Georgi M. Unkovski: „Htio sam pokazati kako se tradicija i suvremenost sudaraju i stapaju“

“Dugo sam nosio u glavi sliku pastira koji ulazi u šumu i slučajno naiđe na techno party”, govori Georgi M. Unkovski, redatelj filma DJ Ahmet koji će otvoriti 23. Zagreb Film Festival.

Čast da otvori 23. izdanje Zagreb Film Festivala pripala je sjevernomakedonskom filmu DJ Ahmet čiju režiju potpisuje Georgi M. Unkovski. Priča o 15-godišnjem dječaku iz zabačenog sela Yuruk u Sjevernoj Makedoniji zasjala je već na Filmskom festivalu Sundance, gdje je DJ Ahmet dobio nagradu publike i posebnu nagradu žirija.

Iako mu je DJ Ahmet debitantski dugometražni igrani film, Georgi M. Unkovski iza sebe već ima respektabilnu karijeru. Rođen 1988. u New Yorku, diplomirao je na Rochester Institute of Technology – Eastman’s School of Photography, na smjeru likovnih umjetnosti. Nedugo nakon diplome preselio se u Češku te je upisao poslijediplomski studij na uglednom praškom sveučilištu FAMU.

Pastir koji želi postati DJ

Nakon studentskih dana Unkovski se preselio u Skoplju, gdje je zaposlen kao redatelj u jednoj od vodećih oglašivačkih agencija u zemlji – FUTURA 2/2 i u produkcijskoj kući Cinema Futura, posvećenoj stvaranju filmova.

U filmu DJ Ahmet, čiji je hrvatski koproducent 365 Films, Unkovoski uvjerljivo spaja tradiciju i modernizam, a svojim prikazom ruralnih dijelova Sjeverne Makedonije gledatelje uvodi u svijet koji je toliko daleko, a opet toliko blizak.

Što vas je inspiriralo da ispričate priču o 15-godišnjaku iz seoskog mjesta u Sjevernoj Makedoniji koji želi postati DJ?

Georgi M. Unkovski: Uvijek postoji mnogo inspiracija za priču, ali volim ih ostaviti da odstoje neko vrijeme i vidjeti što će ostati. Dugo sam nosio u glavi sliku pastira koji ulazi u šumu i slučajno naiđe na techno party. Ta mi se slika posebno zadržala, uglavnom zato što sam je mogao zamisliti ovdje, u stvarnosti. Makedonija, i regija u cjelini, puna je kontrasta između tradicije i modernog života, a ta slika to savršeno dočarava. Sjećam se kad sam obilazio lokacije i vidio pastira kako vadi najnoviji iPhone. To je bio jedan od mnogih malih trenutaka kada sam shvatio da imamo film.

Film je nastajao oko pet godina. Kako se priča promijenila ili razvila od vaše početne ideje do onoga što vidimo u konačnoj verziji?

Georgi M. Unkovski: Naravno, bilo je mnogo promjena od početne ideje do završne verzije. Uz pomoć našeg montažera Michaela Reicha, uspjeli smo ono što sam u početku zamišljao kao osjećaj i emociju oblikovati u cjelovit film. Vrlo sam otvoren za promjene. Ako imaju dobar razlog, uvijek ih treba prihvatiti. Cilj je uvijek napraviti najbolji mogući film.

Na audiciji ste imali više od 3000 djece, a na kraju ste odabrali Arifa Jakupa i Agusha Agusheva. Što ih je izdvojilo za uloge Ahmeta i Naima?

Georgi M. Unkovski: S castingom smo imali puno sreće. Ta su djeca doista jedinstvena, i pronašli smo ih sve unutar radijusa od 50 kilometara od sela u kojem smo snimali. Kemija između dvojice braće nosi film. Svi su me upozoravali da će rad s djecom biti težak, ali oni su bili pravi dragulji, marljivi i izuzetni glumci. Bilo je privilegija raditi s njima. Dodao bih i da je Arif iz samog sela u kojem smo snimali film, što je dodatno pridonijelo autentičnosti. Svi su prvi put pred kamerom pokazali istinsku ranjivost, a to je velik dio razloga zašto film funkcionira.

Veza između braće srce je emocionalne jezgre filma. Kako ste uspjeli da taj odnos na ekranu izgleda tako autentično?

Georgi M. Unkovski: Odabir glumaca je obavio velik dio posla. Kemija je postojala i prije nego što je snimanje započelo. Bili su otvoreni, razumijevajući i radili zajedno na prirodan bratski način, iako nisu u srodstvu. Na setu smo stvorili okruženje koje je minimaliziralo stres za njih, iako snimanje filma može biti intenzivno. Držeći ih izvan tog pritiska i dopuštajući im da se slobodno igraju u scenama, njihov odnos je dolazio do izražaja i djelovao je iznimno iskreno.

Glazba spaja elektroničke zvukove s tradicionalnim elementima i ključni je dio priče. Kako ste odabrali Alena i Nenada Sinkauza za skladatelje?

Georgi M. Unkovski: Od početka sam znao da želim snimiti moderan film iz sela koji će se istaknuti u odnosu na tradicionalne prikaze na Balkanu. Alen i Nenad su sjajni skladatelji i uspjeli su to postići majstorskim spajanjem tradicionalnih ritmova s modernim zvukom. U kombinaciji s hip hopom i elektroničkom glazbom u filmu, stvorili su nešto svježe i suvremeno što savršeno odgovara priči.

Film balansira između topline, humora i melankolije. Kako ste pronašli i održali taj ton?

Georgi M. Unkovski: Miješanje žanrova jedno je od mojih omiljenih pripovjedačkih iskustava. Humor i tragedija često su isprepleteni u životu; nalazimo humor u tuzi i tugu u humoru. Život nam često daje širok spektar emocija odjednom, a humor nam pomaže da se nosimo s našim najtežim trenucima. Ta tanka granica između drame i komedije je područje u kojem želim snimati filmove, i bila je prisutna i u mom prethodnom radu.

Snimanje u ruralnom dijelu Sjeverne Makedonije sigurno je donijelo svoje izazove i prilike. Kakvo je to iskustvo bilo?

Georgi M. Unkovski: Bilo je nepredvidivo i za nas potpuno novo. Suradnja s mještanima, njihovo sudjelovanje i kultura koju su donijeli u film dodali su autentičnost, boju i život. Snimanje u planinama, suočavanje s nepovoljnim vremenskim uvjetima, rad na otvorenom, rad sa životinjama – sve nas je testiralo do krajnjih granica, ali nam je također omogućilo da zabilježimo nevjerojatne kadrove i iskrene emocije. Na kraju, kroz trud dolazimo do trenutaka koji na ekranu zaista vrijede.

Koliko DJ Ahmet može doprijeti do publike izvan Sjeverne Makedonije i Balkana?

Georgi M. Unkovski: Izuzetno sam sretan i ponosan što film već odjekuje kod publike širom svijeta. Sve se svodi na autentičnost, emocije su razumljive bez obzira jeste li odrasli u selu, gradu, na Balkanu ili negdje potpuno drugdje. Univerzalnost priče i izvedbe čine ga pristupačnim mnogim kulturama. Povratne informacije su bile fantastične, i ostvarenje je sna snimiti film koji se tako široko povezuje s ljudima.

Intervju s georgijem M. Unkovskim originalno je objavljen u Journalu 31. Sarajevo Film Festivala

O autoru

Josip Jurčić

Pogledaj ostale članke ovog autora