‘Bugonia’: Paranoja, pčele i izvanzemaljci

Najnovije ostvarenje redatelja Yorgosa Lanthimosa duhovito je, uznemirujuće, brutalno i vrlo provokativno ostvarenje. Njegova završnica, vrlo pesimistična i genijalna, stavlja jezivu točku na ‘i’ apokaliptične atmosfere koja nas obuzima od prvog kadra. Posebno se ističe da je ovo film vrhunskih glumačkih izvedbi koje su pružili Emma Stone, Jesse Plemons i Aidan Delbis.

Film Bugonia (2025) predstavlja novu suradnju redatelja Yorgosa Lanthimosa i glumice Emme Stone, treću uzastopnu (odnosno, četvrtu ako uključimo i njihov zajednički kratki film Bleat iz 2022. godine). Njihova kreativna povezanost nadilazi glumačko-redateljski odnos – ona je postala ritualna konstanta suvremenog art-filma. Stone je za ulogu u Miljenica (The Favourite, 2018.) bila nominirana za Oscara, a za Uboga stvorenja (Poor Things, 2023.) osvojila je zlatni kipić za najbolju glumicu i nominaciju kao producentica.

Metafora za teorije zavjere

Ovaj najnoviji Lanthimosov film remake je južnokorejskog filma Save the Green Planet! (originalni naslov filma: Jigureul jikyeora!) iz 2003.godine redatelja Jang Joon-hwana, koji je poznat po žanrovskoj hibridnosti a stekao je i kultni status. Scenarij filma potpisuje Will Tracy, najpoznatiji po briljantnoj TV seriji Nasljeđe (Succession, 2018. – 2023.) i hvaljenom film Meni (The Menu, 2022.).

Naslov filma referira na drevno grčko vjerovanje da pčele nastaju iz tijela mrtvih goveda – simbolički spoj smrti i novog života. U kontekstu filma, taj motiv postaje metafora za teorije zavjere, ekološku propast i potrebu za smislom u svijetu koji djeluje izgubljeno. Svoju premijeru film je imao 28. kolovoza 2025. na Venecijanskom filmskom festivalu, gdje je bio dio glavnog natjecateljskog programa. Prikazivanje u Veneciji nastavilo je Lanthimosovu tradiciju festivalskih premijera, nakon uspjeha s naslovom Uboga stvorenja.

Glavni likovi filma su Teddy (Jesse Plemons) i Don (Aidan Delbis), rođaci opsjednuti teorijama zavjere, koji vjeruju da je Michelle (Emma Stone), direktorica farmaceutske korporacije, izvanzemaljka iz Andromede. Uvjereni da sprema uništenje Zemlje, otmu je i zatvore u podrum Teddyjeve obiteljske kuće. Michelle im se suprotstavlja hladno i proračunato, dok pokušava zadržati kontrolu nad situacijom.

Teddy, vođen mračnim internetskim idejama, naređuje Donu da joj obrije glavu i namaže je anti-alien losionom. Njihova teorija uključuje izumiranje pčela, lunarnu pomrčinu i drevni mit o nastanku pčela iz mrtvih goveda. Kako dani prolaze, dinamika među troje likova postaje sve napetija i nepredvidiva. Don, iako odan Teddyju, počinje sumnjati u opravdanost njihovih postupaka.

Film vrhunskih glumačkih izvedbi

Michelle se ne predaje tako lako te koristi taktike manipulacije, iznoseći informacije koje možda jesu, a možda nisu istinite. Uskoro Teddy otkriva osobnu traumu povezanu s majkom, što dodatno pojačava njegovu motivaciju. U zatvorenom prostoru podruma, njihova međusobna borba prerasta u sukob ideja, identiteta i sumnji.

Odmah treba reći da je Bugonia film vrhunskih glumačkih izvedbi, u kojem troje protagonista nose priču gotovo isključivo vlastitim prisustvom. Emma Stone donosi discipliniranu izvedbu i emocionalnu slojevitost, balansirajući između kontrole i ranjivosti bez očitih prijelaza. Njezina izvedba je tehnički suverena, ali i otvorena za nijanse koje se otkrivaju tek u kasnijim scenama. Stone ovdje ne traži simpatije, već pažnju koju i uspijeva je zadržati bez oslanjanja na poznate glumačke geste. Ovaj film još jednom potvrđuje da ona daje svoje ponajbolje glumačke izvedbe upravo u Lanthimosovim filmovima.

Jesse Plemons donosi izvedbu koja je istovremeno suzdržana i potresna, gradeći lik iznutra prema van. Ovo je njegova druga suradnja s redateljem Yorgosom Lanthimosom, nakon filma Kinds of Kindness (2024.), koja potvrđuje da se njihova suradnja temelji na međusobnom povjerenju i razumijevanju tona. Plemons ne pretjeruje u prikazu paranoje svog lika, već je gradi postupno kroz suzdržanu glumu i jasno definirane reakcije. Njegova izvedba čak priziva i empatiju, ali ne traži opravdanje.

