaralaštva, koji najčešće obuhvaća transformaciju tijela, odnos čovjeka i tehnologije, identitet, seksualnost, kontrolu i psihološku fragmentaciju. Tako ovo njegovo najnovije ostvarenje otvara niz važnih pitanja o tehnologiji, kontroli nad smrću, kapitalizaciji žalovanja i gubitku identiteta. No, važno je istaći da pritom ne nudi mnogo emocionalnih nijansi.
Možemo reći da film ostaje hladan i distanciran, gotovo programiran da izbjegne patetiku, ali time ponekad gubi i priliku za dublju empatiju. Cronenberg nas ne uvlači u tugu, on ju promatra. I to na jednak način kao što i njegovi likovi promatraju tijela svojih najbližih, preko ekrana. Ta emocionalna udaljenost nije slučajna — ona je dio Cronenbergova estetskog izbora, koji žalovanje pretvara u koncept, a smrt u podatak.
Meditativan ritam
Za koncept “GraveTecha” – groblja koje omogućuje livestream raspadanja pokojnika – svakako se treba istaći da je istovremeno morbidan i briljantno cronenbergovski. To je ideja koju bi teško tko drugi mogao zamisliti, a još teže provesti bez ironije ili senzacionalizma. Film uspijeva spojiti znanstvenu fantastiku, horor i meditaciju o smrti u jedinstven narativni okvir, no pritom ostaje hladan, gotovo klinički.
U skladu s tim, vizualni identitet filma oblikovan je kroz sterilnu, gotovo skulpturalnu estetiku, u kojoj dominiraju tamni tonovi, teške sjene i stroga kompozicija kadra. Sivi i smeđi tonovi prevladavaju u interijerima, osobito na groblju i u arhitekturi koja spaja modernizam s gotičkim detaljima, čime se dodatno naglašavaju teme smrti, propadanja i kontrole.
Snimatelj Douglas Koch, koji je s Cronenbergom surađivao na filmu Zločini budućnosti (Crimes of the Future, 2022.), koristi visoki kontrast i minimalno osvjetljenje, lica likova djeluju isklesano, ali i prilično istrošeno, kao da su već napola izblijedjela iz vlastitih života. Takav vizualni pristup precizan je i dosljedan, no u svojoj suzdržanosti ponekad djeluje emocionalno zatvoreno (što se uklapa u koncept koji je Cronenberg postavio).
Gospodar mrtvih razvija se u sporom, gotovo meditativnom ritmu koji zahtijeva strpljenje, ali ne nudi uvijek odgovarajuću dramaturšku nagradu. Ton filma oscilira između osobne introspekcije, filozofske spekulacije i tehno-trilera, no bez jasne unutarnje kohezije, kao da se tematski slojevi ne prožimaju, nego stoje paralelno.
Svjestan autorski izbor
Također, narativna struktura povremeno djeluje raspršeno (motivi se uvode bez razrade, likovi ostaju nedovoljno profilirani) a dramaturški luk ne vodi prema jasno definiranom vrhuncu. Primjetno je da se radnja, umjesto da se razvija, “širi u stranu”, da gubi fokus i kao takva ostavlja dojam misaonog eksperimenta više nego filmske priče. No, za taj dio možemo reći da je svjestan autorski izbor koji će zasigurno podijeliti publiku.
Vincent Cassel (dva nastavka Tri mušketira/Les trois mousquetaires, 2023.) donosi suzdržanu i introspektivnu izvedbu, u kojoj se tuga ne prikazuje eksplicitno, nego se nazire kroz geste, ton glasa i pogled. Njegov lik ostaje zatvoren, gotovo hermetičan, što odgovara Cronenbergovu svijetu, ali povremeno otežava emocionalnu povezanost s gledateljem.
Diane Kruger (Detektiv Marlowe/Marlowe, 2022.), u dvostrukoj ulozi pokojne supruge i njezine sestre, gradi likove kroz distancu i enigmatičnost, zadržavajući prisutnost koja više sugerira nego otkriva. Njezina izvedba je vizualno snažna, ali emocionalno fragmentirana te ostavlja dojam da je “prisutna, ali nikada potpuno dostupna”.
Guy Pearce (Brutalist/The Brutalist, 2024.) donosi intelektualno distanciranu izvedbu, koja se skladno uklapa u Cronenbergov svijet kontrole, suzdržanosti i emocionalne zatvorenosti. Njegov lik djeluje kao filozofski kontrapunkt glavnom protagonistu, s dozom ironije. Sandrine Holt (TV serija Your Friends & Neighbors, 2025.) ima znatno manju ulogu, no njezina gluma je funkcionalna i dosljedna tonu filma – hladna, tiha, bez viška gesti.
Zrelo i intrigantno ostvarenje
Gospodar mrtvih nije film koji traži emocionalnu identifikaciju, nego misaonu distancu. Njegova snaga leži u dosljednosti autorskog rukopisa, ali ta dosljednost ponekad dolazi nauštrb pristupačnosti. Vizualno je precizan, tematski ambiciozan, ali dramaturški raspršen. Film ne nudi katarzu, nego stanje trajne nelagode, u kojem se smrt ne prihvaća, nego promatra.
Redatelj David Cronenberg i ovdje ostaje vjeran sebi, čak i kada to znači da publiku ostavlja bez odgovora. Njegov pristup žalovanju, tehnologiji i identitetu nije terapeutski, nego analitički. No, unatoč svojim manama, riječ je o zrelom i intrigantnom ostvarenju ovog 82-godišnjeg redatelja. Njegovi istinski fanovi bit će njime i više nego zadovoljni.
Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes, koja prikuplja tekstove filmskih kritičara diljem svijeta, ovaj njegov film do danas je skupio 75% pozitivnih ocjena filmske struke, temeljenih na više od 180 zaprimljenih tekstova. To je potvrda da Cronenberg, i u poznim godinama, ostaje jedan od najdosljednijih i najprovokativnijih autora suvremenog filma.
O autoru
