Francuski film Bonnard: Pierre i Marthe donosi prikaz i istražuje složeni odnos slikara Pierrea Bonnarda i Marthe, njegove muze i kasnije supruge. Glumačke izvedbe Vincenta Macaignea i Cécile de France su sjajne. Ovaj film redatelja Martina Provosta svoju okosnicu zasniva na elementima “umjetnost”, “muza” i “ljubav kao inspiracija”.
Pierre Bonnard (1867. – 1947.) bio postimpresionistički slikar koji zapravo nikada nije postigao veliku međunarodnu slavu, iako je dobro poznat u Francuskoj. Jedan je od osnivača grupe Nabis , koja je osnovana oko 1888. pod vodstvom Paula Sérusiera, glavnog teoretičara skupine, a djelovala je do 1899. Bonnardovim likom i djelom pozabavio se francuski redatelj Martin Provost filmom Bonnard: Pierre i Marthe (Bonnard, Pierre et Marthe, 2023.; engleski naslov: Bonnard: Pierre & Marthe).
Prikaz složenog odnosa
Ovaj film svoju premijeru imao je na filmskom festivalu u Cannesu 2023. godine. U naša kina stigao je nedavno iako se nije previše dugo zadržao u našim multipleksima. No, treba napomenuti da je prikazan sredinom srpnja prošle godine u sklopu Festivala europskog filma. Po pitanju ove kasne kino distribucije, domaći distributer nije izuzetak – u kino distribuciju u Švedskoj stavljen krajem veljače ove godine a tek krajem svibnja kreće u Njemačka kina.
Redatelj Provost svojim filmom donosi prikaz i istražuje složeni odnos ovog znamenitog francuskog slikara i Marthe, njegove muze i kasnije supruge, koja se pojavljuje u više od trećine njegovih radova. Film je podijeljen je podijeljen u četiri dijela zajedničkog života para – rani dani te godine 1914., 1918. i 1942..
Pierre Bonnard (Vincent Macaigne) sreo je Marthu (Cécile de France) na ulici te ju zamolio da mu pozira. Pierre je inspiriran, brzo završavaju u krevetu ali i crteži brzo nastaju.
Dok je ona oduševljena svojim novim dečkom, istovremeno se osjeća i užasno dezorijentirano u njegovoj boemskoj sredini. Sebe vidi samo kao nekoga tko se svlači za slike, bez obzira na to što ju Pierreova pokroviteljica Misia (Anouk Grinberg) i njihovi drugi prijatelji, uključujući Édouarda Villiarda (Grégoire Leprince-Ringuet), pokušavaju uvjeriti je u suprotno.
Pitanje s jasnim odgovorom
Pierre je u nju zaljubljen i uskoro otkriju kuću u pariškom predgrađu u kojoj počinju živjeti. Veliki užitak im pruža golo kupanje u Seini. Prijatelji im dolaze na redovite piknike, uključujući Claudea Moneta (André Marcon). Martha se sukobljava Misijom a uskoro se pojavljuje mlada studentica umjetnosti Renée (Stacy Martin), koja postaje Pierreova ljubavnica. Istovremeno, Martha otkriva i svoj slikarski dar.
Scenarij ovog filma potpisuje redatelj Provost a suradnik na njemu je i Marc Abdelnour, kojem je ovo peta suradnja s ovim redateljem. Centralni lik njihovog filma je Martha a bavi se međuovisnošću nje i slikara i to od samog početka njihove veze – ona u poziciji “subjekta” a on “umjetnika”. Dakako, za taj odnos i prikaz možemo reći da se bazira na pitanju “da li bi umjetnik mogao postojati bez Marthe?”. I, možemo reći da nam Provost daje jasan i argumentiran odgovor da to ne bi bilo moguće (mogućnost da li bi našao neku drugu muzu ovdje je sporedno pitanje).
Taj stav vidljiv je od prvih scena u filmu. Njihovo upoznavanje na ulici nije prikazano. Umjesto toga, za to je iskorištena “umjetnost”, odnosno, prikaz kako Bonnard crta Marthin portret i dijalog kroz koji se pobliže upoznaju. To je scenaristički i redateljski odlično odrađeno, već od samog početka naglašavaju se element “umjetnost”, “muza” i “ljubav kao inspiracija” koji postaju okosnica filma.
Glumački sjajan film
Ovaj film zaslužuje pohvale i zbog odličnog produkcijskog prikaza (kostimografija, scenografija) vremenskih perioda u kojima se film odigrava. Također, fotografija filma je izvanredna, svjetlo i boje naprosto se uklapaju sa Bonnardovim umjetničkim stilom. Za to je zaslužan oskarovac Guillaume Schiffman (Umjetnik/The Artist, 2011.).
Što se tiče glume – ona je sjajna. Vincent Macaigne (Maria, 2024.) izvanredno je i uvjerljivo portretirao Bonnarda. Tu treba istaknuti njegov prikaz umjetnikovog poriva za (stalnim) radom (slikanjem). Cécile de France (Par amour, 2024., Život poslije života/Hereafter, 2010.) još jednom je pokazala sav svoj glumački talent, na vrlo uvjerljiv način prenijela je sve emocije svoga lika, koji nikako nije jednodimenzionalan (scenaristički je njezinom liku dana velika pažnja).
Za film Bonnard: Pierre i Marthe možemo reći da donosi jedan uvjerljiv i vrlo intiman portret odnosa između Pierrea Bonnarda i Marthe. Ovo nije klasična romantična priča ali ni klasični biografski film. Redatelj Provost filmski je vrlo tečno ispričao njegovu priču, ne dopuštajući nikakav prazan hod u njoj. Vrijedan je gledanja i prava je šteta što totalno nezapaženo prolazi.
O autoru