Glumačko otkriće filma svakako je Aidan Delbis. U svojoj prvoj filmskoj ulozi pokazuje zavidnu emocionalnu dubinu i prirodnost. Njegov Don djeluje kao tiha savjest filma, lik koji oscilira između lojalnosti i unutarnje nelagode. Za Delbisa se može reći da ne glumi osjećaje, već im jednostavno dopušta da budu prisutni, što njegovu izvedbu čini posebno uvjerljivom.

Paranoja koja je komična i uznemirujuća

Vizualni identitet filma, snimljen u VistaVision formatu, daje likovima monumentalnost i osjećaj zatvorenog svijeta koji istovremeno djeluje stvarno i simbolički. Kamera Robbieja Ryana (kojem je ovo ukupno četvrta suradnja s redateljem Lanthimosom i koju je započeo kada i Emma Stone, filmom Miljenica) koristi širinu kadra ne za vizualnu raskoš, već za precizno portretiranje unutarnjih stanja likova, posebno u statičnim scenama podruma.

Produkcijski dizajn Jamesa Pricea (druga suradnja s Lanthimosom nakon filma Uboga stvorenja)  izgrađen je s iznimnom pažnjom, stvarajući kuću koja djeluje kao zamrznuta u vremenu, prostor koji odražava Teddyjevu prošlost i emocionalnu blokadu. Podrum, sagrađen kao dio cjelovitog seta, funkcionira ne samo kao mjesto zatočeništva, već kao pozornica za sukob ideja i identiteta. U tom zatvorenom prostoru, film uspijeva razviti složenu dinamiku među likovima, dok scenografija podruma postaje ogledalo njihovih unutarnjih lomova.

Yorgosa Lanthimosa i ovim svom filmu ostaje dosljedan svom prepoznatljivom stilu, s preciznim pomacima između komičnog apsurda i psihološke nelagode. u ovom filmu djeluje fokusirano i ekonomično, koristeći ograničen prostor za maksimalnu dramaturšku napetost. Njegova režija ne oslanja se na vizualne efekte, već na precizno tempirane prizore i kontroliranu mizanscenu. Kroz statične kadrove i suzdržanu montažu, gradi atmosferu paranoje koja djeluje istovremeno komično i uznemirujuće.

U suradnji s Willom Tracyjem, Lanthimos uspijeva režijski artikulirati suvremenu tjeskobu bez eksplicitnih poruka, već kroz ritam, ton i odnose među likovima. Što se samog scenarija tiče, svakako treba dodati da ga karakteriziraju dijalozi koji su ritmički precizni, s jasnim dramaturškim tempiranjem koje podržava napetost i apsurd. Unatoč bizarnim situacijama, likovi govore s potpunim uvjerenjem, što dijalozima daje dodatnu uvjerljivost i psihološku težinu. Verbalni okršaji među likovima funkcioniraju kao glavni nositelji sukoba, razotkrivajući njihove ideološke razlike i unutarnje lomove.

Genijalna i pesimistična završnica

Bugonia je film koji ne nudi jednostavne odgovore, već poziva na preispitivanje uvjerenja, identiteta i granica stvarnosti. U zatvorenom prostoru podruma, Lanthimos uspijeva stvoriti mikrokozmos koji reflektira šire društvene podjele i suvremenu tjeskobu. Unatoč minimalizmu u radnji, ritam ostaje napet, a emocionalna dinamika među likovima nepredvidiva. Film povremeno djeluje hermetično, no upravo ta zatvorenost omogućuje fokus na nijanse i unutarnje lomove.

Jedna od vrijednih karakteristika ovog ostvarenja redatelja Yorgosa Lanthimosa da se oslanja na preciznu režiju, međusobnu glumačku dinamiku i scenografski realizam koji podržava psihološku dubinu. Emma Stone, Jesse Plemons i Aidan Delbis oblikuju likove koji ne traže opravdanje, već svjedoče o ljudskoj krhkosti i potrebi za kontrolom. A svemu dodajmo da Lanthimos ne moralizira, već dopušta gledatelju da sam procijeni tko je u pravu – ako itko jest.

A zbog svega što vidimo u filmu za njega možemo reći da je riječ o duhovitom, uznemirujućem, brutalnom i vrlo provokativnom ostvarenju. Njegova završnica vrlo je pesimistična i genijalna te je jeziva točka na ‘i’ apokaliptične atmosfere u koju smo uvučeni od njegovog samog početka. Sve u svemu, Bugonia je film koji nikako ne biste smjeli propustiti i koji vas neće ostaviti ravnodušnim.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora